Mlada umjetnica Lora Elezović već nas neko vrijeme uveseljava svojim radovima. U tijeku njezine aktualne izložbe Hibridi u baru Botaničar popričala sam s Lorom o njezinom umjetničkom putu, interesima i radovima
Lora Elezović autorica je murala Ježeva kućica koji ste sigurno uočili na trafostanici ako ste se šetali Bundekom. Ova magistra edukacije likovne kulture svoju ljubav prema crtanju, znanje i vještine prenosi na svoje polaznike škole crtanja, a nas je oduševila svojim radovima inspiriranima životinjama i prirodom. Osim što iz svake njezine ideje izvire mašta i neobičnost, iza svakog rada stoji duboka misao, promišljanje raznih tema i veliki interes za istraživanjem.
Za početak, možeš nam reći kada se javio tvoj interes za svijet umjetnosti? Kako si se odlučila za grafički smjer?
Od ranog djetinjstva crtam. To me je oduvijek privlačilo i znala sam da će to biti moj životni poziv. Nakon završene Škole primijenjene umjetnosti i dizajna gdje sam završila grafički smjer, odlučila sam upisati Likovnu akademiju. To je bio moj glavni i jedini izbor studiranja i drugo me apsolutno ništa nije zanimalo. Imala sam sreće, ili je tako sudbina htjela, pa sam se uspjela upisati te iste godine. Diplomirala sam na Akademiji likovne umjetnosti u Zagrebu na nastavničkom odsjeku smjer grafika u klasi profesora Igora Čabraje i komentorice profesorice Ines Krasić.
Grafiku sam odabrala vjerojatno zato što sam još od srednje škole crtala vrlo detaljno. Različite mogućnosti korištenja rastera svidjele su mi se i uz takav način rada osjećala sam se opuštenije i mirnije. Željela sam napredovati u tom načinu crtanja, pa sam nastavila tako raditi sve do danas. Detaljni proces i detaljnu izvedbu svog rada smatram vrlo bitnim.
Diplomirala si na nastavničkom smjeru Odjela grafike na Akademiji likovnih umjetnosti. Vodila si Likovnu školu crtanja za srednjoškolce i studente. Odakle ljubav prema prenošenju znanja iz crtanja?
Nakon srednje škole nisam bila sigurna želim li odmah odabrati „čisti smjer“ ili odabrati druge smjerove koje do tada nisam imala prilike isprobati. Iz tog razloga svidio mi se upravo Nastavnički smjer jer nudi mogućnost rada u kiparskim, grafičkim i slikarskim tehnikama kroz prve tri godine. Tek nakon prve tri godine student odabire željeni smjer i upisuje diplomski studij odjela koji mu se kroz prve tri godine najviše svidio i u kojemu je bio najuspješniji. Na diplomskom studiju upoznala sam se i s osnovama metodike, rada u školi, pa i prakse. Svidio mi se način prenošenja znanja i poticanja kreativnosti, ali mi se nije svidio sustavni dio i administracija koja obavezno ide uz školski posao profesora likovnog. Činilo mi se kompleksno i dosadno zbog čega sam na faksu pomalo i izgubila želju i motivaciju za bilo kakvom vrstom prenošenja znanja.
No imala sam sreće da mi je starija kolegica ponudila priliku vođenja programa likovnih radionica za mlađe i starije u Centru za kulturu i informacije Maksimir. Polaznici su bili i ostali jako dobri i rekla bih da su oni u meni potaknuli daljnju želju za prenošenjem znanja. Drago mi je vidjeti mlade i starije koji se istinski žele baviti umjetnošću. Ponosna sam i sretna što mogu biti mali dio njihovog likovnog izražavanja i napretka.
Prošle godine pripremala sam talentiranu djevojčicu Carmen Androić za prijemni ispit za umjetničku srednju školu. Uz vježbe crtanja stolca Carmen je napravila i slobodni rad koji smo prijavile na likovni internacionalni natječaj The 21 st JQA International Environmental Children´s Drawing Contest u Japanu. Osvojila je prvu internacionalnu nagradu između 14.689 kandidata! Jako sam sretna i ponosna zbog tog uspjeha.
