U današnje doba društvenih mreža, teško je raznati granicu dijelova života koje dijelimo, to jest, postoje ili ona uopće ili se svi spremamo polako prijeći u virtualno. Jedno od pitanje koje još uvijek povlači mnogo antagonizma i suprostavljenih strana je svakako dijeljenje fotografija djece na društvenim mrežama. Evo što kaže naša Zrinka Kelčec na ovu temu.
Vjerujem da smo se svi našli u dobro poznatoj situaciji „osramoti svoje dijete pred novim partnerom“ kada naše (najčešće) dobronamjerne mame odluče skinuti prašinu sa foto albuma koji kriju najsramotnije fotke našeg djetinjstva. E sad zamislimo da su ti foto albumi dostupni svim bivšim, sadašnjim i budućim partnerima ili jednostavno – bilo kome. To je doista postala realnost zahvaljujući digitalizaciji, tehnološkom napretku i društvenim mrežama koji su nam donijeli toliko toga korisnog, ali isto tako su izmijenili pojam privatnosti osoba kakvu smo nekada poznavali. Ono što je ranije bilo rezervirano za probrane, danas se dijeli sa desecima/stotinama/tisućama, a kad se sadržaj koji se prekomjerno dijeli odnosi na djecu, onda dolazimo do pojma pod nazivom sharengting. Kovanica nastala prije desetak godina od riječi share i parengting, predstavlja roditelje koji u prevelikoj mjeri objavljuju informacije o vlastitoj djeci, bile one formalne ili intimne, službeni podaci o djetetu ili fotografije. I dok jedni misle, pa što, njihova djeca,imaju to pravo, drugi se zgražaju nad činjenicom da bi netko u tolikoj mjeri dijelio svoju obiteljsku intimu.
View this post on Instagram
Teško je ne razumijeti obje strane, i ponosne roditelje, ali i one koji smatraju kako je navedeno opasno za djecu. U prvom redu, vrlo je vjerojatno da se navedeni sadržaj objavljuje bez pristanka djeteta, a s obzirom na to da ono što se objavi na internetu ostaje tamo zauvijek, naravno da bismo trebali razmišljati o tome kako će naša djeca reagirati jednom u budućnosti kad vide naše objave, a i tko će sve na te objave naići – njegovi prijatelji, učitelji, bliske osobe ili možda čak potencijalni školski bullyji ili zlostavljači neke druge vrste.
Drugi veliki problem jest taj što se poneki sadržaji mogu otuđiti i koristiti za krađe identiteta, lažno predstavljanje na društvenim mrežama kako bi predatori stupili u kontakt s maloljetnim žrtvama ili jednostavno koristiti na stranicama dark weba. Roditelji bi svakako morali imati na umu da ne objavljuju osobne podatke o djetetu, lokacije na kojima se nalazi, treninge na koje ide jer se sve te informacije mogu zlouporabiti na svakakve načine. Znači li to da bi roditelji u potpunosti trebali prestati online dijeliti sadržaj koji uključuje njihovu djecu?
Svi mi smo kreirali neku vrstu naše virtualne stvarnosti, svi smo pripadnici društvenih mreža i svi otkrivamo o svojim životima više nego ikad prije stoga je gotovo nemoguće djecu izuzeti iz tog, pogotovo kad su ona toliko velik dio našeg života. Kronično nedostaje zakonodavne regulative na tom području, Opća uredba o zaštiti podataka (GDPR) pruža zaštitu maloljetnicima samo u smislu da im je ograničen pristup društvenim mrežama prije određene dobi, ali ne postavlja nikakva ograničenja roditeljima što se tiče objavljivanja sadržaja o svojoj djeci. Barem za sada, u određenim državama pojavljuju se tek apeli roditeljima da ne objavljuju slike djece na društvenim mrežama bez njihovog pristanka (kao što je to učinila Francuska), stoga je jasno da, koliko god djeca imala pravo na privatnost, o njoj ipak odlučuju roditelji. Ono što svakako možemo i moramo jest sa punom odgovornošću kontrolirati što, kako i koliko o njima objavljujemo, znati razlučiti što je za objavu, a što bi trebalo ostati u privatnim albumima.
View this post on Instagram
Možda najviše na udaru kritika na temu sharentinga su tkz. Instagram-mame, influencerice koje su prozivane da koriste vlastitu djecu u svrhu propagande vlastitih profila ili kao priliku za zaradu. Kako bismo dobili informacije iz prve ruke, kontaktirali smo Sonju Švajhler, suosnivačicu Supermama, lifestyle portala za moderne mame te jednu Instagram influencericu koja je zamolila da ostane anonimna. Iako ju na profilu prati više desetaka tisuća pratitelja, upravo njena molba da ostane anonimna pokazuje pod kakvim povećalom se seciraju njihove objave i izjave te koliko to može biti i zamorno i teško.
