Nakon što je njegov videospot za zarazni hit “Ne može” Vojka V ovjenčan Porinom, moglo bi se reći da je ime ovog talentiranog Splićanina postalo sinonim za genijalne glazbene spotove. No iza njega je već zavidan niz komercijalnih i autorskih projekata koji su se proširili i u domenu igranog filma, među kojima se posebno ističe nagrađivani kratki film “Druker”. Stoga smo Rina uhvatili za razgovor kako bismo saznali više o njegovom kreativnom pristupu i umjetničkom senzibilitetu
Bilo da se radi o 30 kilograma tjestenine u videu za pjesmu “Pasta Italiana”, koji je popularizirao termin “huljofon” izvan splitskih okvira, ili razigranom asocijativnom prikazu seksualnog čina kao kod singla “Zva’ću te” grupe ROLO, njegovi upečatljivi spotovi savršeno uhvate energiju pjesme – reflektirajući kreativnost koja Rina pokreće “u životnom smislu”, ali i njegovu cool vibru.
Isto vrijedi i za živopisne i energične reklame koje je radio za velike klijente, u suradnji s renomiranim agencijama kao što su Señor, BBDO, Utorak ili McCann Zagreb. Međutim, kako napominje, u oglašavanju je lanac odlučivanja predug, stoga redatelj ima ograničen utjecaj, pri čemu se njegova vizija ponekad ne poklopi s vizijom klijenta. S druge strane, kod spotova i svojih osobnih projekata, kad na njemu leži isključiva odgovornost, daje si najviše prostora za eksperimentiranje. “Nekako sam uspio omogućiti sam sebi birati projekte u kojima sudjelujem. Mislim da je to najvažnije za autora – da se ne upušta u nešto u čemu se ne može izraziti ili barem zabaviti, tako da je moj moto “radi što manje” kad govorimo o glazbenim spotovima. Mislim da je to jedini način da ja, a na kraju i ostali budemo zadovoljni rezultatom.”
O višestrukim ulogama i dosljednosti
Uz režiju, Rino također radi i kao snimatelj te direktor fotografije, stoga bi se moglo reći da funkcionira kao one man band. “U posao sam krenuo kao snimatelj jer nisam niti znao da imam drugih ambicija. U jednom trenutku počeo sam dobivati sve više takvih upita i stvar se samo otvorila. Neko vrijeme radio sam po nekoliko spotova mjesečno, što danas ne bih mogao ni zamisliti jer mi takva hiperprodukcija u ovim skromnim uvjetima ne odgovara.” A ako ga pitate u kojoj ulozi se osjeća najprirodnije i je li s vremenom počeo jednostavno razmišljati kroz prizmu svih triju istovremeno, dobit ćete jednostavan odgovor: “Osjećam se OK u ulozi redatelja i snimatelja iako često volim imati i snimatelja kraj sebe jer je za dijalog potrebno dvoje.”
No pritom ističe da mu je jedan od izazova u radu ostati posvećen nekoj ideji, pa mu je tako kod filma “Druker”, priči o tinejdžeru Deniju koji bi želio živjeti poput svojih rap idola, ali je još mamina maza, u godini njegova nastajanja scenarij dosadio stotinu puta. “Nije mi lako mi je ostati dosljedan jednoj temi, no to ne znači da ću odlutati ili odustati od toga po putu. Teško nastavljam sa životom dok iza sebe imam nešto nedovršeno. Nekako sam se naučio da te ideje treba nositi neko vrijeme sa sobom, i ako te dovoljno dugo “drže”, to znači da se isplati uložiti vrijeme u njih.” Stoga smatra da je kroz protekle godine dosegnuo određenu zrelost u radu, no dodaje: “Kad se osvrnem, uvijek ima radova i projekata na kojima možda danas ne bih sudjelovao, ali ima dosta onih na koje sam ponosan i rado ih se sjetim. Trudim se tu i tamo napraviti nešto što nisam prije, svako malo sebe staviti na neki novi početak.”
