O tome izumire li postolarstvo i kakvo je obrazovanje dostupno za dizajnere cipela u regiji govore nam Katarina Valterović iz srpskog brenda Valter Shoes i braća Domagoj i Hrvoje Boljar koji stoje iza hrvatskog brenda održive obuće Miret
S rastom popularnosti vintage odjeće i sve većeg broja sakupljača komada visoke mode koji su se izrađivali potpuno drugačije nego što je to slučaj danas u industriji brze mode, fokus na ručnu izradu odjeće i obuće ponovno se vraća. U studentskim kolekcijama na ovogodišnjem DIPMOD-u vidjeli smo kako studenti uzimaju stvari u svoje ruke i rade vlastite printeve, premaze za umjetnu kožu koje sami pigmentiraju i slično. Velike modne kuće vraćaju svoje arhivske komade u opticaj, sve je popularnija ručna izrada pletiva kao i popravljanje komada odnosno produživanje života onih koje već imamo u ormaru. No, čini se da je na polju izrade cipela ta promjena nekako sporija. Kupcima je mnogo manje informacija dostupno o tome od čega su izrađene njihove cipele, gdje su izrađene i što uopće znači nositi održive cipele, a k tome je i kod mladih puno manje popularno biti dizajner cipela ili postolar nego dizajner odjeće.
U Zagrebu im je na Tekstilno-tehnološkom fakultetu dostupan smjer dizajna odjeće u sklopu preddiplomskog studija Tekstilne, odjevne i obućarske tehnologije. No, kako to zaista izgleda u praksi i kako netko tko odluči izrađivati cipele i posvetiti se tom zanemarenom polju modne industrije, doista može ući u taj svijet, pitali smo srpsku dizajnericu cipela Katarina Valterović koja stoji iza brenda Valter Shoes te Domagoja i Hrvoja Boljara koji stoje iza hrvatskog brenda održive obuće Miret. Katarina je htjela studirati dizajn obuće, no takvog smjera na njezinom fakultetu u Srbiji nije bilo pa je odabrala modni dizajn proizvoda od kože što je bilo najbliže dizajnu obuće. No, kaže da je zanat naučila tek kad je nakon studija počela raditi u proizvodnji jednog tamošnjeg brenda. “Tu se zapravo uči zanat, ali i cijeli proces kako da od jedne ideje i dizajna dođete do završnog proizvoda ili točnije, kako da cipela sa slike postane cipela koja će završiti u kutiji u nekoj trgovini i kasnije šetati ulicama. Rad u proizvodnji i učenje svih proces su neophodno iskustvo.” Prije dvije godine pokrenula je vlastiti brend Valter Shoes, a tek je tu onda naučila koliko je važan i marketing u kreiranju vlastitog brenda cipela, ali i kako je teško naći suradnike koji poznaju zanat i mogu sudjelovati u proizvodnji.
Njezini kolege iz brenda ekoloških tenisica Miret, Hrvoje i Domagoj Boljar, u industriju su ušli tako što su se pridružili obiteljskoj tvrtki Mr. Joseph, koja je proizvodila obuću te istovremeno imala vlastiti odjel razvoja i modeliranja obuće. Hrvoje je magistrirao industrijski dizajn pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu te se u Miretu danas bavi projektiranjem i modeliranjem obuće, no Miret je brend održive obuće, a, kako su nam rekli, “u Hrvatskoj nedostaje tradicija razvoja novih materijala te modernijeg dizajna i tehnika.” Hrvoje i Domagoj stoga su se educirali i savjetovali u Italiji i nekim drugim zemljama, a “jedan od najvećih izazova bio je pronaći rješenje i odgovor na pitanje kako tradicionalne materijale obuće koji zadovoljavaju funkcije estetike, trajnosti i cijene, adekvatno zamijeniti s materijalima koji zadovoljavaju visoke ekološke kriterije.” I njima je, kao i Katarini, najteže bilo pronaći suradnike. “Jedan od izazova bio je gdje pronaći partnere, odnosno dobavljače materijala, koji istinski dijele Miretove vrijednosti, a istovremeno su potpuno transparentni u svom poslovanju.”
Za kraj nam kažu da se znanje o obućarstvu može steći kroz rad u Hrvatskoj čija je “industrija obuće većim dijelom orijentirana na proizvodnju za strane brendove, gdje sam dio razvoja dizajna nije nužan jer je isti dostavljen od strane brenda.” No Domagoj smatra da je za samu struku modeliranja potrebna i stručna edukacija te je sklon sugerirati edukaciju izvan Hrvatske, primjerice u Italiji ili Francuskoj. “Za ozbiljno učenje o dizajnu obuće, potrebna je razvijena industrija koja ima svoje brendove, no nažalost u Hrvatskoj su takvi slučajevi rijetki.”
Katarina smatra da je uz sve to, obrazovanje iz postolarstva nužno učiniti dostupnijim i privlačnijim mlađim generacijama. “Živimo u digitalnom vremenu i pored IT industrije, sami zanati ne djeluju baš privlačno. Ali mislim da se i to polako mijenja i da sve više ljudi želi imati proizvode brendova koji su nastali u malim serijama, koji ne dolaze iz brze mode i koji su ekološki osviješteni. Moj cilj je kroz brend približiti ljudima i sam proces ručne proizvodnje i na taj način pokazati koliko je ručna proizvodnja cipela zaista prelijepa i unikatna”, kazala nam je Katarina za kraj.
