Već dugo pratimo Instagram profil Pink Bits, iza kojeg stoji grafička dizajnerica i ilustratorica iz Sydneya, Christine Yahya. S njom smo popričali o nastanku projekta i zašto je reprezentacija raznih oblika tijela važna
Christinin rad kao Pink Bits možda ste već uspjeli negdje uloviti. Njezino crtanje svih dijelova tijela i oblika koje nam je rečeno sakriti, te nastoji stvoriti umjetnička djela upravo od onoga čega nam društvo govori da se trebamo sramiti. Njezin Instagram profil @pink_bits ima više od 130 tisuća pratitelja, a ona nam je otkrila kako je došla na tu ideju te na koje sve načine adresira probleme koji se tiču društvenih normi i zašto je iznimno važno prihvatiti se.
Kako ste došli na ideju Pink Bits? Čitala sam negdje da ste počeli crtati sebe, je li to bilo zato da povratite svoje tijelo, njegove manje slavljene dijelove ili je bilo nešto drugo u pitanju?
Pink Bits su krenuli s vrlo osobnog aspekta 2016. godine i nije bilo nikakve namjere. U umjetnosti su me oduvijek privlačili ljudski oblici, pa sam jedne noći crtala radi razonode i bila u potrazi za referencom za crtanje. U pravu si! Nisam mogla pronaći fotografiju koja je odjeknula ili koja me sasvim predstavlja, pa sam crpjela iz vlastitih aktova. Svidjele su mi se grube skice koje sam napravila i osjećala sam se jedinstveno viđenom; na način na koji prije nisam vidjela u umjetnosti.
Kratko nakog toga sam stvorila profil i podijelila ilustracije. Brzo sam naučila da je mnogo ljudi imalo slično iskustvo s umjetnosti kao i ja. Od tada sam počela stvarati umjetnost s namjerom predstavljanja, slavljenja i crtanja onih dijelova i oblika koje smo naučeni skrivati.
Jeste li tada bili samo znatiželjni o body positivityju i feminizmu ili ste već imali dobru sliku o oba pokreta? Što je vama značio feminizam na početku Pink Bitsa, a što je za vas sada?
U prvim danima Pink Bitsa imala sam ograničenu ideju o oba pokreta. U to sam se vrijeme još borila s vlastitim poremećajem prehrane, nedostatkom vlastite vrijednosti i dismorfijom. Tako je moje umjetničko stvaralaštvo godinama dualno služilo meni i drugima.
View this post on Instagram
Kroz svoje umjetničko stvaralaštvo počela sam učiti i upijati feminizam, body positivity i fat liberation. To mi dopušta da iskrenije istražim svoj odnos sa svojim tijelom, svoj bijes i iskustva. Moje umjetničko stvaralaštvo također mi je omogućilo da služim drugima kroz zastupanje, promidžbu, edukaciju i drugo.
Išla sam u konzervativnu kršćansku školu, nismo niti spominjali feminizam! Intersekcijski feminizam sada mi puno znači. Iz osobnog objektiva dopušteno mi je otvoriti se, istražiti, definirati vlastiti pogled i cijeniti svoju vrijednost i autonomiju.
Je li čudno objaviti svoj rad na jednoj od društvenih mreža koja ima veliki problem sa ženskim tijelima? Bradavice, veća tijela, seksualno izražavanje… Jeste li imali problema s Instagram politikom?
Izazovno je! Želim podijeliti svoj rad na ovim platformama upravo zbog njihovog pristupa tijelu, ali posebno ženskim tijelima. Ako bilo kojoj platformi treba ova vrsta sadržaja, to su definitivno oni koji na ženska tijela gledaju kao na kršenje zajednice.
Instagramova politika definitivno predstavlja neke poteškoće. Od brisanja umjetničkih djela i priča, do zabrane proizvoda u trgovini, do odbijanja sponzoriranih postova, do dvostrukih standarda, restriktivnih algoritama i još mnogo toga.
Možemo li govoriti o ružičastoj boji koja je jedan od glavnih elemenata i u vašem imenu, ali i u djelima? Nisam ni željela pitati za vaša razmišljanja jer zvuči nepotrebno, ali prije nekoliko dana imala sam čudnu raspravu s prijateljicom o ružičastoj boji i njezinoj nevoljkosti da nosi ružičasto, da bi je shvatili ozbiljnije. Jeste li ikada imali problema s tim? Na primjer, čak sam shvatila da imam puno ružičastih gadgeta i čarapa samo zato što su jeftinije u toj boji, nasmijalo me kad sam to shvatila.
View this post on Instagram
Pričajmo o tome! Ružičasta boja i brendiranje iste pod patrijarhalnim rodnim ulogama toliko su zanimljivi i ljute – iskustvo vaše prijateljice predstavlja tako jedinstven sažetak toga!
Smatram frustrirajućim to što je društvo kodiralo nešto tako uniseks kao što je boja. Još je frustrirajuće to što je pod opsjednutošću patrijarhalnog društva binarnostima ružičasta boja kodirana na ženstvenost, a time i na krhkost, slabost i manje nego u usporedbi s muškošću.
