Posljednjih godina živimo sve ono što smo nekada gledali smo na filmu, a na čelu najvećih promjena koje su ušle u našu svakodnevicu ističe se umjetna inteligencija. Ovaj višenamjenski alat je popriličan mač s dvije oštrice jer koliko god je u određenim trenucima koristan, u onim drugim otvara moralna i prije svega – zakonska pitanja koja još uvijek nisu točno definirana.
Tek što smo ”prihvatili” da nam umjetna inteligencija može pisati tekstove, uređivati fotografije i slično, čini se da će virtualni avatari sada zamijeniti modele i manekenke. Nedavno smo pisali o problemu umjetne inteligencije i kreiranja nedostižnih beauty standarda te virtualnim influencerima koji u stvarnom životu ne postoje, ali sada se radi o nečemu posve drugačijem. Nassia Matsa je manekenka koji je za Dazed otkrila kako joj je umjetna inteligencija ukrala lice. Sve većom dominacijom AI alata i manjkom regulativnih pravila, Nassia i mnogi drugi modeli samo su neki u nizu žrtava koji su svoje lice vidjeli u određenim modnim kampanjama bez da su na to pristali. Međutim, njihov ”ukradeni” avatar tek je blago izmijenjen, dovoljno da Nassia i kolegice nemaju nikakve zakonske osnove za tužbu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nažalost, brojne kompanije već neko vrijeme koriste AI modele bez da to itko primijeti jer je tehnologija uznapredovala do te mjere da kada pogledamo sporne fotografije, pomislimo da je riječ o klasičnom jakom Photoshopu. Ipak, realnost je drugačija, a to potvrđuje i Sara Ziff, osnivačica agencije The Model Alliance , koja je za The Guardian izjavila da primaju sve veći broj poziva modela i manekenki koji sumnjaju da su im tijela i karakteristike lica računalno skenirani te da se koriste u raznim kampanjama bez njihova znanja. Slična situacija je i u Velikoj Britaniji, a Elizabeth Peyton-Jones, osnivačica i izvršna direktorica agencije Model’s Trust, govori da se djevojke osjećaju bespomoćno i pitaju imaju li prava na svoje tijelo.
Brendovi i kompanije već su udružili snage s raznim tvrtkama koje pružaju usluge generiranja AI avatara. Primjerice, Deep Agency, omogućava stvaranje “digitalnog blizanca”/modela tako što se učita dvadeset fotografija osobe u različitim pozama. Tu je i agencija sa sjedištem u Amsterdamu, LaLaLand.ai, koja obećava da će “stvoriti modele u pet minuta” kako bi pomogla brendovima da postanu inkluzivniji: “Predstavite svoje odjevne predmete na raznolikom spektru modela te se pozicionirajte kao inkluzivan brend, povećajte svoj angažman i ostvarite veću prodaju.” Jedan od poznatijih modnih brendova koji se koristi ovom tehnologijom je i Levi’s koji je prigrlio koncept ”digitalnih blizanaca” kako bi poboljšao prianjanje odjeće koju prodaje i omogućio potencijalnim kupcima simulaciju nošenja traperica.
Isto tako, prisjetimo se samo zabavnih mogućnosti koje nam svako malo iskoče na internetu, a koje omogućavaju da skeniranjem lica saznamo kako bismo izgledali kao Barbie lutka, kao osoba koja je živjela u šezdesetima, kao pop zvijezda… Naizgled bezazlena online igrica, zapravo omogućava ”krađu” lica i nama, običnim ljudima, čije se karakteristike također mogu koristiti – doslovno bilo gdje. A zašto? Zato što smo svojevoljno skenirali svoje lice i tu naša prava staju.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Umjetna inteligencija jedan je od najvećih izazova zakonodavnih sustava jer pravila nisu jasno postavljena i sve se događa u međuprostoru. Autorska prava ne postoje, a to je izvrstan moment za manipulaciju istima. Umjetna inteligencija otvorila je nove i pojednostavila postojeće poslovne procese te ono krucijalno važno, za manje novaca može napraviti poprilično dobar posao. Financije su važan element svega jer većina kompanija će vrlo lako moralne dileme staviti pod tepih i odabrati jeftiniju varijantu određene usluge. Primjerice, želite li angažirati modela za snimanje, pogotovo ako je riječ o poznatom modelu, kompanija će morati izdvojiti popriličnu cifru novaca, angažirati tim koji će sve organizirati, a uvijek je prisutan i ljudski faktor u kojem se snimanje može odgoditi ili nešto drugo može poći po zlu. Kod AI modela to ne postoji, ”oni” su točni, nemaju nikakve prohtjeve i savršeno naprave posao, a pritom su i puno jeftiniji. Zapravo se radi o korištenju umjetne inteligencije u svrhu linije manjeg otpora s ciljem uštede novaca.
Isto tako, nameće se i pitanje ”značajnih imena”, odnosno proslavljenih manekenki i modela čija će autorska prava donekle biti zaštićena jer kompanije u protivnom riskiraju tužbu i javnu prozivku jer si dotični modeli to mogu prištiti. Suprotno tome, modeli i manekenke koji nisu proslavljeni, neće imati apsolutno nikakvo pravo glasa i njihove fizičke karakteristike će se nastaviti ”krasti”. Bloomberg piše da je Institut za komparativno pravo 2022. izdao djelo grupe autora (Prlja, Gasmi, Korać) ”Ljudska prava i umjetna inteligencija” u kojem je objašnjena pravna regulativa u Europi, no i dalje se radi o nedovoljno preciznim objašnjenjima koja se tek trebaju dobro definirati. Dakle, modeli i manekenke su i dalje u sivoj zoni.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Osim pravnih bitki, goruće pitanje ovog problema vuče i etičke dileme. Modeli i inače uglavnom ne posjeduju vlasništvo nad fotografijama, bilo da je riječ o editorijalima, komercijalnim snimanjima ili paparazzo fotografijama snimljenim bez pristanka. Primjerice, Emily Ratajkowski je tužena za 150.000 dolara zbog objavljivanja fotografije sebe snimljene od paparazza na Instagramu. S etičkog stajališta, čini se prilično očitim da kada je riječ o vlastitim podacima – našem licu, tijelu, strukturi kostiju, pozama… – trebali bismo imati prava nad onim za što se koriste, ali pravno, što netko može učiniti da zaštiti svoje lice? Na kraju se sve svede na kopanje po postojećim zakonima određene države i traženje niti za koju se možete uloviti. Mukotrpan put za nešto što uopće ne bi trebalo biti pitanje tko je u pravu, a tko je u krivu.
U konačnici, u ovom trenutku dok jasne zakonske regulative još uvijek ne postoje, jedino preostaje uzdati se u etički kodeks kompanije, no ova iluzorna ideja će vrlo brzo pasti u vodu stavimo li sve u kontekst ekonomske dobiti. Stoga, jedino ispravno je nadati se da će države vrlo brzo donijeti konkretne regulative kada je riječ o umjetnoj inteligenciji i autorskim pravima – bez obzira na to o kojoj je djelatnosti riječ.
Foto: Instagram, @levis
