Kako smo povodom izlaska broja “Second hand generacija” pokrenuli mjesečnu shopping rubriku gdje predstavljamo izbor second-hand komada iz domaćih vintage dućana, s ovim ljetnim brojem “Summer of Love” također uvodimo jednu novinu
Od sada ćete svaki mjesec moći čitati kolumnu posvećenu seksualnosti u kojem će žene poput nas i vas dijeliti svoja iskustva sa seksom, vezama, odnosu s partnerom ili partnericom, masturbaciji, eksperimentiranju, seksualnom “buđenju” i drugim iskustvima pod zajedničkim nazivnikom “Sex files”. Cilj nam je biti dijelić puta koji skida tabu sa ženske seksualnosti i kako bismo nekome od vas možda pomogli, a možda ga i inspirirali na novi korak ili jednostavno, nešto veću slobodu i opuštenost u odnosu sa svojom seksualnošću.
Prva kolumna među njima je, paradoksalno – o neimanju seksa, a svoje iskustvo je s nama podijelila marketinška stručnjakinja Jelena (35)
“Moj partner i ja zadnji smo put imali seksualne odnose u ljeto 2018., ali i prije toga je bilo prošlo dosta vremena od zadnjeg puta. Bili smo na odmoru u hotelu na Hvaru, opušteni, nešto slobodniji i s par čaša vina za večerom. Moram priznati, bio je čak i tad to vrlo bazičan, ne baš vatreni seks, ali ipak je bio seks.
Ivan i ja zajedno smo šest godina. Ja sam imala 29, a on 38 godina kada smo počeli hodati. Zajedno smo se uselili u roku od šest mjeseci, što je pretpostavljam bilo prilično brzo. U početku smo imali odličan seks – puno uzbudljivih, strastvenih i čestih seksualnih odnosa. Nakon 18 mjeseci veze, odlučili smo kupiti kuću, i od tog su se trenutka stvari počele pogoršavati u spavaćoj sobi. Jako puno vremena proveli smo pod stresom. Stresom od posla, od kredita, od računa, od budućnosti. Znam da se seks razrijeđuje od početka veze kako je par sve duže zajedno, ali kod nas je postalo primjetno odsutan, a Ivan je oko mojih pokušaja postajao sve manje taktičan. Uz to, svakih nekoliko mjeseci spomenula bih tu našu “situaciju”, no to nije vodilo nigdje. Ivan se uvijek ponašao samo posramljeno, pronalazio je izlike i postao bi defenzivan.
Seks, libido i psihoterapija
I onda smo, prije otprilike godinu i pol bili na sastanku o mogućnosti umjetne oplodnje (imamo nekih zdravstvenih problema, što znači da ćemo, ako želimo djecu, morati imati vantjelesnu oplodnju). Doktor nas je pitao: ‘Kakav je vaš seksualni život?’ U tom trenutku nismo imali spolni odnos oko 18 mjeseci. Imala sam neopisiv nagon da zaštitim Ivana, nisam htjela da se osjeća neugodno, pa sam rekla: ‘Nije tako loše.’ Ivan nije ništa rekao. Ne znam je li doktor nešto naslućivao ili je to uobičajena stvar, ali pitao nas je trebamo li pomoć i oboje smo rekli: ‘Da.’ Uputio nas je na psihoseksualnog terapeuta.
Imali smo sastanak svaka dva tjedna. Radilo se o ponovnom uvođenju tjelesne intimnosti kao navike, umjesto rješavanju psiholoških problema koji bi mogli objasniti zašto nismo imali spolni odnos. Dakle, svaki put kad bismo vidjeli psihoterapeuta, on bi nam zadavao zadatke. Na primjer, masaže. Također nas je hrabrio da posvetimo vrijeme jedno drugome, bez ikakvih ometanja. Potaknuo nas je i da uvedemo ulja i perje – u osnovi kako bismo pomalo gradili tu intimnost koja bi išla prema spolnom odnosu.
Išli smo na terapije čak nekoliko mjeseci, ali jednostavno nije uspjelo. Osjećala sam se kao da radimo dva koraka naprijed, pa tri koraka natrag. Osjećala sam se kao da gubimo vrijeme psihoterapeuta. Ono što je bila stvarnost je sljedeće – ja sam stvarno željela seks, ali Ivan nije htio.
Znala sam da nije do mene jer nisam ostala bez libida, masturbirala sam. Mislim da nemam posebno visok seksualni nagon, ali od tinejdžerskih godina sam bila poprilično dosljedna. No psihoerapeut je jednom pitao Ivana je li u međuvremenu dobio erekcije i masturbirao, a on je rekao da jest. Čuvši ga kako priznaje kako ne postoji totalni nedostatak želje s njegove strane, samo ta želja nije usmjerena na mene, imala sam osjećaj da mi se srušio svijet.
Seks kao stvaranje intimnosti među partnerima
Nedavno sam počela ići na akupunkturu i to mi pomaže u izgradnji samopouzdanja i neke pozitivne psihe. Međutim, kako mi se s time vraćao i sve intenzivniji libido, odjednom sam shvatila da situacija s Ivanom nije u redu. Čak sam na trenutke pomislila da bi bila sretnija da sam saznala da me vara i da postoji netko drugi, da sebe ne krivim za njegov manjak želje. Možda bismi to onda mogli riješiti, da znamo korijen problema, ali ovoga mi je dosta, ne mogu doprijeti do njega i ovako više ne mogu. Međum, napokon sam dobila samopuzdanje reći Ivanu: „Ako ovo ne riješiš, odlazim.“ Dala sam nam rok godinu dana i to najiskrenije mislim. Koliko god bude boljelo, jer boli i ovo.
Iako se nikad nisam smatrala osobom kojoj je seks visoko na listi prioriteta u vezi, tek njegovim nedostatkom shvaćala sam njegovu važnost. Gubila se intimnost između mene i Ivana, nagrizlo mi je samopuzdanje i na kraju naš odnos. Ali ono najvažnije od svega i ono što me najviše boljelo jest manjak komunikacije i osjećaj da nešto netransparentno i nedorečeno visi u zraku između mene i mog najboljeg prijatelja, saveznika, zaštitnika, ljubavnika… Kada nema povjerenja i komunikacije, teško se možemo vratiti na nulu. Štoviše, već sad sam gotovo sigurna da u našem slučaju povratka nema.”
Ako i vi imate priču koju biste voljeli podijeliti uz potpunu anonimnost, javite nam se na grazia@mediatop.hr
