‘Woman by Doris’ projekt je o kojem se već naveliko priča, a uvjereni smo da će se pričati i još više. Strast i ženstvenost pršte iz njenih fotografija te je teško povjerovati da dame koje fotografira nemaju iskustva u svijetu modelinga  

Seksipilno žensko tijelo. U donjem rublju. Pod svijetlom koje najbolje obasjava sve ženske obline. E, upravo je to boudoir fotografija. Namijenjena slavljenju ženskog tijela, podsjećanju žena da su atraktivne baš takve kakve jesu. Sa svim svojim savršenim nesavršenostima.  

A lijepa boudoir priča krije se i iza projekta Woman by Doris koji je osmislila fotografkinja Doris Jakić. Doris se fotografijom bavi godinama, a iako joj boudoir nije jedini projekt, moramo priznati, nama je najdraži.  Jedna od naših prijateljica prošla je shooting kod nje i bila nam inspiracija za popričati s Doris. “Otkad sam prvi put čula za Doris i vidjela njezin rad velika mi je bila želja imati takve profi fotke. Kada je došao dan fotkanja oprala me nervoza na veliko. Nisam bas bila samouvjerena, mislila sam da će moji nedostaci samo upropastiti cjelokupno iskustvo. Dogodilo se sasvim suprotno. Doris me skroz opustila, prvo sa mnom birajući odgovarajući outfit (imala sam jedno 10 kombinacija), neobaveznim razgovorom i zezanjem na račun svega. Tih sat vremena provedenih s Doris je prošlo dok si rekao keks! Fotke su ispale san snova, a suprug je dobio najbolji poklon dosad (smijeh)”, podijelila je s nama svoje iskustvo i u trenutku nas zaintrigirala. Upoznajte Doris!

Osmislila si super koncept boudoir fotografije. Kako je započeo taj projekt i o čemu se točno radi?  

Pa skroz spontano i usput.  Fotografiram već 15 godina i uvijek mi je fokus bio na portretnoj fotografiji. Dugi niz godina sam fotografirala modele, čak i neke cure koje su tek tad krenule u danas dosta uspješne modne karijere. Nakon određenog zasićenja namještenim, isceniranim, našminkanim i praktički savršenim, prešla sam u obiteljsku fotografiju i fotografiju djece, koja će uvijek imati svoje posebno mjesto. A boudoir je na kraju kombinacija te moje dvije velike foto ljubavi. Woman by Doris je projekt zamišljen kao fotografiranje žene u donjem rublju.

Žene kao što je svaka trenutna čitateljica, koja možda nema uopće iskustva pred objektivom, a pogotovo iskustva u ovako “škakljivoj” priči. Projekt je najprije krenuo kao test u Dubrovniku, mom gradu, a kako cijela priča nije previše zaživjela na malom području, prošle godine sam, u suradnji sa supermame.hr, proširila boudoir priču na ostatak Hrvatske.

Postoje li fotografi koji su te inspirirali za boudoir fotografiju?  

Pa, kad promislim, ne. Ustvari, inspiraciju najviše crpim iz kinematografije, odakle prikupljam ideje za kadrove i igru svjetlom, s obzirom da fotografiram isključivo s prirodnim svjetlom. Kako se cijela ideja rodila spontano, u takvom ozračju je i nastavila, jer nikad ne znam točno koji ću zadatak imati sve dok mi se glavni subjekt ne pojavi ispred objektiva.  

Možeš li nam ukratko objasniti kako funkcionira photoshooting s tobom? Što možemo očekivati?   

Doneseš par odjevnih kombinacija koje biraš uz moje preporuke, dajem ti upute za poziranje, ćakulamo i slušamo dobru glazbu. A ja hvatam sve što izvučem i dobijem od tebe kroz tih tvojih sat vremena.  

Što čini uspješnu boudoir sesiju?  

Što se tiče moje strane – dobra rasvjeta, dobar kadar, dobri savjeti i upute modelu. Što se tiče njihove strane – povjerenje. Prema meni, a čak i više prema sebi!   

Ono što je zanimljivo je da fotografiraš ‘obične’ žene, odnosno one koje se ne bave modelingom. Kako se one osjećaju tijekom photoshootinga? Jesu li sramežljive ili se bez straha prepuštaju tvom stručnom oku?  

Da, žene tipične svakodnevice, koje su zaposlenice, partnerice, majke, prijateljice, u brigama koje svaka životna uloga nosi, pa tako često ne stignu uopće misliti i na kraju zaborave same na sebe. Naravno da je nesigurnosti puno, svaka od nas ih ima, zato i ima puno treme. Ali samo prvih desetak minuta, ustvari prvi outfit. Nakon toga se svaka žena prepusti glazbi, uputama i emocijama koje ih obuzmu.  

Koji savjet uvijek daš svojim modelima prilikom photoshootinga?   

“Ne brini se ništa, ja sam tu da te vodim kroz cijeli boudoir proces i to zastrašujuće poziranje!”

Imam sreću što sam ženski fotograf pa se žene automatski osjećaju sigurnije u svojim nesigurnostima. Majka sam dvoje djece, što mi je još jedan, rekla bih, plus u razumijevanju i pronalaženju zajedničkih tema. A ženama u takvoj priči upravo to treba, razumijevanje i usput savršeno oblikovanje njihovih nesavršenosti.  

Fotografiraš žene u nekoliko gradova diljem Hrvatske. Kako osmišljavaš koncept svakog photoshootinga?   

U svakom gradu su drugačiji uvjeti, svjetlo, kvadratura, interijer, raspored namještaja, sve što čini scenu za modela. Tako da jest izazov, što se tehničkih stvari tiče. Na svakom shootingu pokušavam obuhvatiti sve one poze koje su meni nekako “osnovne”, ali uvijek usput ulete i dodatne ideje.  

Na tvom profilu isprepletene su crno-bijele fotografije i one u boji. Što voliš kod jednog, a što kod drugog i je li proces fotografiranja drugačiji?  

Woman by Doris sam pokrenula kao projekt crno-bijele fotografije, koji sam nakon nekog vremena proširila i s fotografijama u boji. Meni, crno-bijele fotografije izvuku više emocija, dok one u boji su bolje u naglašavanju detalja. Ali uvijek se nećkam i borim s odlukom, tako da često obradim fotografije u obje varijante.  

Kakve su reakcije žena na tvoje fotografije? Što onih koje si fotografirala, a što onih koje se još nećkaju oko photoshootinga?   

Kad im pokažem par fotografija tijekom shootinga, uglavnom bude: “Wow! Zar sam to ja?” Žene se ne vide u takvom svjetlu, neke rijetko, neke nikad. Najviše se vide u ogledalu, gdje su im kutovi gledišta jako ograničeni.  Sve su to one, samo onako kako ih ja vidim. 

Bilo da su se već odvažile, bilo da se i dalje nećkaju, drago mi je da su žene samim interesom počele pomicati svoje granice i globalne tabue. Posebno po pitanju ženskog tijela, erotičnosti, fine seksipilnosti, ženstvenosti pa tako i slobode i želje za istim. Trudim se kroz boudoir prikazati nešto tako prirodno i lijepo, da ne govorim koliko iskreno, u moru nerealnog, pretjeranog, pa često i neprimjerenog virtualnog sadržaja koji nameće određene standarde i često negativne osjećaje. Boudoir je ipak emocija.