U pripremi novog Grazia Inbox Edit newslettera htjeli smo u fokus staviti sve ono što utjelovljuje koncept Offbeata – prkošenje uvriježenim pravilima i očekivanjima, i otvaranje prostora drukčijim perspektivama. Kroz seriju tema i razgovora za nadolazeće Offbeat izdanje željeli smo podsjetiti da ni jedan put ne mora biti pravocrtan da bi imao smisla. Upravo oni neočekivani zaokreti, trenuci nesigurnosti i životne odluke koje na prvi pogled djeluju kaotično često nas najviše oblikuju i na kraju dovedu bliže sebi samima, što potvrđuju i sugovornici koje predstavljamo u sklopu serijala

Substack se transformirao u riznicu glasova, među kojima smo spontano pretražujući naišli i na onaj Vesne Jakšić Lowe. Na njezinoj platformi, odnosno newsletteru Immigrant Strong, najprije smo se upoznali s preporukama štiva, da bismo potom ubrzo shvatili da ih povezuje zajednička životna priča autora. Vesna platformu posvećuje upravo migrantskom iskustvu, koje je i sama prošla kad je napustila Hrvatsku, preselila se u Kanadu, a potom u SAD.

Svoje osobno iskustvo migracije utkala je u rad za brojna izdanja poput The New York Timesa i The Washington Posta, a dodatno su je oblikovale i godine rada u neprofitnim organizacijama za ljudska prava. Za svoj je rad dobila 12 nagrada američkog društva Society of Professional Journalists te posebnu nagradu za izvještavanje o imigrantima. Svakog mjeseca u inbox pretplatnika šalje preporuke knjiga i eseja koji na različite načine progovaraju o migrantskim temama.

Razgovaramo u trenutku kad su imigracijske politike u SAD-u ponovno napete, dok su istovremeno u Europi narativi o “drugima”, unatoč sve većem sudjelovanju migranata u javnom životu, i dalje često prisutni.

“Ono što se događa u SAD-u je užasavajuće. Djeca su odvajana od roditelja, obitelji su terorizirane, a kompletne zajednice žive u strahu od vlastite vlade – zato što ona želi zadržati kontrolu nad patrijarhalnim, bijelim supremacističkim društvom. Sve počinje s “drugosti” (othering) i demonizacijom ranjivih skupina, a kad vodstvo promiče rasizam, laži i mržnju, zlostavljanja procvjetaju i postaju dio službenog diskursa i kreiranja politika”, govori Vesna i dodaje da je prvi korak prema drukčijem međusobnom poimanju upravo prepoznati te narative: “Ratovi, genocidi i autoritarne vlasti ne počinju vojnicima i tenkovima na ulicama – počinju riječima.”

Riječi su temelj njezina newslettera. Ovog mjeseca Immigrant Strong ulazi u svoju sedmu godinu, a Vesna ga je pokrenula u trenutku kad je već napustila novinarstvo i počela se intenzivnije baviti književnošću i područjem ljudskih prava: “Immigrant Strong bio je način da spojim te strasti i podržim autore imigrantskog i izbjegličkog podrijetla. Pokrenula sam ga djelomično iz ljutnje zbog stalne demonizacije imigranata i želje da svoj bijes usmjerim u nešto pozitivno.”

Umjesto da govori u njihovo ime, odabrala je drukčiji pristup uz fokus na preporuke eseja, intervjua, knjiga i drugih djela autora s migrantskom pozadinom. Iza takvog pristupa stoji otpor svođenju imigranata na pravni status: “Mi smo puno zanimljiviji i složeniji od toga. No sva radost, ljepota, bol i složenost tih bogatih migrantskih iskustava bila su – i još uvijek jesu – svedena na rasprave o granicama i dokumentima, često od strane onih koji nemaju znanja o imigracijskoj politici niti osobno iskustvo imigracije. Čvrsto vjerujem da imigranti trebaju upravljati vlastitim narativima. Imigrantska književnost je golema i duboka, i željela sam učiniti ono što mogu kako bih tim autorima dala veću vidljivost i omogućila da njihove riječi govore same za sebe.”

“Sva radost, ljepota, bol i složenost migrantskih iskustava bila su – i još uvijek jesu – svedena na rasprave o granicama i dokumentima, često od strane onih koji nemaju znanja o imigracijskoj politici niti osobno iskustvo imigracije.”

