O novoj kolekciji, modnim uzorima, o pozitivnim i negativnim stranama modnog dizajna u Hrvatskoj u odnosu na inozemstvo, o hrvatskoj street style sceni i još mnogim drugim pitanjima razgovarali smo s nagrađivanom hrvatskom dizajnericom, Martinom Herak. Zanimljiva i svestrana Istrijanka otkrila nam je kako je započela svoju karijeru, što sve voli osim modnog dizajna i za kojim se uzorima i načelima vodi u svom poslu.
Među poznatim imenima hrvatske modne scene svakako možemo izdvojiti i osobu čije radove ne samo da vole Hrvati nego je prepoznata i na međunarodnoj razini. Govorimo o Martini Herak, modnoj dizajnerici koja osvaja pozitivnim stavom, talentom i pozamašnom listom nanizanih uspjeha unutar svijeta mode. Nakon završenog Modnog dizajna, upisala je doktorski studij na Ekonomskom fakultetu u Osijeku, a za obrazovanje unutar Modnog dizajna kaže da je svakako obilježilo njezinu budućnost u tom poslu. Ipak, istaknula je kako je na fakultetu doista naučila puno teorije te da smatra kako sve ostaje na papiru skroz do trenutka kad osoba ne krene sama izrađivati svoje kolekcije i živjeti svoju struku. Posljednjih godina redovito je sudjelovala na svjetski poznatoj i uvriježenoj modnoj manifestaciji – London Fashion Weeku, koji ističe kao svoj najdraži profesionalni uspjeh.
Londonski Tjedan mode ostao joj je u sjećanju i po modnim događanjima koja su je potpuno osvojila. Tako nam je, među ostalim, otkrila dva netipična načina predstavljanja kolekcija koje je tamo vidjela, a koji su je osvojili: “Prvo događanje bilo je “revija” Rejine Pyo u jednoj galeriji u centru Londona, kada je dizajnerica postavila modele kao eksponate, a druga je bila u knjižnici Medicinskog fakulteta gdje je dizajner napravio malu predstavu, pa su modeli glumili tajnice, javljali se na telefone i tipkali na stare pisaće strojeve. Na taj način mogao se izbliza vidjeti svaki model, svaki šav i materijal”, kaže oduševljeno Martina.
Uz modni dizajn, ova divna dizajnerica voli i fotografiju, a ističe kako je za uspjeh potrebno puno ljubavi prema poslu, rada, sreće i vjere u sebe: “Ja sam kreativac, i evo, pjevala sam u rock bandu, slikam, fotografiram kad imam vremena i volje, pišem poeziju… No, čovjek se za uspjeh mora ipak koncentrirati na jednu stvar. To sam doduše shvatila tek nedavno.” A što nam je sve još otkrila, čitajte u nastavku…
Nedavno ste predstavili svoju prvu RESORT kolekciju. Koju priču, materijale i nijanse donosi?
Nakon što sam ljetnu kolekciju predstavila u travnju na ZFD-u, htjela sam za Monturu napraviti nešto potpuno drugačije. Tako je u mjesec i pola nastala moja prva RESORT kolekcija, u kojoj prevladavaju nježni tonovi plave, ljubičaste i ružičaste boje. Htjela sam se malo odmaknuti od igre konstrukcijom, pa sam ovog puta naglasak stavila na volumen, boje i prozračnost. Htjela sam zapravo napraviti jednu nježnu, ženstvenu ljetnu kolekciju, izrađenu isključivo od prirodnih materijala.
Kako ste započeli karijeru modne dizajnerice? Vežete li neku posebnu anegdotu u tom smjeru?
Obzirom da sam rođena i odrastala u Istri, često sam kupovala talijanske časopise (među kojima je i časopis Grazia), gledala sam modne revije sa svojom nonom Anom, pa se ljubav prema modi zapravo rodila dok sam još bila u osnovnoj školi. Doduše, moja prva ljubav ipak je bila gluma. Nisam bila jedna od onih strpljivih djevojčica koja je izrađivala lutkicama haljine, bila sam hiperaktivna i uvijek željna kazališnih dasaka. Međutim, kada su me roditelji upisali na tečaj manekenstva, dobili smo zadatak nacrtati jednu modnu kolekciju. Kada je voditeljica tečaja vidjela moje crteže stavila mi je bubu u uho rekavši: “Ti si stvarno jako talentirana”. I tako je sve počelo. Upisala sam fax, magisterij, i nekako se sve posložilo da se danas bavim, kako bih ja rekla, najljepšim poslom na svijetu.
