Filmovi Joanne Hogg su osobni, do te mjere da je u nekoliko navrata u intervjuima potvrdila da je za snimanje filmova “The Souvenir” i “The Souvenir: Part II” koristila svoje osobne predmete za opremanje Julijinog stana, kao da se poistovjetila s glavnim likom.
Radi se o specifičnoj režiserki i scenaristici čiji sam rad upoznala tijekom perioda opčinjenosti Tomom Hiddlestonom i tako da sam došla do filma “Archipelago”, iz 2010. u kojemu je on glumio, a ona režirala. I tu se moj fokus prebacio na nju. “Archipelago” je dobra drama koja opisuje obiteljsko putovanje na Siciliju gdje sve ono loše, upitno i teško izlazi na površinu i obitelj je suočena sa svojim problemima i sjenama iz prošlosti. Priča je solidna, gluma vrlo dobra, no ono što me se dojmilo jest specifičan stil filma, potpis Joanne Hogg.
The Eternal Daughter
Filmovi “The Souvenir” i “The Souvenir: Part II” su osvojili mnoge europske renomirane nagrade, s pravom i skrenuli pažnju šire javnosti i publike. Njezin najnoviji film “The Eternal Daughter” također ima autobiografske elemente i bavi se obiteljskim odnosima, no sada na mnogo dublji i pomalo bizaran način. Tilda Swinton glumi Julie i njezinu stariju majku Rosalind; njih dvije putuju na veliko seosko imanje, koje nas podsjeća na Gosford Park, npr., no s gotičkom atmosferom.
Julie je režiserka (možda je to Julie iz filma “The Souvenir”!) koja pokušava napraviti film o svojoj majci. Ona intervjuira svoju majku, potajice ju snima i tu kreće više priča, isprepletenih u vremenu i prostoru. Vrijeme u filmu nije linearno i protok vremenskih dijelova je Joanna Hogg prikazala odlično. Atmosfera je mračna, boje i tonovi filma su tamni (Hogg je na filmu surađivala s istim direktorom fotografije kao i na filmu “Archipelago”; Edom Rutherfordom) što fantastično prikazuje emocionalna stanja koja promatramo kod glavnih likova. Tilda Swinton glumi oba glavna lika i to radi odlično; majku i kćer gledamo u dijalogu, nisu u istom kadru, gledamo ih kao da pratimo partiju tenisa. No, kada se napokon i nađu u istom kadru to je samo nagovještaj da će se nešto veliko dogoditi.
Iako sam film nije maestralno ostvarenje, ima zanimljive i intrigantne slojeve koji gledatelje potiču na razmišljanje i postavljanje pitanja. Tko je raspoložen za nešto neobično i drugačije, za istraživanje u filmu, bez obzira na nespretnosti, neka pogleda film, bit će im zanimljiv. Drugi neka ga preskoče, jer bez obzira na odličnu Tildu, vrlo brzo će im dosaditi.
