Ako je prošla kolumna bila obojana razumom iz naziva “Razum i žmarci”, onda je današnja definitivno obojana žmarcima. Jer od ovih umjetnica i njihovih radova uvijek su me, i uvijek će me prolaziti – žmarci
Od svojih početaka, pop art je umjetnički pravac rezerviran prvenstveno za – muškarce. Da, bila je to uglavnom muška umjetnost, koja je donosila na scenu svježinu, razigranost i genijalnost. Andy Warhol i Tom Wesselman proglašeni su umjetničkim božanstvima i sve što su činili bilo je fantastično. Taj poslijeratni mit umjetnosti slijedio je trend rasta kapitalističkog konzumerizma i pojavu masovnih medija. Pojava je bila dominantno muška i lišena emocija. Unatoč tomu, neke umjetnice su i tada uspijevale izlagati; no kao što je kritika izložbe umjetnice Rosaly Dexter 1950. godine definirala njezinu umjetnost kao “umjetnost kućanice s jakom maštom”, misleći to na pozitivan način(!) tako sada, posljednjih desetak godina, posebno s vremenskim odmakom, sve te umjetnice dobivaju priznanje koje zaslužuju. Prijašnja “pozitivna” kritika njihovog rada stavlja se u pravi kontekst tadašnjeg šovinističkog okruženja umjetničke scene.
Imajmo na umu, kada sam se već uhvatila Rosalyn Dexter, dok su njezini kolege uzimali motive, doslovno iz kuhinje; kao Andy Warhol konzervu juhe, to je odmah proglašeno umjetnošću, a kada je za istim motivima posezala ona, ili njezine kolegice, onda je to bio jedan kreativan, šarmantan potez. Nikako umjetnost.
Pop art, popularni pokret pedesetih i šezdesetih koji je potrošačku kulturu pretvorio u likovnu umjetnost, odavno predstavlja skup američkih i britanskih muškaraca, iako je uvijek uključivao i međunarodnu skupinu žena, umjetnica poput Evelyne Axell, Dorothy Grebenak, Marjorie Strider, Chryssa i Kiki Kogelnik. Ove su umjetnice dodale novu dimenziju pop-artu pionirskim radovima, kao što je mekano i neonsko kiparstvo, usredotočujući se na potrošače umjesto na potrošačke proizvode. „Muški umjetnici uselili su se u žensko područje i pljačkali nekažnjeno. Rezultat je bio pop art ”, napisala je povjesničarka umjetnosti Lucy Lippard u članku o kućanskim slikama u umjetnosti za časopis Ms. iz 1972. godine. “Da su prve velike pop umjetnice bile žene, pokret možda nikad ne bi izašao iz kuhinje.” – zaključila je.
Djela najvećih imena pop arta, Andyja Warhola, Claesa Oldenburga, Royja Lichtensteina, Jaspera Johnsa i Toma Wesselmana, postizala su višemilijunske svote. Posljednja velika prodaja bila je u srpnju 2020. godine, kada je Lichtensteinov akt iz 1994. postigao je cijenu od 46,2 milijuna dolara na aukciji kuće Christie’s. Za sada cijene radova njihovih kolegica zaostaju, a i još uvijek ih na rubu povijesti umjetnosti drže mnogi znanstvenici i kustosi.
Za umjetnice koje sudjeluju u pop art pokretu činilo se da je kultiviranje ličnosti kao takozvanog ozbiljnog umjetnika jedini način za uspjeh. Alternativna strategija bila je kritizirati pop art i razbiti taj njegov muški rad iznutra. U mnogim su slučajevima, međutim, ove strategije protumačene kao da se umjetnice poigravaju pravilima, a ne da ih izazivaju. One i njihov rad nisu ozbiljno shvaćeni. Sada umjetnice iz cijelog svijeta stječu sve veće priznanje za svoj doprinos i izazove koje postavljaju u pop artu. A zbog nekih se svaki, ali svaki put i naježim. Radovi su im toliko dobri. Pa pogledajmo o kojima se radi…
Rosalyn Drexler
Uzimajući slike iz popularnih časopisa i drugih tiskovina, Drexler transformira inače prozaične slike dodavanjem svijetlih pigmenata i stvaranjem novog konteksta. Izrezujući reprodukcije iz časopisa, Drexler “popravlja” svoje strateški odabrane slike na platnu uklanjajući tako vizualni trag temeljnih, mehanički reproduciranih slika. Kao i Andy Warhol i Roy Lichtenstein, Rosalyn Drexler radi na osporavanju koncepta originalnosti.
Pauline Boty
Boty je bila jedna od osnivača britanskog pop art pokreta i jedina slikarica u pokreta. Botyjine slike i kolaži često su pokazivali radost, veselje u samopouzdanoj ženstvenosti i ženskoj seksualnosti te su izražavali otvorenu ili implicitnu kritiku “man’s world” u kojem je živjela. Njena buntovna umjetnost, u kombinaciji s njezinim slobodoumnim životnim stilom, učinila je Boty vjesnikom feminizma 1970-ih.
Sister Mary Corita Kent
Corita Kent, poznata i kao sestra Mary Corita, bila je umjetnica s inovativnim pristupom dizajnu i obrazovanju. Šezdesetih su njezine živahne serigrafije pobudile međunarodno priznanje. Coritin rad odražavao je njenu zabrinutost za sadašnjost i budućnost društva i svijeta zbog siromaštva, rasizma i rata, a njezine poruke mira i socijalne pravde i danas odzvanjaju!
Evelyne Axell
Evelyne Axell bila je belgijska slikarica pop arta. Najpoznatija je po svojim psihodeličnim, erotskim slikama ženskih aktova i autoportretima na pleksiglasu koji spajaju hedonistički i pop impuls 1960-ih. Elementi 1960-ih; rat u Vijetnamu, pokret Crne pantere i seksualno oslobađanje žena utjecali su na njezin rad.
Kiki Kogelnik
Kiki Kogelnik bila je austrijska slikarica, kiparica i grafičarka. Rođena u južnoj Austriji, studirala je na bečkoj Akademiji likovnih umjetnosti i preselila se u New York 1961. godine. Kogelnik se smatra najvažnijim austrijskom umjetnicom povezanom s pop artom, iako je bilo poznato da je sama sporila to što ju smatraju dijelom pop art pokreta.
Marisol
Pop art kultura 1960-ih prihvatila je Marisol kao jednu od svojih članica, povećavajući njezino prepoznavanje i popularnost. Svoj rad koncentrirala je na trodimenzionalne portrete, koristeći se nadahnućem pronađenim na fotografijama ili prikupljenim iz osobnih sjećanja.
Marjorie Strider
Marjorie Virginia Strider bila je američka slikarica, kiparica i umjetnica performansa najpoznatija po svojim trodimenzionalnim slikama i instalacijama meke “site specific” skulpture.
Sve Tenine kolumne možete pronaći i na adresi platforme R+
Naslovna fotografija: Rosalyn Dexter, Wikimedia Commons