Manje nego do točke u kojoj vidimo da se čarape, gadgeti i druge stvari ignoriraju i posljedično snižavaju. Ili alternativno, proizvodi s oznakom ‘za žene’ bez očitog razloga i pokroviteljski preliveni ovom bojom. Žao mi je što je vaša prijateljica izbjegla ružičastu boju u profesionalnom kontekstu zbog njezinih implikacija. Međutim, s tekućim problemima u ovom prostoru (npr. razlika u plaćama među spolovima) nažalost razumijem zašto. Napravila sam Pink Bits oko ove boje zato što je to važna boja koju treba povratiti kao moćnu, snažnu i jedinstvenu.
Vjerujem da se važnost šire zastupljenosti ženskih tijela i sveobuhvatnosti zanemaruje s komentarima da sve takvog tipa vrvi društvenim medijima, da “svi to rade”. Što biste rekli ljudima koji to uzimaju zdravo za gotovo u borbi protiv stigme koju nameće društvo?
Ako osjećate da ‘svi to rade’, nije li to divno?! Još uvijek smo daleko od zastupljenosti svih, ali sjajno je vidjeti više pozitivnih koraka kako bi se reprezentacija vizualno prikazala u ovom prostoru.
View this post on Instagram
Vizualni prikaz jedna je stvar i važan je korak. Zastupljenost nam omogućuje da se osjećamo viđeno i da se osjećamo prihvaćeno u društvu. Međutim, zastupljenost treba uključivost, što se postiže opipljivim i praktičnim mjerama. Zastupanje nekoga, a zatim propuštanje da se osoba uključi ili osjeća uključenom, čini cijelu situaciju šupljom. Zato je potreban veći pristup resursima i podršci, da čujemo više iskustva… Ovaj popis mogao bi biti beskrajan.
Sviđa mi se dio “Unlearning” na vašem Insta profilu koji nas educira koliko smo duboko učili neke stvari i zašto to moramo ispraviti za sretnije verzije sebe i drugih. Možete li mi reći nešto više o tome, kako je počelo? Je li netko prvi podijelio iskustvo ili? Je li bilo neke teme koju je bilo teško obraditi?
Kroz Pink Bits imala sam mnogo dirljivih poruka koje razmjenjuju iskustva, izražavaju zahvalnost za reprezentaciju i dijele borbe kroz koje prolaze. Učenje ovih ranjivih priča doista je stavilo u perspektivu koliko mnogi od nas prevladavaju teške, reduktivne lekcije u svom životu.
View this post on Instagram
Kroz Pink Bits uvijek sam bila inspirirana ‘Crtanjem dijelova i oblika koje nam je rečeno da sakrijemo’. Počela sam razmišljati na način: Tko nam je to sve rekao? Tko nas je naučio da su ti dijelovi nas neprihvatljivi?
Shvatila sam da moja umjetnost predstavlja vizual za zastupanje i izazivanje glasova koje smo upili, a koji nam govore da smo neprihvatljivi. Tako sam stvorila prostor za ljude da podijele svoja putovanja i priče koje su ih natjerale da preispitaju naučeno. Počela sam dijeliti ilustracije uz ove priče sa svojom zajednicom, i to je bilo jako moćno.
View this post on Instagram
Uz pisane podneske i umjetnička djela, nudila sam i reflektirajuća pitanja koja će mi pomoći u introspektivnom putovanju. Zastupljenost je snažna, ali se mora udružiti s unutarnjim radom kako bi se prevladao, informirao i ponovno naučio novi odabrani pristup.
Mislite li da biste u budućnosti mogli napraviti knjigu, zbirku “Unlearning” lekcija ili nešto slično? Sve na vašoj stranici je lijep dokaz različitosti, individualnosti, ali i zajednice, imam osjećaj da bi to trebalo biti u obliku nekakvog “dnevnika”. Imate li u planu neke projekte ili ste na umu?
Apsolutno! Voljela bih da ovaj projekt jednog dana postane knjiga i ne sumnjam da hoće.
Ove je godine bilo blizu da postane objavljeno djelo, ali počela sam se osjećati nelagodno zbog stavljanja intimnih priča ljudi u komercijalni i profitni prostor poput izdavaštva. Zato provodim neko vrijeme razmišljajući o tome kako bih željela podijeliti ovu poruku koju nudi “Unlearning”.
Novi projekt zbog kojeg sam uzbuđena su moji novi “Pink Bits on Body Inclusivity”, slagalica jednakosti od 1000 komada! Ova ilustracija je moja najveća i najdetaljnija do sada. Mnogi od nas pronalaze tjelesnu inkluzivnost na mreži, a iskustvo imaju samo u digitalnim prostorima ili u sobama svojih soba. Stoga ova zagonetka istražuje park iz snova i pita kako bi naše inkluzivne zajednice mogle izgledati u stvarnom životu, unutar sigurnog pristupačnog vanjskog prostora.
Uvijek sanjam o velikom projektu koji ću nastaviti! Voljela bih stvoriti knjigu, Pink Bits seksualnu igračku, napraviti veliku samostalnu izložbu, možda dizajnirati nešto. Moj glavni cilj je da moja umjetnost poremeti digitalne i fizičke prostore, da pruži reprezentaciju i nauči introspekciju.
