Bliži se Svjetski dan sreće, koji obilježavamo 20. ožujka! Njegova simbolika pristupa naizgled jednostavnom konceptu na drukčiji način. Podsjeća na važnost sreće – ne kao pojma kojeg promatramo kroz ushit i izolirane situacije, nego kao koncept na kojem treba raditi i koji odražava zdravlje društva na širem planu. Ususret 20. ožujku donosimo seriju razgovora s ljudima koji su prepoznali ideje koje doprinose kolektivnoj sreći, uz želju da prostor damo pozitivnim pričama i primjerima projekata koji vraćaju zajednici
Majčinstvo mijenja svakodnevnu rutinu pa tako mnoge žene prilagođavaju svoje navike i rituale dolaskom djeteta. Pritom je ključno naglasiti da to ne mora nužno značiti odricanja, već prilagodbu svojoj situaciji. Ovdje se često pronalazi vrijeme za sebe i treniranje, koje s bebom ili malim djetetom postaje izazovnije uklopiti u rutinu. Međutim, tome doskaču treninzi namijenjeni upravo mamama s djecom, koji pomažu da majke ostanu aktivne i vrate staru snagu. Pomažu u vraćanju u kondiciju, pogotovo nakon duljeg vremena bez fizičke aktivnosti, a dodatni je element mogućnost povezivanja s drugim majkama.
Primjer jednog takvog prostora je VježbaOna, koju su pokrenuli Tena i Kristijan Miličić. Prije otvaranja ovakvog koncepta i sami su bili vrlo aktivni, pa je pravi pokretač bila njihova vlastita rutina: “Na ideju VježbaOna smo došli iz vlastite potrebe. U sportu smo jako dugo, praktički cijeli život i prije djece trening nam je bio dio svakodnevnice. Mislili smo da će meni povratak treningu biti lagan, no poslije poroda i svega što dolazi s njim, shvatili smo da je to zapravo jako teško. Kristijan je fitness trener pa mi je upravo on držao treninge i pazio na bebu jer nismo imali puno mogućnosti i opcija čuvanja ili ostavljanja djeteta, pa je jedina opcija bila povesti ga sa sobom”, govori Tena.
Tijekom prvog postpartuma uočila je da sigurno postoje i druge majke, odnosno roditelji, poput nje, koji bi voljeli vježbati u teretani, ali imaju izazov s gustim rasporedom i čuvanjem djeteta: “Tako se rodila ideja za vježbanje u malim grupama s dostupnim utezima i spravama. Mame generalno često imaju manjak vremena za sebe, a žene često nemaju pozitivnu percepciju treninga s opterećenjem, koji može biti odličan lijek za psihu i tijelo”, dodaje.
Specifično je za treninge, govori Tena, što se baziraju na jačanju tijela za izvođenje svakodnevnih aktivnosti. “To znači da radimo na stabilnosti, mobilnosti i snazi. Ne radimo i ne fokusiramo se samo na estetiku tijela, nego i na funkcionalnost te oporavak. Nema pritiska da se mora izgledati na određeni način ili da se mora imati određeno iskustvo da bi se krenulo. Žene gube brže gustoću kostiju od muškaraca, a treninzi s opterećenjem su jedini dokazani ‘lijek’ koji to usporava. Isto tako trudnoća, porod i postpartalno razdoblje ostavljaju danak na fizičkoj, psihičkoj i hormonalnoj razini, tako da je trening s utezima jako koristan na svim tim frontama. Puno je mitova oko vježbanja (s utezima) u postpartumu i tijekom trudnoće. Svi ih se većinom boje ili misle da su neka stanja nepopravljiva (u najmanju ruku da se ne smiju dodatno opterećivati ili da će ih utezi dodatno pogoršati), a ponekad je kod zdrave osobe bez zdravstvenih problema to najbolje rješenje.”
Treninzi posvećeni stabilnosti i oporavku
Odlučili su se na rad u malim grupama jer nisu svi na istoj razini; netko ima manje iskustva, netko više, te za sve majke tijelo drukčije funkcionira s obzirom na porođaj: “Pristup je individualan, jer su i motivi treninga kod svakog drugačiji.”
Tena ističe da je važno napomenuti da nitko ne dobiva velike težine ili vježbe koje tehnički ne može izvesti ispravno. Prvo se fokusiraju na formu, kontrolu nad tijelom i disanje, a kako majke napreduju, tako se i treninzi pojačavaju: “Radimo vježbe za jačanje zdjeličnog dna (koje su puno jednostavnije nego što ljudi misle) i oporavak abdomena. Radimo i na stabilnosti, jer nije lagano balansirati s djetetom na rukama, brojnim vrećicama, a vjerojatno i kolicima u isto vrijeme.”
