Nakon Milana, pret-a-porter karavana preselila se u Pariz sa svim svilama, vikunjinim vunama, finim kašmirima koje umjesto žudnje dočekuje zbunjenost i strah. Smijemo li i kako uopće uživati u bilo čemu, kamoli u tako profanoj stvari poput mode?
Već nekoliko dana čitam razne komentare, puno kritika, snebivanja pa razmišljam – kako bi moda trebala reagirati? Kako bi svi koji je komzumiramo trebali reagirati? Bi li bilo suosjećajnije zaustaviti paradu trendova za jesen/zimu 2022., utišati glasove i samo šaputati molitve?
S jedne strane, modna industrija ne može biti slijepa i gluha, ni diktirati trendove kao da sve mirno funkcionira jer ima važnu ulogu u solidarnosti s ukrajinskim narodom i izražavanju stava prema Rusiji koju će izolirati iz svoje glamurozne priče, tolikim Rusima omiljene i važne. S druge strane, kako okrenuti leđa snažnoj podršci i investicijama koje spašavaju fancy aktere modne industrije i dolaze bojama ruskih novčanica? Samo Italija svake godine proda oko 1,34 milijarde dolara luksuzne robe u Rusiju od čega i sama hrani brojna usta.
Čekajući čudo prosvjetljenja agresora, brojni su prosvjednici iskoristili medijsku pozornost usmjerenu tjednu mode i odjeveni u plavo-žute kombinacije skandirali i pjevali potporu ukrajinskim građanima i vojsci, čija se obrana pokazuje odvažnijom i jačom nego što je Putin očekivao. Stiščući palčeve, pratim i što modni brendovi rade, koji su njihovi potezi. Pomažu koliko mogu, mahom donirajući novac dobrotvornim organizacijama koje rade na terenu gdje pružaju humanitarnu pomoć i podršku.
Fashion week jedan je od najmoćnijih komunikacijskih trenutaka i svjedočimo da je taj trenutak iskorišten. Primjer je veliki Giorgio Armani koji je među prvima javno zauzeo stav i odlukom da novu kolekciju pokaže u potpunoj tišini izrazio poštovanje i podršku Ukrajini. Brojni su se brendovi odmah uskladili s međunarodnim sankcijama i zamrznuli svu trgovinu s Rusijom.
Strah je sveprisutan, kao i zbunjenost, i nemoć i krivnja jer udaljeni za Mađarsku od oružanih zbivanja, nekako smo u deluziji da je možda sve ružan san, da nuklearna patologija jednostavno nije moguća. A moguća je, i svi smo zajedno uronjeni u taj problem, problem koji dokida sve humano i civilizirano za što su se već toliko puta borili svi koji su se branili tijekom svih ratova ikad. Koliko se god ubijali, opet nas čeka suživot, i opet ćemo se vratiti idealima multinacionalnog i multikulturalnog starog kontinenta
Slušam te glasove koji zazivaju zaustavljanje manifestacija i sličnih aktivnosti, koji osuđuju i prozivaju svijet za „business as usual“ , ali osjećam da ne smijemo stati, da moramo europski način života braniti i živjeti do zadnjeg daha i sada kad je teško, i baš zato što će biti finacijski još i teže.
Naslovna fotografija: Giorgio Armani, FW22/23, Vittorio Zunino Celotto
