O Tanji i svemu čime se bavi sam saznala nedavno. U jednom spontanom zanimljivom razgovoru otkrio mi se restoran Plima u Brelima kao mjesto koje se stavlja na listu „obaveznih“.
Do Plime nažalost nisam stigla ovo ljeto (odgodila sam taj doživljaj za 2023.), ali me već iduća informacija ponovno usmjerila na Tanju – Duga Toys, igračke morskih životinja koje nastaju ručno od prirodnih ekoloških materijala i punjenja, a nastaju negdje između Brela i Nikšića zahvaljujući jednom lijepom prijateljstvu. Ah da, skoro sam zaboravila jedinstveni desert – kolač od zemlje po kojem je Tanja poznata i za koji kaže da ima okus tofiffe karamele. Jedno je sigurno, koji god da tekst o Tanji pročitate, njezina je energija univerzalna, dar istraživanja svijeta oko sebe sveprisutan, a inspiracija zarazna. Ovo je par riječi o Tanji Šošić koja jedinstvenom znatiželjom voli život i ne prestaje istraživati sve njegove oblike.
Reci mi ukratko o sebi; tko je Tanja Šošić?
Najteže i najlakše pitanje. Obična cura. Romantik. Bauštelac. Majstor. Domaćica…
Planinarenje, penjanje, ronjenje na dah, veganstvo, deserti, fotografija, bilje, Duga Toys, restoran Plima u Brelima, život podno Biokova, kamper, pas Boško, putovanja….Jesam li ukratko uspjela „uloviti“ sve čime se baviš u životu, što radiš, i što određuje tvoju svakodnevicu?
I speleologija i lončarstvo. Da, skoro si sve pohvatala. Sve, najbitnije.
Dio godine živiš u samoodrživoj kućici od 15 kvadrata podno Biokova, dio godine putuješ, a ljeti vodiš restoran Plima. Reci mi više o svom stilu života i načinima kako provodiš jedan okretaj Zemlje oko Sunca?
Četiri mjeseca vodim i radim u restoranu, ostatak je istraživanje. Što vanjskog, što unutarnjeg. Kad ne vodim restoran istražujem svijet, biljke, glinu, penjem, idem u jame, ronim, putujem kamperom, skupljam drva svojim Renault 4, pilam motornom pilom, kupim izvorsku vodu za piće, kopam za svoj kompostni wc i svašta nešto. I, koliko god ljudima izgleda previše, ja to sve osjećam kao jedno. Kroz sve naučeno provučem nešto iz neke druge sfere. Sve je to jedna Tanja.
U gastro svijetu si završila sasvim slučajno, što te na kraju odvelo i na školovanje u Pariz. Ispričaj mi više o tome i restoranu Plima koji vodiš u Brelima ljeti te kako si zamislila jelovnik?
Moj restoran je plažni objekt u kojem sam skoro cijeli život. Tata je jedno vrijeme kuhao, jer je on bio kuhar. Plima je nastala od škrinje sa sladoledom, pomalo…. Školovanje se desilo slučajno, kad mi je slastičarka u restoranu dala otkaz zbog zdravlja. Nikad neću zaboraviti ogavno slatku panna cottu koju sam napravila. Stvar je bila u tome, da ja uopće nisam ljubitelj slatkog i to mi je izgledalo kao noćna mora. Međutim, kako Tanja mora sve znati, upisala sam odmah nakon te sezone privatnu srednju školu u Splitu i tako je nekako počelo. Tereza Alabanda, krivac je za moju ljubav prema slatkom, izabrala me za praktikanta i tako sam samo još produbila svoju ljubav. Pa, kad mi ni to nije bilo dosta, ošla sam njenim stopama na Le Cordon Bleu. Danas sam jako zahvalna teti Mariji što je dala otkaz. Jelovnik se mijenja i lagano uvodim promjene. Kako su gosti u Brelima većinom obiteljskog tipa i dolaze godinama isti, teže im se naviknuti na promjene. Tako, laganim koracima, idem u nekom smjeru, al opet neću daleko. (smijeh)
Kada si postala veganka i kada si počela proučavati bilje te sve gastro načine na koje nam može biti servirano?
Veganka sam dvije i pol godine. Iako, ne volim se klasificirati jer ja volim kuhati i probam i namirnice van te prehrane kad trebam. Sam prelazak na vegansku prehanu mi je najednom jako suzio liste namirnica. Kako sam šetala svakodnevno Biokovom, prirodno mi je bilo proširiti jelovnik. I, joooš se širi. Svaki dan nešto naučim. Toliko je toga oko nas.
Imaš li neki omiljeni recept odnosno zanimljivu gastro kombinaciju?
Moj desert od zemlje sa sorbetom od smriča i čokoladu s borom.
Uz sve ovo gore, pokrenula si i Duga Toys, brend plišanih igračaka od prirodnih materijala. Iza toga isto stoji zanimljiva priča koja povezuje tebe i Nikšić u Crnoj Gori.
Da, kroz Nikšić sam prošla pješke putem od Brela do Bobotovog kuka na Durmitoru. Tu mi je ostavljen neki lijepi utisak i vraćala sam se poslije tog svoj pješačenja, autom. Tu, u klubu Javorak sam upoznala i Nadu, s kojom danas imam Dugu Toys. Život zaista piše priče. Lijepo je pustiti se i vjerovati mu.
U čemu najviše uživaš od svih ovih aktivnosti kojima se baviš?
Kuhanju, penjanju i glini.
Kako si pronašla odnosno pronalazila interes za sve te stvari?
Nekad slučajno, nekad prirodno. Kad planinarite svijetom planina, prirodno je da dođete u priliku nekad ići do jame kakve ili pak probati penjati se….Nekad, eto, kad ti slastičarka da otkaz….. Stalno imam potrebu istraživati i učiti, sve , svašta, o svemu.
Kojim načelom se vodiš kroz život?
Svaki dan je nov dan. Vjeruj Svemiru, da je sve onako kako treba biti.
Što bi još sve voljela napraviti / otkriti u životu?
Trenutno me jako interesira sirova glina iz prirode, prirodne glazure….Voljela bi putovati kajakom višednevno, prehranjujući se iz prirode gdje uparkiram.
Kako izgleda jesen odnosno zima u životu Tanje Šošić?
Ujutro pozdrav suncu, meditacija pa tek kava….Šetnja kroz prirodu, branje biljaka, kuhanje ručka, popodnevna divka pa rad u ateljeu, knjiga prije spavanja… To je neki klasični dan, a sad…nekad idem u drva, nekad po vodu, nekad cijeli dan penjem. Ili odem kamperom negdje ili se spuštam u jamu….
Čemu se veseliš u budućnosti?
Svakoj prilici za učenje.
Imaš li plan za svoj idući korak?
Ne baš. Puštam.
Za sve koji misle da nešto ne mogu, ili da je teško, nedostižno, nedostupno, što im želimo poručiti za kraj.
Samo treba vjerovati. Svemir ne zna bojite li se ili nešto želite. Ono samo očitava vašu usmjerenu energiju odnosno fokus. Zato, birajte što mu šapćete.
Foto: privatna arhiva
