Jutro koje Zagrepčani neće nikad zaboraviti. Najgora buka na svijetu, buđenje koje nitko nije naručio, strah i zbunjenost. Zagreb noćas nije spavao mirno.
Nedjelja, 6:23, jutro koji će rijetko koji Zagrepčan i Zagrepčanka zaboraviti. Potres od 5.4 po Richteru uništio je zgrade u najužem centru grada i mjesta na kojima smo prije bezbrižno šetali, pozdravljali se i pili kave, nestala su kao takva. Od tih 6:23 ujutro i drugog potresa koji se dogodio samo pol sata kasnije, Zagreb nije mirovao, a tlo je ponovno jače podrhtavalo oko 3 sata u noći, kada je zabilježeno podrhtavanje magnitude 2.9 po Richteru. Stanovnici Zagreba spavali su odjeveni, s ruksacima pred vratima, a najviše podrhtavanja osjete oni u centru grada, kao i u samom epicentru, Markuševcu.
No, nakon nevjerojatno teškog dana, koji nitko nije očekivao, nevjerojatno je promatrati i kako se doza pozitive uvukla među građane. Tako to uvijek i biva, kada osjetimo da smo svi ispod kože jednaki, jednako slabi i hrabri, jače se ‘stisnemo’. To nam svakako trenutno otežava i situacija s porastom oboljelih od Covida 19, no barem to možemo činiti virtualno. Komunikacija preko društvenih mreža, Facebooka i Instagram trajala je cijelu noć. Mnogi su putem statusa tražili podršku, pitali druge o njihovom emotinom stanju i općenito – brinuli. I to je bilo najljepše od svega. Naravno, tu vas želimo još jednom upozoriti da pripazite da krive informacije i informirate se samo na službenim sranicama te pratite savjete kriznog stožera.
https://www.instagram.com/p/B-CWmJUB86A/
Zagreb je dobio virtulnu podršku i od susjeda, Sarajeva, Beograda, Ljubljane. Dok su neki pljeskali za Zagreb, umjetnik Midhat Kapetanović nacrtao je zagrljene Vučka i Zagija asocirajući na solidarnost. Beograđani su u nedjelju navečer poslali poruku podrške velikim ‘Aplauzom u 8’.
https://www.facebook.com/100000155632987/videos/3435876723094148/
Ako će nas nečemu ova istuacija naučiti onda je to solidarnosti, potpori i međusobnom razumijevanju. Biti sretan s onim što već imate i smanjiti glad za nekim suludim stvarima za kojima smo čeznuli prije samo par dana. Cijeniti svaki izlazak i kavu na suncu, u dobrim starim trapericama i s ‘no name’ torbicom u ruci. Naučit će nas nasmijati se svakome, ne kritizirati na prvu, biti ljubazan i nepovršan. Naučit će nas i jednom minimaliziranom pristupu životu.
Uistinu, ako je najjači potres u 140 godina nešto probudio u svima nama, to je onda činjenica koliko smo zaboravili biti sretni s malim. Naučit će nas potpunoj nevažnosti ičega povezanog sa statusom u društvu – ne, nisi bolja ili bolji od mene, i ne, nisam bolja ili bolji od tebe. Zagrebe, trest će se još neko vrijeme, nadamo se prema nekim boljim vremenima. Čuvajte se.
https://www.instagram.com/p/B-Ej-6PnGV6/