Trafostanica na Bundeku svima nam mami osmijeh na lice radi tvog oslikanog murala Ježeve kućice. Možeš nam opisati kakvo ti je to iskustvo bilo i kako je tekao proces oslikavanja?
Nakladnička kuća Naša djeca iz Zagreba pozvala me je i angažirala za oslikavanje trafostanice na Bundeku prigodom 70. rođendana antologijskog teksta slikovnice Ježeva kućica Branka Ćopića prema likovnim motivima Vilka Glihe Selana. Mama mi je često čitala slikovnicu Ježeva kućica i jako sam ju voljela. I priču i stihove i ilustracije. S vremenom sam na nju zaboravila tako da me je oslikavanje murala opet podsjetilo i vratilo u djetinjstvo. Poruka Ježeve kućice podsjeća na vrijednosti koje često zaboravljamo. Jež predstavlja junaka koji ističe ljubav za svoj dom, poštenje, individualnost, skromnost, mir i slobodu kao osnovne vrijednosti života koje nikako ne smijemo zaboraviti.
S obzirom na to da do tada nisam slikala niti crtala na tako velikom formatu, ova prilika predstavljala mi je novi izazov. Veselila sam se što sam mogla oslikavati prepoznatljive prizore iz slikovnice. Počela sam oslikavati trafostanicu u listopadu 2020. Nažalost zbog lošeg vremena sve se odužilo. Prednju stranu s prikazom ježa u kućici zbog puno tonova i detalja slikala sam najduže, otprilike tri tjedna. Bočne strane; pohod lisice, vuka i medvjeda i ježevu šetnju šumom naslikala sam u dva tjedna. Zadnja stranu, gozbu u kućici lisice, postavila sam u dva dana, ali sam zbog lošeg vremena i potresa pauzirala. Mural sam dovršila malo prije početka 2021. godine. Reakcije mlađih i starijih prolaznika bile su vrlo pozitivne. Mnogi su se zaustavili čak i raznježili i ponosno recitirali stihove iz Ježeve kućice, a mlađi i djeca su se redovito fotografirali s naslikanim likovima. Bilo je simpatično kada sam dala djeci, koja su se zaustavila, kistove i boje, pa su mi pomagali slikati travu i gljivice na prednjoj stranici u donjem dijelu murala.
Tvoja izložba Rajske ptice bila je izložena na otoku Šolti. Baš kako i sam naziv izložbe govori, dominantni motivi na izloženim radovima su ptice. Odakle inspiracija za to?
Ciklus radova Rajske ptice, koje sam izložila na samostalnoj izložbi 2020. godine na otoku Šolti u Grohotama, predstavlja kolekciju radova odabranih vrsta rajskih ptica manjih i većih dimenzija. U tehnici tuša, detaljno sam željela zabilježiti prirodne zanimljivosti, raznolikosti i karakter egzotičnih rajskih ptica.
Naišla sam na motive rajskih ptica čitajući literaturu o utjecaju čovjeka na prirodu. Bilo mi je šokantno kada sam pročitala kako su Europljani u 16. stoljeću kolonizirajući i otkrivajući egzotične dijelove svijeta otkrili i rajske ptice, koje su zatim lovili i donosili kao suvenire, a njima su žene iz visokog društva ukrašavale svoje šešire. Neko vrijeme proučavala sam oko 42 egzotične vrste i njihova staništa. Fascinirala me mističnost, boja i izgled tih prekrasnih ptica. Željela sam posvetiti pažnju odabranim vrstama i svojim detaljnim radom podsjetiti gledatelje na njihovu ljepotu i ugroženost.
Kabinet čuda naziv je tvog diplomskog rada i izložbe predstavljene u Galeriji Šira. Pa što se sve nalazi u tom Kabinetu i kako je nastao?
Instalacija Kabinet čuda predstavlja moj diplomski rad na kojem sam radila pune tri godine. Zbog pandemije diplomski rad izložila sam u ljeto prošle godine u Galeriji Šira u Zagrebu.
