Tjedan suvremenog plesa međunarodni je festival suvremenog plesa i pokreta s najduljom tradicijom u Hrvatskoj te jedan od najvećih festivala u regiji (uz bečki Impulstanz). Festival je upravo u tijeku i do 12. lipnja možete pogledati sjajne, ali baš sjajne predstave i projekte! Tijekom 38 godina postojanja festival je predstavio preko 1000 svjetski afirmiranih autora, a također sustavno prezentira i producira radove hrvatskih plesnih umjetnika.

Tijekom svog kontinuiranog trajanja festival je pridonio decentralizaciji i popularizaciji hrvatske plesne scene te je uspostavio mreže suradnji u zemlji i inozemstvu. Kroz festivalske radionice i odabirom produkcijskih partnera koji se često nalaze i izvan plesne djelatnosti ples je ušao u sve pore hrvatske kulturne zajednice, inspirirao nove i druge inicijative te je bitno pridonio stasanju generacija plesnih umjetnika koji danas djeluju u Hrvatskoj, ali i međunarodno. Kroz festivalske inicijative stasale su nove profesija kao što su plesna dramaturgija, plesna produkcija i plesna publicistika.  Svojim umrežavanjem u međunarodnoj plesnoj zajednici TSP je bitno pridonio vidljivosti hrvatskih plesnih autora u međunarodnom kontekstu. Ovogodišnji festival promišlja temu održivosti na području plesnih karijera, resursa kao i cjelokupnog društva. 

Projekt, predstava Zagrljaji je koreografsko istraživanje u čijem fokusu je jedna od temeljnih ljudskih potreba: ona za tjelesnom komunikacijom, empatijom i nježnošću iskazivana kroz fizički  čin grljenja, a koja izostaje u okolnostima pandemije s fokusom na mjeru socijalne distance i nemogućnost tjelesne komunikacije.

Ako zagrljaj definiramo kao formu izražavanja fizičke intime, bliskosti, simpatije ili ljubavi između dvije ili više osoba, postavlja se pitanje  kako zabrana dodirivanja i grljenja utječe na promjene svakodnevnog ponašanja? Da li bez fizičkog kontakta mijenjamo odnos prema poimanju anatomskog krajolika vlastitog tijela? Utječe li zabrana fizičke bliskosti na promjenu kolektivnih rituala slavlja i/ili žalovanja.

Tijekom zagrljaja naše tijelo izlučuje hormon oksitocin, koji inače ima veliku ulogu tijekom poroda i dojenja. Poznat i kao hormon ljubavi, on ima veliku ulogu u stvaranju odnosa među pojedincima, važan je za povezivanje te osjećaj bliskosti i povezanosti koja se stvara u ljubavnim, prijateljskim i obiteljskim vezama. Imajući to na umu, kao i složenost međuljudske tjelesne komunikacije, koreografkinja kroz temu zagrljaja kreira svojevrsne portrete ljudi koje karakteriziraju različiti tipovi intimiteta, razotkrivajući lepezu naših potreba za bliskošću, koja nam je gotovo neobjašnjivo oduzeta.

Ideja projekta Zagrljaji nastala je mjesec dana uoči eskalacije COVID-19. Projekt se referira na stvarno iskustvo autorice i skupine njezinih prijatelja i suradnika  vezano za bolest i smrti njezinog životnog partnera. Nemogućnost grljenja oboljele osobe spojene brojnim cijevima i žicama na aparate koji postaju uključivi dio integriteta oboljelog, te traženje dijelova tijela koji su dostupni fizičkom kontaktu predstavljaju intimno individualno iskustvo. Uvođenjem mjera izolacije individualno iskustvo prerasta u kolektivno promišljanje. Sudionici projekta Zagrljaji sudjelovali  su u navedenim događanjima i svjedočili posljedicama mjera izolacije koje onemogućuju kontakte u dramatičnim aspektima života kao što su bolest smrt, sahrana i žalovanje. I intimna, i ritualna grljenja iscjeljuju te se postavlja se pitanje kako nedostatak fizičkog kontakta utječe na potenciranje strahova, tjeskobe i fantazmatskih.

 

Fotografije: 21:21