Kreativni pristup bez stilskih opterećenja
Videospotovi pjesama singlova Vojka V, poput već spomenutog hita “Ne može”, ili “Umoran” i “Moja lipa”, koriste različite mash-upove koji se zapravo idealno uklapaju u današnji diskontinuirani mindset budući da je naš fokus na jednoj temi danas nerijetko samo 20 sekundi. Upravo zato nas je zanimalo teži li Rino stvoriti neki svoj distinktivni autorski pečat, ili je on jednostavno kontinuirani work in progress, ovisno o stilu koji najbolje odgovara određenom glazbeniku. “Dosta sam bio zaluđen idejom da unutar jednog spota imam više malih različitih spotova, i dalje mi je zanimljiv takav pristup”, otkriva Rino potvrđujući kako je istina da je fokus gledatelja u posljednje vrijeme jako kratak te da “svi žele, sve, odmah i sada.”
No pritom ističe: “Ne mogu za nešto reći: ‘Ovo je moj pečat.’ Čini mi se da uvijek drugi nešto u mome radu primijete i obilježe to kao neki pečat, a ja ponekad nisam uopće na te elemente gledao na taj način. Ne opterećujem se puno oko toga da svaki moj rad mora imati “ono nešto” po čemu će ljudi prepoznati da sam ja to radio. Super ako prepoznaju, ali to nije moja startna točka. Svaki scenarij ili pjesmu tretiram drukčije i pokušavam da finalni proizvod najbolje oslikava istu.”
O suradnji s glazbenicima iza kamere
Iako je većinom radio spotove za glazbenike iz svog lokalnog splitskog miljea, a cijela se priča zahuktala nakon prvog spota za TBF-ovu pjesmu “Grad spava”, nije se nikad ograničio na to da radi samo s lokalnim bendovima. “Istina, nisam puno spotova ni napravio za neke druge izvođače, ali to je čista slučajnost (smijeh).” A budući da ovi spotovi odaju dojam kako se tijekom snimanja ekipa sa seta ujedno i vrhunski zabavila, željeli smo saznati kako su nastale ideje za eklektične spotove Vojka V, koliko su glazbenici općenito involvirani u ovaj segment te je li ikad bilo forsiranja nekih ideja za koje je mislio da u praksi možda neće funkcionirati (kao što je u spotu “Pošteno” Madre Badesse, gdje je zapravo bila Huljićeva ideja da bude ćelav i istetoviran u zatvoru).
“Sada mi se čini kao da su ti spotovi toliko davno snimani da se, iskreno, više ni ne sjećam što me sve inspiriralo tada. Mislim da mi je većina tih reperskih spotova u tom trenutku izgledala jednolično i monotono, uvijek neki macho reper koji se bahati pred nekim automobilom plus neke djevojke u kadru. Nisam se vidio u takvom izričaju i tražio sam način kako da napravim neki odmak, kako da ponudim neki novi vizual toj glazbi. Novi barem za ove prostore. Većina tih spotova proizašla je iz moje glave – često sam znao biti i tvrdoglav kad glazbenici ne bi mogli spojiti te ideje sa svojim pjesmama, ali meni je bilo bitno da ih realiziram upravo na način na koji sam to zamislio. Ne znači da sam isključiv ili da neću uzeti u obzir tuđe ideje ako mislim da će unaprijediti finalni rezultat, ali trudim se da odluka bude moja jer ipak kao autor preuzimam odgovornost na sebe.”
A proizlaze li zapravo najbolje ideje iz skromnog budžeta (što demonstrira spot za pjesmu “Zva’ću te”, ili nedavno objavljeni spot za singl “Kaskader” benda ROLO, iza kojeg stoji tandem splitskih dizajnera Kazinoti&Komenda), Rino kaže: “Ispada tako, ali ja ni ne znam kako bi to bilo da imam golemi budžet za glazbeni spot jer nikad nisam ni imao baš jako velik budžet. Mislim da bih u tom slučaju išao istom logikom, samo bi sve bilo – bolje (smijeh) i lakše.”
Na filmskom setu
Suradnja s umjetnicima iz splitske sredine reflektira se također i u njegovim reklamnim spotovima i filmovima, pa je tako više puta surađivao i s poznatom glumicom Lanom Barić (koja glumi u filmu “Druker”). Naime, kad je riječ o kriterijima kod biranja suradnika, ističe da glumci moraju imati “ono nešto”, što ne podrazumijeva nužno da moraju nužno biti i dobri glumci (pri čemu apostrofira da to pravilo definitivno ne vrijedi za Lanu jer je fantastična glumica). “Trebam vidjeti nešto u toj osobi i vjerovati joj dok je gledam na ekranu. Ja sam jedan od onih redatelja koji su recimo skloniji “naturščicima” – u startu se lakše uživim u prave ljude nego da ja moram stvarati neke karaktere od njih.”
