U vizualnom izražavanju, vizualnim umjetnostima kolaž je slikarska tehnika koja je u području mojih interesa uvijek zauzimala posebno mjesto. Zato mi često zapinju za oko i na društvenim mrežama. Instagram, naime, je jako dobra platforma za umjetnike koji stvaraju u tehnikama analognog i digitalnog kolaža. Osim velikog broja followere, mreža spaja umjetnika s promatračem, koji je na kraju krajeva često postaje kupac radova i/ili printeva.
Tehnika kolaža usvojena je početkom 20. stoljeća u avangardnim djelima, prvenstveno kod kubista. Umjetnici koji su napravili možda najpoznatije i najvažnije primjerke radova u ovoj tehnici su Georges Braque i Pablo Picasso. Picasso je kolaž upotrijebio još 1912. u tzv. “papiers collés”, a osim papira ubrzo je počeo koristiti i kutije cigareta, kutije šibica i igrače karte. Stvorila se jedna vrsta polimaterijalizma koja je dovela do jedne struje klasičnog kolaža u futurizmu i apstraktnoj umjetnosti s težnjom ka geometričnosti te do još jedne struje kolaža u tri dimenzije, nazvanom assemblage koju nalazimo u pokretima kao što su novi dadaizam i novi realizam.
papiers collés, collage, kolaž
Smatra se da je prvi koji je ovu tehniku pretvorio u jednu vrstu umjetnosti i predstavio je u javnosti bio umjetnik John Heartfield 1924. godine i koristio je kao satiričko oružje protiv Hitlera i nacizma upotrijebivši prvenstveno fotografije. Među ostalim prethodnicima su Raoul Hausmann, Hanna Höch, Paul Citroen, Michael Mejer i općenito umjetnici koji su pripadali pokretima kao što su Bauhaus i dadaizam pa čak i nadrealizam: Max Ernst je primjerice u svojim radovima koristio crno-bijele grafike s početka stoljeća.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kolaž su koristili i u talijanski futuristi i mnogi umjetnici tijekom 20. stoljeća, među kojima je važno spomenuti Roberta Rauschenberga, jednog od glavnih majstora ove tehnike, koju su u pop artu nazvali “combines”, u kojem predmeti i fragmenti svakodnevnog života dolaze do izražaja i koji su duh samog pokreta. Kolaž se razvijalo i rastao kroz desetljeća tako da sada u 20.-im godinama 21. stoljeće s punim pravom digitalni kolaž stoji bok uz bok onom analognom.
Minimalizam i… minimalizam
Nakon ovog brzinskog uvoda o tehnici kolaža, minimalizam je sljedeći pojam koji je bitan za razumijevanje radova o kojima ću za nekoliko redova rečenica pisati. Minimalizam kao pokret potječe iz SAD-a, a glavni pokretač je umjetnik Frank Stella. Njegova izložba “Crne slike” (“Black Paintings”), održana 1959. godine u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA), bila je inspiracija, mnogim umjetnicima, koji su počeli napuštati ekspresiju. Glavni povijesni događaj pokreta bila je izložba, održana 1966. godine u New Yorku, pod imenom “Osnovne strukture” (“Primary Structures”).
Preciznost, zajedno s geometrijom i ponavljajućim ukrasnim shemama, ravnim i jednolično obojenim površinama čistih i nemiješanih boja, glavne su odlike minimalizma kao stila. Osnova su geometrijske, racionalne sheme, a industrijski materijali koriste se za eliminiranje “ručnog rada” umjetnika. Vanjski izgled predmeta glavna je estetska odlika minimalizma. Minimalizam želi da čovjek uživa u umjetničkom djelu bez distrakcija kompozicije, tema i ostalih elemenata iz tradicionalne umjetnosti.
The Human Condition
Tehnika kolaža i minimalizam glavne su odlike djela koja možete naći (i gledati!) pod zajedničkim nazivom “The Human Condition” na Instagramu. Radi se o profilu hrvatske anonimne umjetnice. Sama svoj rad opisuje kao “Dijelom kolaž, dijelom filozofska čajanka, fokusirana na to kako i gdje se svi povezujemo emocionalno i u odnosu na svijet izvan naših glava.”
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“The Human Condition je sve širi digitalni dnevnik egzistencijalnog straha našeg vremena, reakcija na sve ove informacije koje sam dobivala od bliskih prijatelja i poznanika. Očajnički pokušaj oslobađanja od nagomilanih emocija i misaonih procesa, u balansu između posla, previše opipljive distopijske sadašnjosti i prevelike količine egzistencijalističke literature. Prisiljeni suočiti se s našim potpunim nedostatkom kontrole i svim osjećajima koji se javljaju u takvim prilikama, ograničeni na četiri zida i ekran kao jedini pogled u vanjski svijet, s ograničenim ili bez pristupa našim uobičajenim svakodnevnim ometanjima, broj pojedinaca koji odlazi na razne oblike terapije, eksplodirao je tijekom pandemije. I dok porast svijesti o mentalnom zdravlju pomaže i pojedincu i društvu u cjelini, čini se da je postalo “normalnije” da pojedinci idu razgovarati s terapeutom nego sa svojim prijateljima. Čini se da čovjek mijenja društvene odnose u korist “svjetlijih”, površnih druženja koja se smatraju nužnim i dovoljnim. No, zadovoljava li ta vrsta druženja doista naše potrebe ili samo sebi odvlačimo pažnju?” – pita se umjetnica i pritom istovremeno nam daje ključ kako “čitati” njezine radove.
Tu nastaje ta čar spajanja kolaža i minimalizma. Jer iako suštinski tehnikom i vizualnim predstavljanjem možda oskudni, “čitanjem” njihove poruke uranjamo u najdublje, skrovite, intimne misli, s kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti inače, a posebno u ovom “covid” vremenu. Usudila bih se istaknuti da je ovaj The Human Condition stanje svih nas. I svi ga možemo takvim vidjeti i osjetiti, makar svatko na svoj način.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Fotografije: The Human Condition