Kabinet čuda nastao je kao ideja upozorenja i svojevrsna je osuda ljudskog zadiranja u prirodu, s naglaskom na prikazivanje mogućih posljedica koje se odvijaju unutar biološkog ciklusa. Predstavlja svojeručno izrađen putni kovčeg – prijenosni ormar, unutar kojeg ladice, police i skriveni pretinci stvaraju jedinstvenu zatvorenu cjelinu.
Takav koncept Kabineta čuda pružio mi je mogućnost razdvajanja, sortiranja i spremanja prikupljene i svojeručno izvedene kolekcije crteža, grafika, knjižica, priručnika, skulptura, malih plastika i ready made objekata. U izloženoj sam kolekciji nastojala iskoristiti genetske mutacije i imaginarne hibride u svrhu privlačenja ljudske pozornosti i izazivanja šoka. Svojim sadržajem, eksponatima čudnovatih životinja i ostalih imaginarnih hibridnih rukotvorina Kabinet čuda poziva promatrače na gledanje s razumijevanjem, prihvaćanje istine ljudskog zadiranja u prirodu, s nadom da će se ipak razviti empatija odgovornih i svjesnih sudionika i da će ljudsko djelovanje prestati biti eksploatatorsko.
Koje još teme voliš prikazivati, osim životinja?
Većinom odabirem motive životinja i prirode zbog koncepta čovjekova zadiranja u biološki ciklus kojim se već neko vrijeme bavim. U slobodno vrijeme vježbam crtati pejzaže, figure i portrete. Nedavno sam počela crtati seriju “uspomena“; različite motive prema vlastitim fotografijama.
Koja ti je tehnika slikanja najdraža?
S obzirom na to da sam se više posvetila crtačkim i grafičkim tehnikama, slikanje sam malo zapostavila. Najdraža tehnika slikanja mi je akvarel. Sviđa mi se mogućnost i sloboda, nježnost i transparentnost koju pruža ta tehnika. Pogotovo zato što je potpuna suprotnost tehnikama koje inače koristim.
U kojem smjeru bi se dalje voljela razvijati? Imaš li u vidu neku novu izložbu ili projekt?
Voljela bih još učiti i usavršavati dosadašnja znanja iz područja grafike i crteža, ali ne bih nikako htjela zanemariti i ostala područja likovnosti. S obzirom na to da više nisam na Akademiji, puno mi je teže baviti se grafikom zbog kompleksnog procesa i potrebnog prostora. Nadam se da ću naći neko rješenje da mogu isprobati i ostale grafičke tehnike. Svakako bi željela sudjelovati na umjetničkim rezidencijama i umjetničkim projektima. Nadam se da će mi se i pružiti prilika, ako se korona ikada povuče u povijest. U zadnje vrijeme surađujem s izdavačkom kućom Naša djeca iz Zagreba na ilustracijama za njihovu novu knjigu za djecu. HDLU je prihvatio moju prijavu za sljedeću izložbu Salon mladih gdje će biti izložen i moj rad.
Ako želite upoznati rad ove mlade, talentirane i zanimljive umjetnice, svakako zapratite njezin Instagram, a poziva nas da navratimo u bar Botaničar i uz čašicu pića pogledamo njezinu aktualnu izložbu do kraja siječnja pod nazivom Hibridi, o kojoj nam je otkrila nešto više: “Imala sam čast da me Botaničar pozvao i pružio mi priliku za izlaganje. Dvije godine smo pokušavali organizirati izložbu, no zbog pandemije i potresa sve se odužilo. Jako sam sretna da smo ipak uspjeli i otvorili izložbu 13. 12. 2021. Radi se o seriji crteža, grafika i jedne male skulpture. To je jedan mali nastavak Kabineta čuda koji smo odlučili predstaviti na zidovima Botaničara. Spomenula bih na kraju još i dragu prijateljicu, povjesničarku umjetnosti, Ivanu Završki, koja mi je uvijek spremna napisati lijepi popratni tekst za izložbu.”
Naslovna fotografija: Ognjen Karabegović
Foto: Ognjen Karabegović, Ivica Ivčević, Lora Elezović