A “naturščika” je svakako bilo i u online seriji “Carstvo ladovine”, snimane u koprodukciji sa splitskim Kino klubom, koja reflektira karakteristični splitski humor. Iako je u pitanju specifična sredina sa svojim žargonom, u protagonistima ovog kratkog serijala, čije su nastavke svi priželjkivali, prepoznali su se mnogi izvan splitskog područja. “Na vašu i našu žalost, vjerojatno je više nikad nećemo snimati. Ali ista ekipa koja je radila na tom božićnom specijalu kontinuirano radi na drugim lijepim stvarima”, komentira Rino i dodaje kako mu je drago što ga često “dopadaju projekti u kojima ima mjesta za humor.”
Naravno, pitanje koje se ovdje nametnulo samo od sebe jest – bi li se želio u potpunosti prebaciti na snimanje igranih filmova, ili se možda okušati u produkciji filmova (kao što je to slučaj kod Ivana Perića, s kojim je snimao one take dugometražni film “Sirene i krikovi” i film “Sveci”), pri čemu Rino odgovara: “Ne bih se u životu nikad htio u potpunosti prebaciti isključivo na jednu disciplinu, radije bih nastavio ovako malo svaštariti – izgleda da mi to neloše ide.”
S kao Split i Sara Ivelić
Rino trenutačno “svaštari” pola vremena u Zagrebu, a pola u Splitu, što smatra svojevrsnom privilegijom budući da ima “neki odmak s vremena na vrijeme.” Iako se Split nerijetko percipira kao grad u kojem generalno nema puno prostora za profesionalni razvoj, poglavito u kulturno-umjetničkoj sferi, Rino ističe da mu je Split dosta stimulativan te da sve svoje priče uvijek nekako smješta u Split, ili barem vuče inspiraciju iz tog mentaliteta. “Ne mogu reći da je baš sve centralizirano u Zagrebu. Možda su industrija i hladni pogon tu u velegradu, ali ništa nas ne priječi da snimamo filmove bilo gdje. No ako pričamo o komercijalnom radu, onda je istina da se u Zagrebu lakše razvija karijera i dolazi do poslova u kojima se osjećaš kao da je sve što si godinama učio, netko spreman i cijeniti.”
A u njegovim radovima često se – ne samo ispred, već i iza kamere kao asistentica režije pojavljuje njegova djevojka, splitska glumica Sara Ivelić. Iako profesionalna suradnja kod parova zna biti slippery slope, čini nam se da su njihovi umjetnički senzibiliteti vrlo kompatibilni pa nas je zanimalo kako nastaje ta kreativna sinergija. “To je jako sklizak teren. Čak i dok odgovaram na ovo pitanje, nalazim se na jako skliskom terenu”, iskreno kaže Rino. “Sara je, osim što je talentirana glumica, jako dobra suradnica u pripremi i na snimanju naših spotova. Ta suradnja često izgleda tako da ja dosađujem Sari da se uživi u neki spot na kojem tada radim, i onda nakon što se ona uključi s nekom svojom idejom, to postane puno bolje i sve odjednom ima smisla. Ja ponekad znam odlutati misleći da snimamo s visokim budžetom, a ona se pobrine za to da me vrati u realitet.”
Kad nisu na setu, već u realnosti privatnog života, uživaju u malim zadovoljstvima kao što su filmovi i serije na kauču, čaša vina navečer s društvom, kao i odlazak na dobar koncert ili jednostavno vožnja biciklom po gradu “ako je dobro vrime”.
Mi svakako ne sumnjamo da što god radio, odnosno radili, kreativnih ideja im ne nedostaje. A uskoro ćemo realizaciju nekih od njih vidjeti u kratkom filmu koji je upravo u finalnoj fazi nakon snimanja prošlo ljeto, a možda i u nekim novim Vojkovim spotovima.
Fotografije: Privatna arhiva
