Društveni pritisci nerijetko u fokus stavljaju partnerske odnose, no kao antidot ovom Valentinovu vraćamo važnost na jedan od najdubljih i najkompleksnijih odnosa – ženska prijateljstva

Ovo je razdoblje u kojem se posvećujemo fenomenu ženskih prijateljstava. Iako nije pravilo, velik broj žena tijekom života formira vlastitu grupu nevjerojatnih žena s kojima se povezuje. Prijateljstva koja postaju odnosi koji nas formiraju u osobe kakve jesmo i koji djeluju kao stup u emocionalno izazovnim životnim situacijama. Ona se sklapaju tijekom cijelog života: neka počinju u školskim klupama, mijenjaju se kroz adolescenciju i transformiraju kroz cijelu odraslu dob te, u onim najljepšim slučajevima, ostaju oslonac kroz život. O intenzivnim, kompleksnim i nerazdvojivim ženskim odnosima razgovarali smo s Marinom Trbus, psihologinja i psihoterapeutkinja koja se profesionalno bavi odnosima, usamljenošću i prijateljstvima. Osnovala je i radi u Psihološkom centru Kauch koji ima za misiju stvarati psihološki otpornije zajednice i ljude.

Zašto su te veze toliko duboke, kako se mijenjaju kroz životne faze i koliku ulogu u njihovu oblikovanju imaju društveni obrasci, stereotipi i suvremena kultura girlhooda, istražujemo uz stručni komentar.

“Ne postoji samo jedna ispravna forma prijateljevanja; važno je zapravo da pomaže tome da se i jedna i druga osoba u tom odnosu osjećaju manje usamljeno”, govori nam Marina. U odnosu na muškarce, koji prijateljske odnose često stvaraju kroz aktivnosti, grupe i zajedničko djelovanje, “ženska prijateljstva – ne uvijek i nužno, ali najčešće – temelje se na emocionalnoj bliskosti i povjeravanju”, dodaje. Referira se i na članak autorice Gabby Hinsliff koja primjećuje da nerijetko imamo tendenciju skupiti, kako duhovito kaže, enciklopedijska znanja jedna o drugoj. “No, autorica se u članku poziva na istraživanje koje upućuje na to da i bez ‘iskopavanja emocija’ te kroz više pomagačkih načina druženja – poput ponude šalice kave, sjedenja u tišini ili šale – prijateljstva nisu lošija niti zastarjela”, objašnjava Marina.

“Ženska prijateljstva – ne uvijek i nužno, ali najčešće – temelje se na emocionalnoj bliskosti i povjeravanju.”

U sferi prijateljskih odnosa zanimalo nas je i utječu li rodni stereotipi i društveno njegovana pristranost na dopuštanje emocionalne bliskosti kod muškaraca i žena.

“Općenito postoje kulturalna očekivanja da ‘žene drže društvo na okupu’ i da ta podrška treba biti sveobuhvatna i bezrezervna. S druge strane, stereotipi ‘prave muškosti’ mogu sputavati prava prijateljstva jer se bliskost, nježnost i emocionalna prisnost mogu doživljavati kao nešto ženstveno. Naravno, ovo su statističke prosječne tendencije i važno je naglasiti da individualne varijacije postoje. Dapače, kroz psihoterapijski rad s klijentima vidim kako su neki od ishoda terapije to da muškarci sve spontanije pokazuju svoje autentične i nježnije dijelove te stvaraju bliskost u svojim odnosima”, objašnjava.


No ono što posebno naglašava jest da, čak i kada se koriste s pozitivnom namjerom, etikete poput “girlhood” ili “boyhood” ponekad mogu postati dio etiketiranja i učvršćivanja u muško-ženskim taborima. “Uporno sva istraživanja govore da mi kao ljudska bića imamo znatno više sličnosti nego razlika, a zdrav način gledanja na to jest pokazivanje poštovanja jednih prema drugima i promatranje mostova koji nas spajaju, umjesto ulaska u kompeticije – jer u tom slučaju zapravo svi gube.”

Suvremeni prijateljski odnosi nisu izolirani od društvenih aktualnosti pa Marina objašnjava da “suvremena kultura zasigurno jača osjećaj zajedničkog identiteta. Dio je naše psihologije da se, kada se kao grupa osjećamo opresirano ili potlačeno, zapravo ujedinjujemo. Dobar primjer je #MeToo pokret koji je stvorio snažan osjećaj kolektivne ženske pripadnosti na svjetskoj razini, a i u Hrvatskoj smo mogli primijetiti značajnu promjenu u vokalizaciji ženskih iskustava. Osim ovakvih ozbiljnih pokreta, društvene mreže snažan su agens koji omogućuje da se ženska prijateljstva prikazuju kao osnažujuća i kao dio života koji je vrijedan i smislen.”

Tijekom života prijateljstva se transformiraju u svakoj razvojnoj fazi. “Ono što se svakako vidi kroz sazrijevanje jest tendencija da djevojčice više traže prijateljstva u kojima se mogu povjeravati, dobivati podršku i jačati emocionalnu povezanost, dok je kod dječaka u pravilu naglasak više na zabavi i zajedničkim aktivnostima.”

U odrasloj, a posebno zreloj dobi, Marina objašnjava kako dolazi do širenja odnosa kroz aktivnosti civilnog djelovanja, vježbanja ili uključivanja u umjetničke organizacije. Primjerice, recentna studija objavljena u China Economic Review ispitivala je sklonost ljudi da sklapaju prijateljstva s osobama sličnima sebi te je, na uzorku od 700 novih studenata, utvrdila da su žene pokazale sklonost prema formiranju prijateljstava sa širim spektrom osobnosti i ponašanja, neovisno o sličnosti sa samima sobom. Marina dodaje da se muškarci u prosjeku više oslanjaju na postojeće prijateljske krugove, zbog čega tijekom starenja nerijetko ostaju najbliži upravo sa svojom suprugom.

I dok se oblici bliskosti mogu razlikovati, bez obzira na to jesu li muški ili ženski, njihova suština ostaje ista – oni nas odmiču od vanjskih validacija i potiču da cijenimo prisutnost, povezanost i međusobno razumijevanje.

Foto: Pexels