Kako se bliži proljeće tako se polako aktiviraju i brojna kulturna i umjetnička događanja u zemlji. Tako smo i mi naišli na jednu odličnu izložbu koju možete pogledati ako se nađete u Rijeci, ali čak i ako živite u kontinentalnom dijelu Hrvatske zašto ne biste iskoristili ove divne sunčane dane za izlet do Rijeke i upoznali se s opusom Nevene Živić?
Naime, početkom veljače u Relativnoj galeriji u Rijeci otvorena je samostalna izložba mlade akademske umjetnice Nevene Živić. Na svojoj šestoj samostalnoj izložbi autorica se predstavlja recentnim radovima vrlo živog i dinamičnog kolorita, a čije površine karakterizira specifičan spoj akrilne boje i ručnog veza. Kako sama umjetnica kaže: “Svaki rad je metamorfoza viđenja i unutarnjeg doživljaja stvarnosti. Razigranost slobodnog pokreta i oblika dopušta mi prenijeti na platno trenutne misli i osjećaje dok se s ručnim vezom događaju intuitivne korekcije na platnu. Samim time dolazi do vječite dvojbe između modernog i tradicionalnog, slobode i kontrole, ekspresivnog i preciznog. Svakako se otvara put novim mogućnostima umjetničkih misli.”
Ovu poticajnu izložbu naslova “Dodaj svijetu malo boje” možete pogledati sve do 26. veljače u Relativnoj galeriji u Rijeci, a više o izložbi te krajnje inspirativnim i jedinstvenim radovima saznajte u ugodnom razgovoru koji smo vodili s Nevenom Živić.
Tvoja aktualna izložba zove se “Dodaj svijetu malo boje”. Kako si došla do naziva i što želiš svojim recentnim radovima poručiti svijetu?
Naziv izložbe “Dodaj svijetu malo boje” je prvenstveno stih iz Balaševićeve pjesme koji je meni uvijek bio drag i značajan jer tako puno govori. Smatram da se lijepo uklopio, jer je upravo to poruka izložbe. Boje pričaju toliko priča, imaju veliku moć i mijenjaju svijet. A smatram da malim koracima tj. malim djelima stvarno možemo mijenjati svijet. Biti topli i ljubazni jedni prema drugima, imati razumijevanja, biti bez predrasuda, jer nikad ne znamo tko kakvu bitku vodi. I dijeliti sreću i osmijeh s drugima. Male, a tako velike stvari.
Izložba je nedavno otvorena, kako je prošlo otvorenje i kakve su reakcije posjetitelja?
Izložba je otvorena 02.02.2022. i moram priznati da je bilo stvarno divno. Ljudi su došli, komentirali radove i upijali boje. Mislim da je atmosfera bila baš topla i poetična. Samim time, upravo taj dan mi je bio rođendan pa sam ga proslavila na divan način. Ovim putem bih se zahvalila i mladoj kustosici Matei Bakotić i predsjednici udruge Kreativna industrija Europe i umjetnici Dijani Lukić. Puno su mi pomogle oko postava izložbe i organizacije i bez njih to ne bi bilo to.
Tvoj rad je specifičan jer na svojim platnima kombiniraš boju i ručni vez. Kako si došla do te kombinacije i koja je simbolika tvojih platna?
Da, kombiniram boju i ručni vez. Rođena sam u Somboru u Srbiji, a odrasla sam u malom mjestu Batina u Baranji. Za mene Batina ima posebno mjestu u srcu i dalje sam jako vezana za nju. Odrasla sam okružena ručnim radovima i to šarenilo boja je podsvjesno utjecalo na mene. Kad sam bila mlađa nikad me nije posebno zanimao ručni vez, to je došlo kasnije. Prije par godina prijateljice su mi kupile set za vezenje. Počela sam ručni vez, a on iziskuje puno vremena i puno strpljenja. Usporedo sam slikala, ali na slikama mi je ponekad nedostajalo “ono nešto”. Tako sam počela kombinirati. Volim se ekspresivno izražavati bojama i imati tu slobodu, ali taj vez na slikama bi umirio, kontrolirao i odradio taj balans koji sam uporno tražila. Vezenje je nit koja povezuje žene tijekom povijesti. U svojim radovima, ručnim vezom stavljam ženski potpis jer se i danas vezenje povezuje uglavnom sa ženama. Ručni rad tako predstavlja sumnjivi prostor između ženske slobode i autoriteta. Zbog svojih odlika, oslobađanja i smirivanja misli također ima i terapijski učinak, ali i tiho, uspješno suprotstavljanje tehnologiji i dinamici modernog života.
Danas u hrvatskom slikarstvu među mlađim slikarima često znaju dominirati veliki formati, akromatski ili tonski obrađene površine, motivi napuštenih melankoličnih prostora, no ti prkosiš svemu tome dinamikom boja, kompozicija i raznolikosti formata?
Ne znam da li bi rekla da prkosim. Mislim da je to ono najiskrenije što izlazi iz mene i jednostavno si ne mogu pomoći. Nećemo se lagati, imam i ja teških dana i trenutaka kada razmišljam o smislu i besmislu, pravdi i nepravdi, ali ovo je način na koji se borim i to uvijek izlazi u bojama. Želim da se ljudi dobro osjećaju gledajući moj rad, želim da na trenutak zaborave probleme i osjećaju sreću i zadovoljstvo. Jednom mi je jedna žena rekla da sam da sam ljekovita i to mi je bio najveći kompliment ikada, a to želim pružiti i putem svojih radova.
Kako bi vlastitim riječima opisala svoje slikarstvo?
Voljela bih reći da moje slikarstvo ima terapijski učinak, ali mislim da ću taj odgovor ipak morati prepustiti gledaocu.
Što te privuklo mediju slikarstva i što ga čini toliko posebnim i inspirativnim?
Slikarstvo je za mene uvijek bilo broj jedan. Otkad sam upisala srednju umjetničku školu u Osijeku pa sve do Akademije u Rijeci. Najviše se pronalazim u ovom mediju iako uvijek ima izleta u nešto novo. Pa sam se tako prošle godine okušala u keramici, a i svaki dan kiparim na skeli od 10 metara kao restaurator. Ali slikarstvu se uvijek vraćam i tu sam svoj na svome.
Što bi poručila našim čitateljima – zašto je umjetnost važna?
Umjetnost je važna i točka.
