Nakupilo se dana u razmišljanju, u potrazi za zabavnom, pozitivnom, malom, svakodnevnom temom, temom koja bi bila dovoljno zanimljiva da započnete čitati tekst, a ako bi još ostali do kraja značilo bi da tu ima nešto. Gledam tako, slušam, čitam, pratim razne pizdarije (sve mi dođe da se zamislim nad sobom) pa hajde da podijelim s vama par događaja koji su mi zapeli za oko, a vi javite mislimo li slično.
Oh, Cannes! Ljetna atmosfera na Francuskoj rivijeri, filmovi koji donose priče sa svih strana svijeta, slavni posjetitelji, zvijezde blistavog tena lagano šeću crvenim tepihom u couture opravama pokazujući da ipak nešto ukusa i stila opstaje. Zaštićeni osmjesima kriju tihe nade da će uvaženi međunarodni žiri okruniti njihova djela Zlatnom palmom ili Grand Prixem daj Bože. Miris glamura lijepi se i za publiku, za svakog posjetioca, gotovo da i ja preko ekrana osjećam fine niche kapi, luksuz i prestiž samo gledajući u briljantne modne odabire primjerice Rebecce Hall, Rossy de Palme, Kristen Stewart, Isabelle Huppert… Taman si dozvolim malo zanesenosti PR-om šljokičastog cannes chic svijeta kojem nažalost ne pripadam, kad poput telefona zazvoni bizarluk realnosti domaćeg les misérables života.
Preskačem prilog o našoj devastiranoj rivijeri koju prodajemo po francuskim cijenama, nudimo skromno cijeneći to skupo, lažemo sebe, lažemo druge, lagali bi i Boga, ali on sve vidi i sve zna. Srećom je lak na oprostu u kompenzaciju za pokoju zdravomariju. Duboke vjere u to i njegovi poslanici lažu, časne lažu, svećenici također.
Prisjetite se tuge i jada od prije koji tjedan kada je u maloj župi u Sukošanu svećenik prvo „j….“ mater, potom i šakom nokautirao časnu. Časna, žena od 70. godina koja je, pazite sad – u župu stigla prije svega nekoliko mjeseci da bi se bavila čišćenjem crkve i župnog dvora. Koji to velečasni mozak donosi odluku poslati staricu da bude čistačica pijanom mamlazu u crkvenim krugovima od ranije poznatom po neuzoritosti, nije mi jasno.
S druge strane, jasno mi je kao dan u kojem pokornom i submisivnom položaju starica živi svoje dane, posebno kada nakon incidenta sirota izjavljuje: „Ja imam problem s vratnom kralježnicom, imam i medicinsku dokumentaciju, koju vam mogu i pokazati. Svakim naglim pokretom glave prekine mi se dotok krvi u mozak i padam isti čas. Tako budem sekundu-dvije. Mi smo razgovarali, a ja sam imala teglu s cvijećem u rukama kad se to dogodilo“. Nasilni svećenik je odlukom suda bio u zatvoru deset dana, događaj je osudila Zadarska nadbiskupija, a starica s velikim tamnoplavo-ljubičastim podljevom na licu laže da je pala. Njen sram i/ili strah od mogućih dodatnih problema potvrđuje tradicijsku ukorijenjenost prakse „šutnje“. Ali ovaj slučaj nije bio vrijedan reakcije niti jedne udruge, pokreta, inicijative, pravobraniteljice ili koga već. Valjda se za prava nekih žena valja više boriti; nek’ se kler bavi klerom, svjetina svjetovnjacima.
To da i vjerni lažu kada im paše, pokazuje aktualna turska sapunica istinitih događaja koja se odvija uživo kod prvih susjeda istočno. Glavna muška uloga uvaženi je muftija i političar koji odmah na početku serije umire. Zbog sumnje u prirodnu smrt srčanim udarom od strane najbližih, slučaj postaje intrigantan i tu se uključuju nadležni organi reda. Tijelo pokojnika biva ekshumirano kako bi se utvrdio točan uzrok smrti. Doduše, srčani udar nije ne realan kraj za muftiju koji je bio srčan čovjek, koji je životu pristupao strastveno – i onom vjerskom, i političkom i privatnom. Dokaz je tome osmero djece stvoreno u ljubavi s dvije, po šerijatu zakonite žene.
