Predstoje nam proljetni dani, produženi vikendi, a nadamo se i labavije mjere. Očekivano je da će pitanje putovanja s bebom ili djecom biti mnogima na tapeti. Evo što je rekla naša Zrinka na tu temu!
Da mi je netko dao euro (ipak putujemo i izvan Hrvatske) za svaki put kad sam u trudnoći čula da se trebamo pozdraviti s dosadašnjim životom i zaboraviti na bilo kakva putovanja prvih xy godina, već bi sada kupovala kartu za put oko svijeta. I to za sebe, partnera i malog V. Apsolutni pobjednik (i rečenica koja vrijedi barem 10 eura) bila je izjava kolege mog partnera – “Kad djeca dođu, uzmi svoj život, stavi ga u kutiju, izaberi najvišu policu u smočnici i stavi ga tamo u mrak na 18 godina.” Uuuuuu, zvuči jezivo, zar ne? E, pa, nismo ni stigli staviti svoj život u kutiju, a kamoli otvoriti smočnicu jer je beba V. putovao već u dobi od dva tjedna! Doduše, “samo” 120 kilometara dalje, ali ipak, računa se. Nemam namjeru soliti pamet svima i reći kako je putovanje s djecom ekstatično iskustvo i da je za svakoga, ali mogu podijeliti svoje iskustvo pa možda nekome ipak pomogne da vaga prevagne u odluci hoće li spakirati Mickey Mouse kofer ili neće.
Prije svega, nisu svi roditelji isti. Ne žele svi putovati ili možda ne žele daleko putovati. Ipak, većina onih koje znam žele, samo ih je strah. Osobe – a sada roditelji – koje ni prije nisu putovale i otisnule se u avanture, gotovo sigurno to neće raditi ni nakon što dođe beba. Putovanja su velik dio nas kao para i znali smo da se ne želimo toga odreći. Iz tog razloga niti nismo – kuda mi, tuda i mali V. Istina je da beba sigurno svako putovanje radi težim, odnosno, za isto putovanje sada treba više energije. No oni koji ne mogu bez putovanja kao što ne možemo mi, s dolaskom bebe neće htjeti napustiti taj dio svog života.
Drugo, i možda još bitnije, nisu sva djeca ista. Neka imaju grčeve, neka ne, neke bebe spavaju 20 sati, neka ni dva sata u komadu (evo nas!). Moj je ponekad pravi mali tiranin, a mi njegovi podanici, to je tako. U konačnici, svaka beba ima svoj karakter. Kakva će biti beba na putovanju, nemam pojma. Poanta je da ni nećemo znati ako se ne upustimo u avanturu. Brojni su mitovi o putovanju s bebom, a s nekima smo se i sami susreli.
S bebama je komplicirano putovati
To je vjerojatno točno ako putujete izvan dosega civilizacije, što za nas dosad nije bio slučaj. Prije svega, bebe su najjeftiniji suputnici. Djeca do druge godine života ne plaćaju smještaj, a ni prijevoz, osim kod određenih zrakoplovnih kompanija, s tim da plaćaju najčešće samo zrakoplovne takse i čak ne puni iznos. Sigurno da je kompliciranije negoli kao kad smo putovali udvoje, ali s dobrom organizacijom sve se može. Kad smo se spremali prvi put na let avionom s V., nije imao niti punih šest mjeseci. Destinacija – Portugal. Let od tri i pol sata. Bilo me strah, prvi je put i ne znaš kako će proći, ali, odlučili smo “baciti se u vatru” (možda nije najsretniji frazem za putovanje zrakoplovom). Ručnu prtljagu napunili smo grickalicama za bebe, slikovnicama, gumama za izbijanje zubića. Čak smo kupili i 30 pari čepića za uši. Ne pretjerujem, 30. Željeli smo ih podijeliti svima koji nas okružuju u slučaju da beba krene urlati. Ne samo da nijedan par čepića nismo morali iskoristiti, nego su ljudi oko nas njemu čitali knjige, pjevali pjesmice i zabavljali ga samoinicijativno. I to je još jedan plus takvih putovanja – bebe su super za započeti razgovor. Ne mogu niti izbrojiti koliko smo zanimljivih ljudi upoznali otkad s njim putujemo. Naravno da zna biti i loših iskustava – kad smo se vraćali iz Egipta, od četiri sata, sigurno je plakao sat vremena. Bilo mu je vruće, nije mogao zaspati, Saturn se poklopio s putanjom Venere, ne znam više. No dobro, preživjeli smo, ljudi su opet bili puni suosjećanja, nudili se da nunaju i ja sam opet vratila vjeru u ljudski rod. Uvijek bude pokojeg kolutanja očima, ali ima i gorih stvari koje se u zrakoplovu mogu dogoditi.
