Svi se trendovi iz 90-ih ponovno vraćaju i moram priznati, to mi uopće ne smeta. Pripadam generaciji Z, ali volim vidjeti povratak modnih trendova poput haljina bez naramenica, dok, s druge strane baš i nisam pobornik hlača niskog struka jer ne odgovaraju mojoj figuri. A nedavno sam vidjela da su se 90-te vratile u još jednom lifestyle te pomalo kontroverznom trendu – sologamiji.
Sologamija mi sama po sebi nije zvučala loše, jer ako je monogamija veza s jednom osobom, bigamija se odnosi kada imaš vezu s (po meni) jednom osobom previše, a poligamija kada imaš više od dva partnera, to bi značilo (u mom slobodnom prijevodu) da u sologamiji njeguješ odnos sa samim sobom, što uopće nije loše.
No, istražujući malo, shvatila sam da, iako self care i sologamija imaju zajedničkih granica, zapravo se radi o dva posve drugačija teritorija.
Sologamija kao bizarni trend ili dublji izraz ljubavi prema sebi?
Sologamija je kao nekonvencionalni trend prvi put stigla na veliku scenu 1993. godine, kada je Linda Baker odlučila reći “da” sama sebi. Od tada, sologamija je evoluirala i privukla pažnju.
Sjetite se samo Carrie Bradshaw, kultnu ikonu iz popularne serije “Seks i grad”, kako 2003. godine razmišlja o tome da se možda treba udati sama kao čin bunta protiv društva koje često stigmatizira neudate žene u kasnim tridesetima i četrdesetima. Njezina kontroverzna ideja pokrenula je živahnu debatu o sologamiji kao izrazu ženske neovisnosti i slobode od društvenih normi.
No, sologamija nije samo privilegija zapadne kulture. Nedavno je sologamija pronašla svoje mjesto i u Indiji. Naime, blogerica Kshama Bindu iz Vadodare prošle godine je postala prva žena u Indiji koja se odlučila udati sama za sebe.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Kshama je izazvala bijes svojih sunarodnjaka jer je svadbu napravila po tradicionalnim indijskim običajima – “pherasa” oko svete vatre, zavjeti samoj sebi, crveni sindoor na čelu koji označava status udane žene – sve je to bio dio ceremonije, a nakon toga, medeni mjesec u Goi.
U intervjuu za The Times of India, Kshama je jasno izrazila svoje motive: “Možda sam prva koja je dala primjer samoljubavi u našoj zemlji. Samovjenčanje je obveza da budete tu za sebe i iskažete bezuvjetnu ljubav prema sebi. To je također čin samoprihvaćanja. Ljudi se tradicionalno udaju za osobu koju vole. Ja volim sebe, i stoga ovo vjenčanje.”
Iako u braku – niste u braku
Iako se u društvu nameće prizma da moraš imati “bolju polovicu” da bi bio kompletna osoba, biti samac nije problem koji se treba riješiti, već prilika za upoznavanje sebe i istraživanje. No, postavlja se pitanje je li samoudaja zaista potrebna da bismo upoznali sebe ili je to samo čin kojim žustro dokazujemo da se volimo i to svi moraju vidjeti i prepoznati?
Gledajući s pravne strane, želite li udajom dokazati ljubav prema sebi – nećete se usrećiti. Samostalni brakovi nisu zakonski priznati nigdje u svijetu, stoga ne očekujte nikakva dodatna zakonska prava ako odlučite sami sebi reći “da”. Ipak, oni koji su se odlučili na ovaj korak, tvrde da je to čin istinske ljubavi prema sebi i da to žele “proslaviti”. 
No, sologamija je i dalje kontroverzan i intrigantan koncept. Neki će ga smatrati čudnim, dok će drugi vidjeti u njemu izraz duboke ljubavi prema sebi i hrabar korak prema osnaživanju osoba.
Ono što je sigurno jest da svatko ima pravo odabrati svoj put prema sreći i autentičnosti, bez obzira na to koliko taj put bio nekonvencionalan. Sologamija nam, barem, postavlja važno pitanje: Možemo li stvarno biti sretni u vezi s drugima ako nismo sretni sa sobom?