„Nisam odlučila dijeliti fotografije koje prikazuju fragmente mog obiteljskog života jer je to bio trend. Razlog mog otvaranja bila je usamljenost tijekom porodiljnog, te povezivanje s drugim ženama koje su se osjećale slično. Smatram kako živimo u digitalno doba kada su razne informacije dostupne, pa zašto ne bi u moru svega, moglo biti prostora za iskreno progovaranje o roditeljstvu, majčinstvu i ostalim srodnim temamama.“ smatra Sonja.
Tako su i osnovane Supermame, portal koji sustavno pomaže velikom broju žena da se suoče s problemima koji dolaze uz majčinstvo, a zaista ih ima more. „ Moje objave se ne tiču intime moje djece, već intime mojih misli i razmišljanja. Sve što objavljujemo javno, mora proći kroz osoban filter i mora se promisliti koje bi mogle biti posljedice istoga. Posljedice i za sebe i za čitatelje, a pogotovo za djecu. Čini mi se kako je ovdje zamaha uzelo kritiziranje, osuda, jer “ja bih to drugačije”. Živimo u digitalno doba, prilagodili smo se tom dobu i nisam sigurna da isto ne bi radili naši roditelji da je to bilo onda moguće. A nitko se ne odluči na otvaranje javnosti kako bi naštetili ikome drugome, a pogotovo vlastitom djetetu.“
View this post on Instagram
Naša druga sugovornica navodi svoje iskustvo „Skrolajući nedavno Instagramom, naišla sam na fotografiju poznanice koja nema zaključan profil, ali prati ju par stotina poznatih joj ljudi. Na fotografiji je dijete na tuti, otkriveno je mnogo više nego što bi trebalo biti i svima koji su komentirali, fotografija je preslatka i nema ničega što je sporno. Skrolajući dalje, vidjela sam da je mami s nekoliko tisuća pratitelja prijavljena fotografija djeteta koje je na plaži, u kupaćim gaćicama, i gle čuda – gornji dio tijela je otkriven.“opisuje dvostruka mjerila.
U razgovoru je rekla isto kao i Sonja, slike njenog djeteta na profilu su gotovo uvijek povezane s nekim majčinski pitanjem ili nedoumicom gdje samo želiš čuti nečije tuđe iskustvo ili potvrdu da je i drugima nešto teško ili izazovno ili, jednostavno, lijepo „Ipak je moj profil neki moj dnevnik života. Možemo reći da sam na Instagramu s nekim ciljem dijeljenja informacija, ideja, stavova uz prezentiranje situacije koju smo iskusili i doživjeli, nisu to portretne fotografije bez pozadine u kojoj je jedini cilj da se pohvališ kako je tvoje dijete slatko. “
Internet je dao mogućnost baš svakome da podijeli mišljenje o svemu, a posebno su na meti ovakvi tipovi javnih osoba. Ja nisam influencer, prate me većinom prijatelji i obitelj, ali profil mi nije privatan. Gotovo svaka moja objava uključuje sliku barem jednog mog djeteta i vjerujem da ima dosta ljudi koji se pitaju zašto, ali jedino što mogu reći je – svaka fotografija je ulovljen trenutak ispunjen srećom i ljubavlju, nečeg što nam svakodnevno treba više od fatalističkih vijesti i stvarnosti ispunjene groznom ekonomskom situacijom ili smrtonosnim virusom. Ako će moje nasmijano dijete razveseliti barem još nekog, zašto ne?
View this post on Instagram
Hejtera će uvijek biti, i da postavim sliku izbluranog lica ili sliku samo s leđa. Kako kaže Supermama Sonja – „sve što objavljujemo javno, mora proći kroz osoban filter i mora se promisliti koje bi mogle biti posljedice istoga i za sebe i za čitatelje, a pogotovo za djecu.“ Diskretne slike, ne previše nekih privatnih podataka svakako su postulati. Želim vjerovati da jednog dana moja djeca, kad otvore moj profil, neće reći da ih je mama previše eksponirala nego će vidjeti ono što sam htjela napraviti – jedan kolaž šarenih, sretnih trenutaka koje smo zajedno proživljavali. Putovanja, slavlja, iskustva. Uostalom, tko sam ja da lišim svijet fotografija najslađih obraščića mog malog hahara?