Nije moguće isplanirati svaki detalj, uvijek će biti nepredvidivih situacija
Apsolutno točno, na svakom putovanju. Beba V. u dobi od dva tjedna putuje sa svojim roditeljima na četiri dana u vikendicu na moru. Put koji je trebao trajati sat i pol, pretvorio se u agoniju od tri i pol sata zbog neke prometne nesreće i preusmjeravanja prometa na seoske cestice. Agonija za majku, a ne za bebu jer je beba V prespavao cijeli put! To su čari prvih par mjeseci gdje bebe uglavnom papaju i spavaju. Još ako dojite, na konju ste! Vi na konju, beba na sisi. Ako je beba na adaptiranom mlijeku kao što je bio kod mene slučaj, kantica hrane i termosica su sve što je potrebno. Jedanaest mjeseci kasnije, mali V. putuje s roditeljima u Egipat. Usput razmišlja kako će zafrknuti starce, čisto iz zabave i domisli se. Idemo prisilit zub da raste baš tih tjedan dana kad smo tamo, dobit ću ekstra nošenja i maženja, a ne moramo ni puno spavati. I tako je i bilo. Na odmoru smo spavali u prosjeku četiri sata kroz noć (ne u komadu). I preživjeli! I bilo nam je odlično.
Zašto ne ostavite bebu baki, ionako se neće ničega sjećati
Ja volim onu poštapalicu da ga nisam rodila baki nego sebi. Istina je da mi uživamo u avanturama utroje i drukčije ni ne želimo. A to da se neće ničega sjećati… Najvjerojatnije neće. No kad razmislim o tome što putovanja mogu napraviti za bebu, ne sumnjam u to postupamo li ispravno. Bebin mozak je spužva. Možda čak prije mala gladna piranja koja gricka apsolutno sve što je novo. A na putovanjima je sve novo – druga država, kontinent, grad. Nekad su to planine, nekad je to more, nekad je pustinja. Pa zatim novi mirisi, okusi – egzotično voće, začini. Međutim, najviše od svega – ljudi. Druge boje kože, drugi jezici, drugi običaji. Pokazivali smo slike svojoj obitelji i kad su došli do jedne gdje V na plaži umire od smijeha jer ga nasmijava tamnoputi prodavač sladoleda, pitanje je bilo: “Pa zar se ne boji tak tamnog stričeka?”. Upravo u toj rečenici stoji za mene najveći argument zašto putovati odmalena. Želim odgojiti jednu širokoumnu osobu koja neće raditi razlike među ljudima, koja će uživati u svakom novom gradu čijim ulicama će trčati, koja će se jednako voljeti uspeti na Alpe i na Sljeme, koja će se jednako voljeti kupati u Crvenom moru ili na Viru. Ako mu uspijemo usaditi ljubav prema putovanju od malih nogu, nadamo se da će odrasti u osobu koja će biti vječno gladna novih iskustava i avantura. Mi smo zbog toga sretniji i ispunjeniji pa se nadamo da će tako i on. A da ne spominjem koliko smo povezaniji kao obitelj poslije svakog novog putovanja.
