U raznolikom repertoaru gradskih kazališta izdvajamo nekoliko novih naslova koji su već privukli pozornost i publike i kritike

Kazališta su siječanj i veljaču obilježila prvim velikim premijerama u 2026. Drugu polovicu prošle godine definirale su predstave s moćnom kreativnom ekipom koja ih potpisuje. Gledali smo “ACID / KISELINU” Tene Štivičić s vrhunskom izvedbom Frane Maškovića, priču o granicama psihičkog nasilja i odgovornosti. Zagrebačko kazalište mladih briljiralo je i postavljanjem komada “Max, Mischa i ofenziva Tet”, u kojoj je jednu od najupečatljivijih izvedbi odigrao mladi Ivan Jurković u ulozi Mordecaija. Pamtimo i “Sigurnu kuću” u gradskom kazalištu Gavella, koja postaje obvezno kazališno iskustvo i savršeno uprizoruje temu obiteljskog nasilja, od suptilnog prema brutalnom.

Jednako svestran repertoar igra trenutačno, a kako bismo vam olakšali odabir, odabrali smo četiri nove naslova koja vam preporučujemo!

Bullshit, lipi moji

U Zagrebačkom kazalištu mladih ovog je tjedna premijerno odigrana predstava “Bullshit, lipi moji” redatelja Zorana Čubrila. Radi se o svojevrsnom portretu Borisa Marune, pjesnika, emigranta i kritičara svih ideologija koji je za života formirao jedan od najpreciznijih i najoštrijih izraza u regiji. Predstava prati Marunin život od emigracije u Ameriku, tamošnjeg života, do povratka u Hrvatsku i svega između. Sâm Čubrilo utjelovljuje Marunu, koji se tijekom predstave osvrće na teme domovine, smrti, revolucije te na univerzalne misli o ljubavi i ljudskim slabostima. Na sceni mu se pridružuje Stanislav Kovačić kao glazbenik i glumac koji prati Marunín život.

Samci

Krajem siječnja u Gavelli je premijerno izvedena nova predstava “Samci” u režiji Nine Kleflin i Bogdana Diklića. Nastala je prema tekstovima “Gospodin Foka” i “Siroti mali hrčki” srpskog autora Gordana Mihića, a ponajviše tematizira samoću u suvremenom svijetu i potrebu za ljudskom bliskošću. Sve se vrti oko likova koji su razapeti između vlastitih slabosti i njihove javne uloge i moći, dok se istovremeno raspliće klupko birokracije i političkih manipulacija kroz likove Krečkovića i Rakića – dok je jedan spreman prilagoditi se promjenama sustava s težnjom da uvijek bude na izvoru moći, drugi se raspada usred postavljene hijerarhije. U predstavi igraju Bogdan Diklić, Bojan Navojec, Domagoj Janković, Jelena Miholjević, Andrej Dojkić, Natalija Đorđević i Ranko Zidarić.

Biti ili ne biti


U Teataru Exit jučer se održala premijera novog projekta Dražena Šivaka i Gorana Šušljika. Šivak kao nezavisni glumac, umjetnik i autor koji gotovo tri desetljeća na kulturnoj sceni postavlja i glumi u projektima izvan institucionalnog okvira te Šušljik kao glumac i umjetnik koji već tri desetljeća djeluje i radi kao član ansambla Jugoslovensko dramsko pozorište svoja polazišta suprotstavljaju i spajaju kroz djela William Shakespearea. Jednoga gledamo kao vječnog freelancera koji odbija stalne i sigurne angažmane u ansamblima, dok drugi radi kao dramski prvak u ansamblu velike kazališne institucije. Njih dvoje uzimaju Shakespeareove drame kao polazište međusobnih refleksija prema svijetu i kazalištu, no već prema samom Shakespeareu imaju razlike i počinje niz sukoba – unutarnjih, vanjskih, međusobnih.

Mama se opila ko majka

Najnoviji komad kazališta Satiričko kazalište Kerempuh spaja Ivona Martinića kao autora teksta i Marinu Pejnović u ulozi redateljice. “Mama se opila ko majka” odvija se u ožujku 2025. godine u stanu zagrebačke obitelji koju na okupu drži Marina, 52-godišnja majka troje djece, koja se svjesno odlučuje – napiti. Njezin poriv ne dolazi od želje za bijegom od svakodnevice, nego iz potrebe da izgovori sve prešućeno. Pod izlikom pijanstva, ona konačno govori o potisnutim mislima i emocijama kroz koje ulazi u niz sukoba sa svojom obitelji. No dok se pred nama odvija jedna obiteljska drama, paralelno se ispisuje i istina o generacijskim traumama te naučenim obrascima ponašanja uvjetovanima političkim i intimnim okruženjem.

Foto: ZKM/Jelena Janković, Gavella/Sven Mrkonjić, Satiričko kazalište Kerempuh/Jasenko Rasol, Teatar Exit/Nina Đurđević