U vizualnom izražavanju, vizualnim umjetnostima kolaž je slikarska tehnika koja je u području mojih interesa uvijek zauzimala posebno mjesto. Zato mi često zapinju za oko i na društvenim mrežama. Instagram, naime, je jako dobra platforma za umjetnike koji stvaraju u tehnikama analognog i digitalnog kolaža. Osim velikog broja followere, mreža spaja umjetnika s promatračem, koji je na kraju krajeva često postaje kupac radova i/ili printeva. 

Tehnika kolaža usvojena je početkom 20. stoljeća u avangardnim djelima, prvenstveno kod kubista. Umjetnici koji su napravili možda najpoznatije i najvažnije primjerke radova u ovoj tehnici su Georges Braque i Pablo Picasso. Picasso je kolaž upotrijebio još 1912. u tzv. “papiers collés”, a osim papira ubrzo je počeo koristiti i kutije cigareta, kutije šibica i igrače karte. Stvorila se jedna vrsta polimaterijalizma koja je dovela do jedne struje klasičnog kolaža u futurizmu i apstraktnoj umjetnosti s težnjom ka geometričnosti te do još jedne struje kolaža u tri dimenzije, nazvanom assemblage koju nalazimo u pokretima kao što su novi dadaizam i novi realizam.

papiers collés, collage, kolaž

Smatra se da je prvi koji je ovu tehniku pretvorio u jednu vrstu umjetnosti i predstavio je u javnosti bio umjetnik John Heartfield 1924. godine i koristio je kao satiričko oružje protiv Hitlera i nacizma upotrijebivši prvenstveno fotografije. Među ostalim prethodnicima su Raoul Hausmann, Hanna Höch, Paul Citroen, Michael Mejer i općenito umjetnici koji su pripadali pokretima kao što su Bauhaus i dadaizam pa čak i nadrealizam: Max Ernst je primjerice u svojim radovima koristio crno-bijele grafike s početka stoljeća.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

Kolaž su koristili i u talijanski futuristi i mnogi umjetnici tijekom 20. stoljeća, među kojima je važno spomenuti Roberta Rauschenberga, jednog od glavnih majstora ove tehnike, koju su u pop artu nazvali “combines”, u kojem predmeti i fragmenti svakodnevnog života dolaze do izražaja i koji su duh samog pokreta. Kolaž se razvijalo i rastao kroz desetljeća tako da sada u 20.-im godinama 21. stoljeće s punim pravom digitalni kolaž stoji bok uz bok onom analognom.

Minimalizam i… minimalizam

Nakon ovog brzinskog uvoda o tehnici kolaža, minimalizam je sljedeći pojam koji je bitan za razumijevanje radova o kojima ću za nekoliko redova rečenica pisati. Minimalizam kao pokret potječe iz SAD-a, a glavni pokretač je umjetnik Frank Stella. Njegova izložba “Crne slike” (“Black Paintings”), održana 1959. godine u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku (MoMA), bila je inspiracija, mnogim umjetnicima, koji su počeli napuštati ekspresiju. Glavni povijesni događaj pokreta bila je izložba, održana 1966. godine u New Yorku, pod imenom “Osnovne strukture” (“Primary Structures”).

Preciznost, zajedno s geometrijom i ponavljajućim ukrasnim shemama, ravnim i jednolično obojenim površinama čistih i nemiješanih boja, glavne su odlike minimalizma kao stila. Osnova su geometrijske, racionalne sheme, a industrijski materijali koriste se za eliminiranje “ručnog rada” umjetnika. Vanjski izgled predmeta glavna je estetska odlika minimalizma. Minimalizam želi da čovjek uživa u umjetničkom djelu bez distrakcija kompozicije, tema i ostalih elemenata iz tradicionalne umjetnosti.

The Human Condition

Tehnika kolaža i minimalizam glavne su odlike djela koja možete naći (i gledati!) pod zajedničkim nazivom “The Human Condition” na Instagramu. Radi se o profilu hrvatske anonimne umjetnice. Sama svoj rad opisuje kao “Dijelom kolaž, dijelom filozofska čajanka, fokusirana na to kako i gdje se svi povezujemo emocionalno i u odnosu na svijet izvan naših glava.”

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

“The Human Condition je sve širi digitalni dnevnik egzistencijalnog straha našeg vremena, reakcija na sve ove informacije koje sam dobivala od bliskih prijatelja i poznanika. Očajnički pokušaj oslobađanja od nagomilanih emocija i misaonih procesa, u balansu između posla, previše opipljive distopijske sadašnjosti i prevelike količine egzistencijalističke literature. Prisiljeni suočiti se s našim potpunim nedostatkom kontrole i svim osjećajima koji se javljaju u takvim prilikama, ograničeni na četiri zida i ekran kao jedini pogled u vanjski svijet, s ograničenim ili bez pristupa našim uobičajenim svakodnevnim ometanjima, broj pojedinaca koji odlazi na razne oblike terapije, eksplodirao je tijekom pandemije. I dok porast svijesti o mentalnom zdravlju pomaže i pojedincu i društvu u cjelini, čini se da je postalo “normalnije” da pojedinci idu razgovarati s terapeutom nego sa svojim prijateljima. Čini se da čovjek mijenja društvene odnose u korist “svjetlijih”, površnih druženja koja se smatraju nužnim i dovoljnim. No, zadovoljava li ta vrsta druženja doista naše potrebe ili samo sebi odvlačimo pažnju?” – pita se umjetnica i pritom istovremeno nam daje ključ kako “čitati” njezine radove.

Tu nastaje ta čar spajanja kolaža i minimalizma. Jer iako suštinski tehnikom i vizualnim predstavljanjem možda oskudni, “čitanjem” njihove poruke uranjamo u najdublje, skrovite, intimne misli, s kojima se mnogi od nas mogu poistovjetiti inače, a posebno u ovom “covid” vremenu. Usudila bih se istaknuti da je ovaj The Human Condition stanje svih nas. I svi ga možemo takvim vidjeti i osjetiti, makar svatko na svoj način.

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli The Human Condition (@dreams.paper.scissors)

Fotografije: The Human Condition