I zato, ako želja za putovanjem postoji, nemojte se ustručavati, probajte. Nemjerljivo je puno koliko se može dobiti. Naposljetku, beba je ta koja je došla u vaš život, ne obrnuto. Umjesto da u svemu podređujemo vlastite potrebe djeci, zašto ne bismo njih uključili u naš način života? Možda ispadne baš savršeno. Čak i uz pokoji zub koji raste u krivo vrijeme.
flash!
Kako bismo bili sigurni da se djeca mogu otisnuti u svijet sigurno i bezbolno, upitali smo renomiranog i omiljenog pedijatra dr. sc. Milivoja Jovančevića, koji je ujedno i sudjelovao u izradi Little Dot aplikacije koja je mnogim roditeljima i više nego dobrodošao alat u današnje vrijeme, tri pitanja koja se najčešće pitaju roditelji.
Od koliko mjeseci djetetova života preporučujete krenuti s njim na putovanje?
Tisućama godina milijuni ljudi neprestano putuje, žive nomadskim stilom života. Čak i u našem okruženju svjedočimo masovnim migracijama cijelih obitelji. Ekstremni vremenski uvjeti i nedostatna razina higijene predstavljaju povećani rizik za bolesti djece. U razvijenim društvima, kojima i mi pripadamo, nema posebnih rizika niti ograničenja. Tek djeca s određenim zdravstvenim poteškoćama i prijevremeno rođena djeca vjerojatno se neće odlučiti na putovanje u prvih mjesec ili dva života.
Na što mislite da roditelji trebaju najviše paziti/obratiti pozornost pri putovanju s djetetom? Ako je riječ o putovanju unutar Hrvatske, treba predvidjeti mogućnost većih zastoja u prometu, pri čemu prijevozno sredstvo (automobil, autobus ili vlak) može biti više sati izloženo suncu. Stoga treba planirati vrijeme putovanja u periodima kad se ne očekuju velike gužve te treba ponijeti dostatnu količinu vode za piće i osvježenje tijela (umivanje, brisanje vlažnim ručnikom i sl.). Ako je riječ o putovanjima u daleke zemlje, potrebno je informirati se o epidemiološkoj situaciji na odredištu. Najbolje je obratiti se u Hrvatski zavod za javno zdravstvo ili u Ambulantu za putničku medicinu Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević“. Za neka odredišta potrebno je dodatno cijepljenje ili uzimanje lijekova za zaštitu od malarije. U pravilu se ne preporučuje putovanje djece u države u kojima postoji opasnost od malarije s obzirom na to da za primjenu zaštitnih lijekova postoji dobno ograničenje, a niti njihova zaštita nije stopostotna. U zemljama s nižim higijenskim standardima potrebno je strogo pridržavati se sigurnosnih mjera koje se tiču odabira namirnica i napitaka. I naposljetku, iznimno je važno da svi putnici u automobilu budu vezani sigurnosnim pojasevima i da dijete bude vezano u dobno primjerenoj autosjedalici.
S koliko mjeseci mislite da dijete može krenuti na putovanje zrakoplovom? Imao sam djece koja su u dobi od mjesec dana putovala na Zapadnu obalu SAD-a ili u Australiju. Nije za očekivati posebne poteškoće, no određeni rizik u dojenačkoj dobi predstavlja boravak u prostorima sa zatvorenim sustavom klimatizacije (aerodromi, zrakoplovi) gdje se u zraku mogu naći uzročnici bolesti za koje njihov imunološki sustav još nije spreman. S obzirom na to da za vrijeme interkontinentalnih letova dijete dulje vremena provodi u prostoru s nižim atmosferskim tlakom zraka, gubitak tekućine je značajno veći. To je posebno izraženo u djece s obzirom na to da je njihova koža dvostruko propusnija za vodu te da je tzv. relativna površina kože (u odnosu na tjelesnu masu) značajno veća. Tako novorođenče ima i do sedam puta veću relativnu
