Londonski Serpentine Gallery Pavilion Exhibition već je dva desetljeća jedan od najiščekivanijih događaja u globalnoj arhitektonskoj zajednici, a ove godine paviljon je dizajnirao studio Counterspace iz Johannesburga, kojeg predvodi arhitektica Sumayya Vally.

Premisa iza kreacije privremenog paviljona je jednostavna – arhitekt koji u vrijeme poziva nije projektirao u Velikoj Britaniji dobije priliku da pokaže svoj talent dizajniranjem i izgradnjom privremenog paviljona ispred galerije u Hyde Parku u okviru šest mjeseci. Zbog ograničenih parametara lokacije i kratkog roka, paviljon je postao platforma za avangardno arhitektonsko eksperimentiranje budući da nema pragmatičnu, već samo izložbenu funkciju za javno dobro. Naime, paviljon ostaje otvoren javnosti ostatak ljeta te je od svog začetka postao kultno mjesto za društveno-kulturna događanja u Londonu te jedan od najposjećenijih arhitektonskih izložaka na svijetu. 

Sumayya je najmlađa arhitektica (31) koja je ikada dobila ovaj prestižni zadatak od Galerije Serpentine i time ušla u probrano društvo arhitekata kao što su Zaha Hadid, Oscar Niemeyer, Alvaro Siza, Jean Nouvel, Sou Fujimoto, Bjarke Ingels ili Herzog & de Meuron, stoga ne čudi da ju je časopis Time uvrstio na listu “100 vođa koji će oblikovati budućnost.”

Iako je paviljon trebao biti realiziran 2020. godine, zbog pandemije koronavirusa odgođen je za ljeto 2021. Inicijalna ideja Vallynog dizajna bila je osmisliti paviljon kao refleksiju neformalnih prostora za druženje u područjima Londona s većom populacijom migranata, zbog čega je, kako navodi Dezeen, provela četiri mjeseca u Londonu kako bi istražila lokalitete koji imaju posebno značenje za migrantske zajednice. 

“Moj rad i ovaj paviljon centrirani su oko jačanja i suradnje s višestrukim i različitim glasovima koji imaju drukčije povijesti, uz fokus na teme identiteta, zajednice, pripadnosti i okupljanja”, rekla je Vally.

Njenu sivo-rozu strukturu koja “translatira forme Londona” kombinirajući apstrahirane elemente različitih građevina srušenih tijekom godina poput džamija Fazl i East London koje su bile među prvim džamijama u Londonu, The Four Aces kluba, Mangrove restorana ili Notting Hill Carnivala, britanski Guardian opisao je kao “čitavi grad pod jednim krovom.“ 

Ovogodišnji paviljon poseban je još po tome što su prvi put do sada fragmenti paviljona postavljeni u partnerskim organizacijama čiji je rad nadahnuo njegov dizajn, kako bi se omogućilo okupljanje lokalnih zajednica. Ova “gesta decentraliziranja arhitekture” predstavlja Vallynu percepciju budućnosti koja se bazira na principima društvene inkluzivnosti i održivosti. 

Uz multikulturalni pristup kojim je željela postići da ideja paviljona traje i nakon njegovog “fizičkog života” u parku do 17. listopada, Vally je također željela kreirati strukturu od recikliranih materijala koja će imati minimalni ugljični otisak.

Intervju s ovom perspektivnom arhitekticom u kojem se reflektira na bogatstvo i pluralitet urbanog tkiva koji su inspirirali njenu londonsku viziju, možete pogledati ovdje

Foto: Counterspace: Iwan Baan / Getty images: Eamonn M. McCormack