Imate li modne uzore i načela za kojima se posebno vodite?
Ja uvijek ističem kako je modni dizajn za mene igra. Volim se igrati konstrukcijom, formama. Cijeli taj proces izrade zapravo me jako zabavlja, jer nakon temeljnog kroja kreće prava igraonica; drapiranje i spajanje tkanina do onog trenutka kada sam zadovoljna proizvodom. Sve šijem sama i koristim isključivo prirodne materijale. Volim japanski dizajn i tu bih spomenula svakako Rei Kawakubo i Yamamota kao svojevrsne idole, no volim i rad Martina Margiele, njegovu dekonstrukciju i multiplikaciju.
Koji Vam je najdraži modni događaj na kojem ste sudjelovali i najdraža Vaša kolekcija?
Jako sam emotivna kada su u pitanju moje prve kolekcije, zato jer sam ih, poput mnogih mojih kolega, prikazivala na “Modnom ormaru”. Bila je to divna prilika za nas dizajnere da se promoviramo i prikažemo naš rad, no na žalost, s odlaskom profesorice Režek u mirovinu, taj je projekt pao u zaborav. Svakako moram spomenuti moje revije na London fashion week-u, reviju u Hrvatskom narodnom kazalištu, i evo, presretna sam što sam od prošle godine dio Zagreb Fashion destination-a. Svaka kolekcija mi je podjednako draga, jer u svaku ulažem svoju strast i svoju kreativnost, puno vremena i paletu emocija.
Kako je biti modna dizajnerica u Hrvatskoj? S kojim se sve problemima susrećete?
Ako nemate veliki početni kapital i dobro zaleđe, gotovo svaki kreativan posao u Hrvatskoj nije ni malo lagan. Uživam u svom poslu, no, postoje dani kada se pitate ima li uopće smisla toliko se truditi. Sve radim sama, nekada i po 15 sati dnevno, i bez ljubavi i volje nitko nije ništa postigao. Mislim da čovjek treba samo biti strpljiv i gurati dalje. Lakši dio je sašiti kolekciju, no zapravo ju prodaje “priča” i dobar marketing.
Koje stvari bi po Vašem mišljenju trebalo promijeniti u Vašoj branši u Hrvatskoj?
Mislim da ima nekolicina stvari koja bi se trebala promijeniti u mojoj branši. Kao prvo, mislim da ima jako puno talentiranih mladih dizajnera koji nakon završenog fakulteta nemaju priliku predstaviti svoj rad i zato vrlo brzo odustaju od svojih snova. S druge strane, naša je branša često podcijenjena jer se smatra kako se modnim dizajnom danas u Hrvatskoj može baviti svatko tko ima novaca za krojačicu i materijale. Mislim da bi ipak trebao postojati jedan nivo’.
Koje su osobine dobrog modnog dizajnera?
Ljubav prema poslu, marljivost, talent, kreativnost, kontuinitet, pedantnost, stručnost i znanje.
Na što sve treba pripaziti/koje su zamke u koje mladi zaljubljenici u modni dizajn mogu upasti?
Nedavno sam čula podatak da je u Hrvatskoj prijavljeno oko petsto modnih dizajnera. Ako je to doista točno, to je zbilja velik broj obzirom na broj stanovništva u Lijepoj Našoj. Svatko izađe sa fakulteta sa snovima velikim kao kuća, no jako je puno vremena i znoja potrebno da se zasja na modnom nebu. Mislim da se kod nas dizajnera, na početku stvaranja neke modne karijere, postavlja najteže pitanje: “Raditi ono što želimo ili biti komercijalni?” A zapravo, ključ je kao i kod svega u životu – dobar balans.
