Iako se volimo pohvaliti modernim pogledom na svijet kakav i priliči 21.stoljeću, praksa nam često pokazuje drugačije. Tako je jedna od najvećih tabu tema i dalje – spolno zdravlje. Naime, spolno prenosive bolesti nerijetko se povezuju s promiskuitetom ili pojedincima na društvenim marginama te se velikom stigmatizacijom umanjuje njihova ozbiljnost.

Velika većina spolno prenosivih bolesti je izlječiva, a one koje nisu, pravovremenom dijagnozom mogu biti pod kontrolom i omogućiti pojedincu nesmetan nastavak života. U čemu je onda i dalje problem i zašto se sramimo testirati na spolne bolesti te voditi računa o tom segmentu zdravlja – pokušali smo otkriti u razgovoru s dr. Đurđom Žigmundovac Klaić, ginekologicom uz Poliklinike Mazalin.

Koje su najčešće zablude s kojima se susrećete u svojoj praksi kada je riječ o spolnom zdravlju?  

Najčešće su zablude da se spolno prenosive infekcije događaju nekome drugome, da je PAPA test zamjena za testiranje na spolno prenosive infekcije, da se testirati trebaju samo žene, da se infekcija događa samo kod vaginalnog heteroseksualnog odnosa te da oralni i analni seks nisu spolni odnos. 

Što mislite, kako minimalizirati društvenu stigmu koja se vezuje uz spolno zdravlje?  

Bolest nije sramota, radilo se o raku, dijabetesu melitusu ili spolno prenosivoj bolesti, a spolno zdravlje neizostavni je dio ukupnog zdravlja. Spolno zdravlje je važna tema, o njemu treba govoriti i razbijati tabue. Potrebni su stalna edukacija od najranije dobi,  javno-zdravstvene akcije, aktivnosti na društvenim mrežama, povećanje dostupnosti pregleda i savjetovanja. 

dr. Đurđa Žigmundovac Klaić

Mislite li da stigmatizacija spolnih bolesti utječe na prevenciju i liječenje?  

Naravno da utječe. Prihvatimo li Terencijevu izreku “Čovjek sam i ništa ljudsko nije mi strano”, nestajat će polako i stigme po pitanju spolnoga zdravlja i spolnih bolesti. Potrebno je prevenirati nastanak spolno prenosivih infekcija, rano ih dijagnosticirati i liječiti spolno prenosive bolesti u svih partnera/partnerica. 

Kako biste ocijenili trenutni status dostupnosti i kvalitete zdravstvenih usluga za spolno zdravlje u našoj zemlji i koji su ključni koraci koje bi zdravstveni sustav trebao poduzeti kako bi poboljšao sveobuhvatnu skrb za spolno zdravlje?  

 Nemam sveobuhvatne epidemiološke i javno-zdravstvene podatke da bih mogla govoriti o stanju u našoj zemlji, ali u Poliklinici Mazalin činimo sve što je u našoj moći da bismo osigurali dostupnost, visoku razinu usluge, najmodernije dijagnostičke testove i najsuvremenije načine liječenja. 

Koje inovativne metode ili tehnologije trenutno utječu na prevenciju, dijagnostiku i liječenje spolno prenosivih bolesti?  

Primarna prevencija za neke bolesti je cijepljenje. Metode sekundarne prevencije su PAPA test, LBC, bakterijski brisevi, serološki testovi, kolposkopija… Nove generacije lijekova i rehabilitacija su tercijarne metode, a za neke, poput HIV-a postoji PreP (predekspozijska profilaksa) i PEP (postekspozicijska profilaksa). 

Imaju li pacijenti praksu testirati se na spolne bolesti bez obzira na to imaju li određenu sumnju/simptome ili ne?  

Kod nas se malo mladih ljudi testira prije ili nakon promjene partnera i najčešće dolaze kada već imaju tegobe. Stariji ljudi pogrešno misle da imaju dovoljno iskustva i znanja i da im se pri promjeni partnera neće javiti infekcija, pa uglavnom dolaze s razvijenom kliničkom slikom ili nastalim posljedicama. 

Susrećete li se s neprihvaćanjem savjeta ili dijagnoze od strane pacijenata prilikom razgovora o spolnim temama?  

 Da. Događa se da muški partner ne želi testiranje ili terapiju, jer ne osjeti tegobe, da ne želi koristiti kondom, da neki od partnera taje  bitne podatke o svojoj seksualnosti. 

Na koje načine možemo unaprijediti komunikaciju i otvorenost između liječnika i pacijenata kada je riječ o spolno prenosivim bolestima?  

Tako da kao ginekolozi potaknemo razgovor o temi, pokažemo zainteresiranost za problem, da razumijemo, da ne osuđujemo, da savjetujemo i pri pregledu razgovaramo o 5P (partner, prakticiranje odnosa, protekcija kod odnosa, povijest spolno prenosivih bolesti u osobnoj anamnezi i planiranju trudnoće). 

Koje su najčešće spolne bolesti koje većina populacije ima barem jednom u životu, a da toga nije svjesna?  

Humani papiloma virus je najčešća spolno prenosiva infekcija, dok je  bakterijska vaginoza najčešća promjena vaginalne flore u žena dobi 15-44 godine koja povećava šansu za prijemčivost spolno prenosivih infekcija. 

Iako simptomi variraju od bolesti do bolesti, postoje li određeni univerzalniji pokazatelji koji bi nam trebali upaliti alarm i potaknuti da odemo na testiranje i pregled? 

Svakako je stanje nakon nezaštićenog spolnog odnosa nešto što treba potaknuti na testiranje, potom saznanje o multiplim partnerima ili povijesti bolesti aktualnog partnera, pojava drugačijeg iscjetka iz rodnice ili mokraćne cijevi, vonj iscjetka, svrbež spolovila, bolnost u trbuhu, bolnost pri odnosima, pojava krvi nakon odnosa, promjene krvarenja kod mjesečnice, tegobe pri mokrenju, pojava izraslina na spolovilu… 

Foto: PR, Unsplash