Kristijan i Tena vode treninge zajedno – dok jedan izvodi vježbe s grupom, drugi brine za djecu koja su došla s majkama. “Sve često ovisi o dobi djeteta: male bebe koje još ne pužu su zajedno s pregršt igračaka, malo veći puzači ili oni koji tek počinju hodati istražuju prostor uz nadzor ili su u ograđenom vrtiću, a veća djeca se igraju, oponašaju mame, rade poligone i slično. Trudimo se animirati ih kako bi mame imale što više vremena za trening bez ometanja, ali ako djeca traže majke, uvijek mogu uzeti pauzu za hranjenje, presvlačenje, tješenje ili slično. Većinom je puno nepredvidivih situacija i raspoloženja. Djeca koja tek dođu znaju biti nervoznija i više uz mamu prvi put, ali brzo se prilagode i opuste”, objašnjava Tena.
Budući da su svjesni pozitivnog kaosa koji ovakav koncept donosi, uvijek su spremni na improvizaciju: “Trudimo se da je atmosfera što opuštenija, jer ne treba nam trening biti dodatni životni stres, već ispušni ventil za sve što se akumulira u nama tokom svakodnevnog života. Ako beba plače, nema mrkih pogleda i neugodnosti jer nekome smeta buka. Želimo da se mame nakon odrađenog treninga osjećaju bolje i da budu ponosne na sebe što su taj dan napravile nešto za svoju dobrobit.”
No, kao jedan od najvećih benefita VježbaOna ističe upravo povezivanje s drugim majkama.
Osjećaj zajednice i podrške često rezultira i razvijanjem prijateljstava kroz same treninge: “Mame se povezuju u grupi, jer su grupe male te većina dođe u postpartumu, koji prođu skupa na treninzima. Isto tako mame se često trude pomagati jedne drugoj, posebno ako zajedno rade neku vježbu, a bebe su nervozne. Svi apsolutno imaju puno razumijevanja i jako se trude, te su redovne polaznice. Nekad trening koncipiramo tako da imaju vremena i međusobno komunicirati i pričati o majčinstvu i svakodnevnim situacijama”, govori Tena i dodaje da brojne majke nastave dolaziti i nakon što im djeca krenu u vrtić.
Koncept koji briše “mentalni load” u planiranju treninga
Uz zajedništvo, trening je koristan na fizičkoj, psihičkoj i hormonalnoj razini, dodaje Tena. No majke se često nalaze u paradoksalnoj situaciji – mentalni “load” planiranja treninga često ih više iscrpi od samog treninga, zbog čega žene na kraju odustaju. Ideja VježbaOna je upravo da se zaobiđe organizacijski napor i psihički teret.
“Mame moraju znati da je briga za sebe i briga za njihovu djecu. Naravno, to je lakše reći nego učiniti. Ali djeca trebaju prisutnog roditelja koji ima snage i volje igrati se s njima, ići van, na aktivnosti. Djeca su stalno u pokretu i to je ispravno i dobro, ne trebamo ih usporavati, a i uče iz primjera, tako da na ovaj način i uče da je briga za sebe bitna”, govori Tena i dodaje da je ključno razvijati svijest o nerealnim očekivanjima od žena. Upravo su zato ovakve poslovne ideje hvale vrijedne jer uzimaju u obzir društvene obrasce u odnosu na svakodnevnu realnost.
Pritom naglašava da smo u Hrvatskoj nedovoljno educirani kad govorimo o fizičkoj aktivnosti: “Tjelesni odgoj tokom školovanja je većinom šala. Prehrana i pretilost u državi nam je kritična. Uz sve to, ljudi su sve statičniji, jer su im karijere takve, što donosi (osim debljanja, visokog tlaka, bolova u leđima, slabog tijela) i nezadovoljstvo i neraspoloženje, jer kretanje je bitno i za psihički aspekt. U sve to još dodajmo puno stigmi oko kretanja i treniranja u trudnoći i postpartumu. Treba nam totalni preodgoj i drugačiji mindset oko treninga i općenito kretanja.”
Zanimljivo, VježbaOna osim grupnih i privatnih treninga, drži i obiteljske treninge na koje može doći cijela obitelj. Zasad su samo privatni zbog prostora u kojem se odvijaju, no jedva čekamo vidjeti što će još proizaći iz ovog pozitivnog primjera!
Svidjela vam se ova priča? Još inspirativnih i pozitivnih sadržaja čeka vas u newsletteru koji stiže u vaš inbox već ovog tjedna – prijavite se!
Foto: VježbaOna