Tijekom rada na newsletteru susrela se s djelima koja su ostavila značajan utjecaj na nju samu. Govori nam da je, iako nevoljko priznaje da ne čita puno poezije, kroz newsletter shvatila da su većinu njezinih omiljenih memoara napisali upravo pjesnici: “Primjerice, prošlog ljeta predstavila sam prekrasne memoare Hale Alyan “I’ll Tell You When I’m Home”, koji su upravo proglašeni finalistom Pulitzerove nagrade. Pisanje Sare Azize u “The Hollow Half” ostavilo me bez riječi. Ona i Viet Thanh Nguyen oblikovali su moje razumijevanje kako memoari mogu odstupiti od tradicionalnog formata jer su oboje svoje memoare pisali u fragmentima.”

Odrasla je između različitih kultura i zemalja, a iako za sebe kaže da je mnogo stvari, tvrdi da je ništa nije toliko oblikovalo kao činjenica da je i sama imigrantica: “Odrasla sam u Hrvatskoj dok je još bila dio Jugoslavije i gotovo da nema dana da ne razmišljam o tome što znači dolaziti iz zemlje koja više ne postoji. To je oblikovalo moje obrazovanje, karijeru, strasti i znatiželje, moje odnose. Migrantsko iskustvo može biti bolno, ali je i ispunjeno ljubavlju, ljepotom i slojevitošću. Ono pokreće moj rad i beskrajan je izvor inspiracije.”

“Uvijek me iznova iznenadi koliko se mogu poistovjetiti s iskustvima ljudi vrlo različitih pozadina.”

Pitamo je o specifičnostima i univerzalnostima tog iskustva, na što nam objašnjava da “postoje neki univerzalni aspekti migrantskog putovanja, poput potrage za identitetom, domom i pripadanjem te suočavanja sa životom između kultura. Svaki mjesec, dok sastavljam newsletter, ostajem zadivljena prekrasnim pisanjem o tim i drugim temama. I uvijek me iznova iznenadi koliko se mogu poistovjetiti s iskustvima ljudi drukčijih pozadina od moje.”

Vesna je novinarstvo napustila prije nekoliko godina, a rad na području ljudskih prava oduvijek je definirao njezin put. S ujakom koji je bio odvjetnik za ljudska prava, obitelji mješovitih korijena s poviješću borbe protiv fašizma, nakon desetljeća u novinarstvu završila je poslijediplomski studij međunarodnih odnosa s fokusom na ljudska prava i posvetila se neprofitnom sektoru: “Jedna stvar koja me iznenadila jest to da sam se sada usmjerila na književnost, posebno na kreativnu publicistiku – bivša reporterka u meni to vjerojatno ne bi vjerovala. I volim kad se ljudska prava spajaju s drugim područjima, bilo kroz knjige, serije ili medije.”

Budući da ima više od 20 godina iskustva na područjima koja su na intersekciji ljudskih prava, interesiralo nas je vidi li pozitivan pomak ili i dalje društva uglavnom funkcioniraju po istim obrascima.

“Mislim da se napredak odvija valovito. Kad postoji velika nejednakost, kad vlade ne ulažu u politike usmjerene na ljude i kad se ljudi ne osjećaju kao da imaju glas u društvu, ljudska prava i demokracije pate, a ljudi se okreću okrivljavanju ranjivih skupina umjesto zajedničkom rješavanju problema. Svjedočimo ozbiljnom demokratskom nazadovanju u mjestima poput SAD-a, ali u drugim zemljama ljudi su ostvarili značajne pomake.”

Unatoč neprestanoj povezanosti kroz društvene mreže koje nas također približavaju različitim kulturama i iskustvima, zanimalo nas je kako objašnjava da osjećaj otuđenosti i dalje opstaje. Vodi li nas digitalna povezanost boljem međusobnom razumijevanju?

“Mogli bismo očekivati da je tako”, započinje Vesna, ali i dodaje: “Živimo u svijetu koji je toliko digitalno povezan da je zapravo doveo do nepovezanosti. Ako sam cijeli dan na telefonu i gledam u ekrane, ne stupam u pravi kontakt s vama kao osobom i nisam u potpunosti prisutna. Također mislim da je puno lakše povjerovati lažima i dezinformacijama online nego uložiti vrijeme da uistinu upoznamo osobu i njezinu kulturu.” Ipak, ključan je faktor kako sami odlučujemo koristiti tehnologiju: “Moj newsletter živi u digitalnom svijetu i zahvaljujući njemu povezala sam se s piscima koje inače vjerojatno ne bih otkrila.”

Za kraj objašnjava: “Što sam starija, sve više učim da ne postoji jedna jedina definicija pripadnosti. Ponekad se osjećam potpuno izvan mjesta, kao vječni stranac kamo god da odem. Ali sada znam da se pripadnost ne može definirati ni jednom vladom ni putovnicom, i svoj osjećaj pripadnosti pronalazim u zajednicama s drugim piscima i imigrantima.”

Foto: Privatna arhiva