Dok čekam u daljnjim nastavcima rasvjetljivanje krimi dijela priče, zadnjih par epizoda donosi bogatstvo pjene ove sapunice koja se prelijeva preko ruba razuma 21. stoljeća. U radnji pratimo prvu ženu – tihu, samozatajnu o kojoj se gotovo ništa i ne zna. Svjetina ju slavi, piše počasne komentare o vrlini patnje u šutnji, vrlini da ostaje uz svog čovjeka, uzorno u svom stanu odgaja njihovu djecu ponosno podnoseći razdvojenost dok u istom gradu, u kući s drugom ženom i njihovom djecom živi on. Došli smo do druge žene. Nešto mlađa, ekstrovertiranija, sklonija osobnom ostvarenju, ali s jednako elegantnim ukusom za skupe čipke, druga je popularnija. Muftija je bio iznimno imućan i moćan čovjek za života, možemo samo zavidjeti njegovim sposobnostima da stvori stanove, kuće, hacijende, fondacije, fakultete… Sudbina udovica i djece trebala bi biti osigurana, inšallah.
Napeto čekajući rasplet u scenama u kojima igraju nadležni kriminalistički organi, u onima u kojima dominiraju privatni odnosi dolazi do novog zapleta. Taman se nagađalo o načinu podjele ostavštine između dvije žene, u priči se pojavljuje treća! Ulazi u kadar mašući papirima koji dokazuju tajno šerijatsko vjenčanje s pokojnim muftijom i tražeći svoj dio ostavštine. Javnost se snebiva, ta tko je ta žena? Tajno vjenčanje svijet ne želi priznati, za nj je neudata i dalje djevojka jer nije bilo zajedničkog života, nisu imali djece – što ona ima tražiti u ostavinskoj diobi!? U zadnjoj epizodi koju sam popratila bitka žena još traje: treća se ne predaje i svoja prava iziskuje; prva i dalje šuti, druga se brani kakao zna i može, svjesna najnepovoljnijeg položaja.
Bome je muftija bio fatalan muškarac koji uz silne obaveze nije zanemarivao instinktivne čežnje. Za života je pripadao ovom svijetu jednako koliko sad pripada džennetu. Zaogrnut stavom „moja privatna stvar“ jednom je zgodom izjavio „bolje je imati dvije žene, nego imati jednu, a varati je“. Nije dospio dopuniti izjavu „bolje je imati tri žene, nego imati dvije, a varati ih“, a uskraćena mu je mogućnost nadopuniti bračnu zajednicu i četvrtom. Je li ga srce izdalo ili će istraga pokazati drugačije, preostaje nam tek doznati. Poslovi su to za svjetovne zakone, one koje ne treba doslovno shvaćati ili poštivati, ako imaš šerijat kao Kviska.
Pravila ponašanja sekularne zemlje u kojoj živiš i radiš i koja poligamiju drži kažnjivom, za neke je puko ograničavanje ljudskih prava i vjerskih sloboda. Nisam sigurna hoće li se ostavinom baviti kadija ili nadležni sud u Novom Pazaru, ali za slučaj da ipak bude potonji, prva žena, majka sina prvorođenoga, jedna je i jedina zakonita ukoliko su se vjenčali i građanskim brakom mogla bi dobiti sve. Što će mešihat s ostalima, doznati ćemo u drugoj sezoni. Još jednom da napomenem, nije riječ o povijesnoj, već suvremenoj seriji.
Što poslije ljubavi ostaje, što je istina, a što laž, na drugom kraju svijeta također pred sudom dokazuje još jedan par, bivši bračni par. Ni u ovoj zajednici ih dokazano nije bilo samo dvoje, već minimalno troje dovoljno ludih za šestoro. Amber Heard je u braku s Jonny Deppom valjda smatrala da je bolje imati jednog muža i varati ga, nego dva i ne varati. Ma neka se varaju i šamaraju, bar su normalno heteroseksualni. To se sprdam, a u iščekivanju novih epizoda sapunice stvarnih života, ozbiljno preporučam da posjetite 20. Queer Zagreb festival.
