U Domu Hrvatskog društva likovnih umjetnika, ovog petka, 2. veljače 2024. u 19 sati, otvara se izložba koja će zasigurno ostaviti dubok trag u umjetničkim krugovima.
“Mjesto Okupljanja” predstavlja retrospektivu života i rada Roberta Torrea, vizionara čiji je utjecaj protezao izvan klasičnih granica umjetnosti.
Robert Torre, čiji je životni poziv obuhvatio širok spektar uloga od psihijatra do književnika i slikara, ostavio je neizbrisiv trag na svim područjima svog djelovanja. Autor zapaženih stručnih knjiga, ali i izuzetno cijenjene knjige “Ima li života prije smrti”, Torre je bio jednako briljantan u analizi društvene stvarnosti kao i u svojim likovnim ekspresijama.
Iako možda najpoznatiji po svom doprinosu psihijatriji, Torre je s jednakom strašću i talentom pristupao slikarstvu, bez obzira na nedostatak formalnog likovnog obrazovanja. Njegova djela, suvereno vođena teorijskim znanjem i osobnom introspekcijom, predstavljaju duboki odnos prema životu i svijetu koji ga okružuje.
Izložba “Mjesto Okupljanja” nije samo retrospektiva likovne ostavštine, već i pokušaj da se sagleda Torreov život i rad u cjelini. Svaki njegov iskaz, bilo da je riječ o tekstu, slici ili javnom govoru, predstavlja jedinstvenu cjelinu koja svjedoči o kompleksnosti njegove osobnosti i stvaralačkog genija.
Posjetitelji će imati priliku svjedočiti jedinstvenom spoju zabave, šarenila i provokacije, ali i ozbiljne egzistencijalne tematike koja je prožimala Torreov rad.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Zovem se Robert Torre. Iz Zagreba sam, gdje živim cijeli svoj život. Posljednjih trideset godina radim kao psihijatar dominantno s alkoholičarima, narkomanima i kockarima. Likovnu umjetnost, posebno onu modernu i suvremenu, pratim posljednjih tridesetak godina, a unazad tri godine odvažio sam se i slikati. Po tom pitanju vam se i obraćam, dakako iz pozicije urbane naive „outsider arta“, da bacite oko i procijenite moje radove, pa ako vam se čine čemu, možda biste me mogli uzeti u obzir…
Naslikao sam stotinjak stvari, sve redom u tehnici akrila na platnima srednjeg i većeg formata, i većinu njih ovdje prezentiram. Moje stvari nisu slike u klasičnom smislu te riječi, već prije oslikani koncepti. Inzistiram na hladnom, promišljenom, cerebralnom, konceptualnom, pa i tehničkom pristupu. Kao polaznu osnovu svojih radova uzimam različite vizualne materijale (karte, mape, znakove, simboličke jezike, dijagrame, sheme, didaktičke prikaze, grafikone…), izmještam ih iz njihovog matičnog u likovni kontekst. Rekontekstualizacijom im pokušavam pridodati likovno estetsku vrijednost. Možda se to iz izloženog ne da zaključiti, no držim da su moje stvari i na starinski način lijepe.
Radove sam konceptualno objedinio pod nazivom „Table života“. I to „života“ zato jer oni na sadržajnoj ravni nose egzistencijalnu pretencioznost svojevrsnog temeljnijeg iskaza o životu i njegovoj suštini. A „table“ zato jer na formalnoj ravni nije riječ o slikama u klasičnom smislu riječi, budući da ja slikam koncepte, a ne slike. Tako da je ovdje zapravo riječ o dvodimenzionalnim, plošnim propagandnim tablama-konceptima, čistih jarkih boja, oštrih rubova, slikanim bez psihološke i emotivne pratnje. Dakle objektivno, asketski hladno i vedro (hotimice u suprotnosti sa sadržajnim slojem slika). Slike se između sebe podosta konceptualno i stilski razlikuju, to jest svaka od njih mogla bi se u pojedinim varijacijama na temu razrađivati kroz zasebni likovni ciklus, ali nije mi bilo do reciklaže. Slike iskazuju filozofičnost moje izobrazbe i pristupa svijetu, no nadam se da nadilaze puku konceptualnu dosjetku, te da pored narativne imaju i svoju likovnu vrijednost. Odnosno, nije ih dostatno ispričati, već ih treba i vidjeti.
Na sadržajnom planu moje slike hotimice variraju jedan te isti svežanj poruka koji bi se dao podvesti pod sljedeće: da je život jedan jedini, konačan i neponovljivo naš; da ga moramo živjeti prije smrti jer drugog vremena neće biti; da ga olako možemo promašiti i izgubiti najvlastitiju pravost; i zato nam je čuvati naše nutarnje biće, te biti svoj na svome uvijek i svuda. U pojavnom obliku, moja platna su definirana vedrim, veselim bojama, to je jedna razigrana „Ciciban“ paleta,crtež je dvodimenzionalan, plošan, jasno definiranih ploha. Dakle, formativni je element – u svojoj vedrini i veselosti – u opreci sa sadržajnom porukom samoga platna. Tom dopadljivošću želio sam zarobiti očni živac gledatelja. Čovjek ne može ne pogledati platno, a kad ga pogleda, može ga shvatiti jer nije preduboko. A kad ga shvati, ja sam mu, nadam se, pokvario popodne, moguće i cijeli tjedan.
(Robert Torre o vlastitom slikarstvu, kolovoz 2021.)
Foto: Hrvatsko društvo likovnih umjetnika