Što je na međunarodnoj modnoj sceni ono što je glavna diferencijacija u odnosu na hrvatsko tržište?
Osim što se revije održavaju kako bi dizajneri predstavili svoj rad, nakon revija imate direktan kontakt sa buyerima. Dizajneri su na dan revije bez stresa jer nekoliko asistenata glača vaše odjevne predmete, odijeva modele, dok je na vama samo da odradite fitting dan ranije i pregledate modele prije odlaska na pistu. U Londonu sam vidjela i zanimljive prezentacije kolekcija, no ono što se još razlikuje od naših modnih događanja jest da ljudi u prvom redu doista ondje i pripadaju, te s velikim zanimanjem prate modne revije.
Smatrate li da je Hrvatska dovoljno snažna na modnom planu kako bi konkurirala velikim svjetskim modnim metropolama?
Voljela bih kada bi mogla odgovoriti sa DA. Nažalost, trebala bi se najprije promijeniti kolektivna svijest potrošača. Domaći dizajn bi se trebao puno više cijeniti. Doista imamo toliko dobrih dizajnera i široka je lepeza različitih stilova, no i dalje velika većina kupuje jeftine brendove čiji se proizvodi koriste sezonski. Ljudi se povode trendovima, bitnija im je kvantiteta od kvalitete. Mislim da je problem ipak dublji; krenuvši od prosječne plaće stanovnika do psihologije mode. Nadam se da će se s vremenom to ipak promjeniti.
Kakvo mišljenje imate o trenutnim trendovima, hrvatskoj street style sceni, imate li nešto što Vam se trenutno najviše sviđa?
Kao dizajneru, bitno je imati informaciju o trendovima u nadolazećim sezonama, no, privatno nisam nikada pratila trendove. Uvijek sam nekako voljela imati svoj stil, nositi ono u čemu se osjećam ugodno i što mi je estetski lijepo, bez obzira je li moderno ili nije. Na taj način dizajniram i svoje haljine – želim da se moje klijentice u njima osjećaju lijepo i nesputano, te da ih bez obzira na trendove uvijek mogu odjenuti. Volim bezvremenske, neobične i kvalitetne stvari. Naposlijetku, mi smo ti koji nosimo odjeću, a ne ona nas.
Koji odjevni predmet je ono što prvo primjetite na drugima? Imate li neki koji najviše volite?
Ne bih ništa posebno izdvajala, jednostavno, na ljudima volim vidjeti zanimljive modne kombinacije. Volim vidjeti da se ljudi igraju modom, da ju ne shvaćaju preozbiljno. Da su svoji i da ih nije strah eksperimentirati. Uvijek primjetim one koji nose odjeću sa stilom i one koji se stilom povode. Na žalost ili na sreću, s njim se rađamo. Kao i s karizmom. Osobno, najviše volim haljine mojih nona. Osim što imaju emotivnu vrijednost, napravljene su od finih prirodnih materijala i u njima se osjećam zbilja ugodno.
Koji tip žena najviše voli nositi Vaše kreacije?
Uvijek dizajniram sve ono što bih i sama voljela imati u svom ormaru. To su sve odjevni predmeti koje danju možete nositi s tenisicama, a u večernjim satima i s cipelama s potpeticom. Žene koje nose moje kreacije različitih su profesija, no žele imati unikatne odjevne predmete u kojima će ostati zapažene, no prije svega, u kojima će se osjećati udobno i jedinstveno.
Ima li nešto što biste promijenili ili učinili drugačije na svom životnom profesionalnom putu?
Vjerujem kako se sve u životu događa u pravo vrijeme. Iako nekada žalim da nisam otišla na Master u London, očito sam svoj put trebala graditi ovdje gdje jesam. Ipak, gdje god idemo nosimo sebe, i to sam doista shvatila s godinama. Zahvalna sam na iskustvu kojeg sam dobila radeći u medijima, no, kada sam se počela baviti modnim dizajnom već sam bila donijela tu odluku da ću se njime baviti cijeli život. No ako život za mene ima druge planove, bit ću i na to spremna.
.
