Zagrebačko psihološko društvo objavilo je zanimljiv članak o ‘pandemijskom zamoru’, osjećaju koji ima većina nas.
Nedostaju vam ljudi, druženja, zabava, ples? Niste sami. Zagrebačko psihološko društvo upravo je objavilo tekst u kojem smo dobili i znanstveno objašnjenje trenutnog psihološkog stanja koje prolazimo, a ono se zone ‘pandemijski zamor’. Ovaj fenomen definirala je Svjetska zdravstvena organizacija – kao očekivani i prirodan odgovor na dugotrajnu krizu i s njom povezane neugodnosti i poteškoće koji istovremeno predstavlja ozbiljnu prijetnju naporima da se suzbije širenje virusa COVID-19.
Tako je, znamo da vam je dosta svega, no ‘nonšalantni pristup’ pandemiji koji vam dolazi iz frustracije, umora i zasićenosti itekako bi nam se svima mogao obiti u glavu. Možemo slobodno i zaključiti da se već obija s obzirom na povećanje brojki si kojim se susrećemo.
View this post on Instagram
”Opadanje motivacije da se slijede preporučene epidemiološke mjere koje se javlja postepeno i pod utjecajem niza emocija, iskustava i percepcija te ovisi o kulturalnim, društvenim, strukturalnim i zakonskim okolnostima. Očituje se kroz sve veći broj osoba koje ne slijede dovoljno preporuke i ograničenja, manje se trude biti informirane te podcjenjuju rizike povezane s virusom COVID-19. Kapacitet za prilagodbu na nove okolnosti koji je postojao na početku sada je iscrpljen i potrebne su nove strategije motiviranja za odgovorno ponašanje. Čimbenici koji doprinose opadanju motivacije su smanjeni doživljaj prijetnje zbog navikavanja na postojanje virusa, povećani doživljaj gubitaka koji proizlazi iz odgovora na pandemiju zbog dugoročnih osobnih, socijalnih i ekonomskih posljedica, promjena percepcije omjera rizika i troškova uslijed većih gubitaka i navikavanje na pandemiju općenito.”, piše na stranici ZGPD-a.
Na temu pandemijskog zamora čak je napravljeno istraživanje po kojem, očekivano, od njega više pate mladi ljudi jer su manje izloženi riziku, dok su stariji i dalje nešto oprezniji.
”To što smo se naviknuli na postojanje pandemije ne znači da je virus manje opasan niti manje zarazan te da njegovo širenje i dalje najviše ovisi upravo o nama samima. Ono što nam preostaje, je razmisliti kako možemo nastaviti sa svojim životom i istovremeno nastaviti s odgovornim ponašanjem. Možda ne možemo plesati u klubu, ali možemo planirati odgovorno druženje na otvorenom. Možda nam je otežano putovati izvan zemlje, ali možemo planirati izlete unutar zemlje. Na kraju, korisno je znati da su ljudski kapaciteti za prilagodbu na nove situacije i okolnosti zapravo vrlo rastezljivi. Da nas se prije godinu i pol pitalo bismo li izdržali godinu dana pandemije, upitno je kakav bi bio odgovor, ali izdržali smo i možemo si čestitati na tome i zamišljati kako ćemo jednom o svemu ovome pričati budućim generacijama.”
Cijeli članak možete pročitati na stranici www.zgpd.hr
Foto: Unsplash
