Dokumentarni film “Gunda” – u režiji Viktora Kossakovskog i izvršnoj produkciji Joaquina Phoenixa – neće ostaviti nikoga ravnodušnim
“Gunda”, novi film o osjećajnosti svinja, jedinstvena je priča koja je oduševila kritiku i publiku. Dokumentarni film – koji je režirao nagrađivani ruski filmaš Viktor Kossakovsky, a izvršni producent Joaquin Phoenix – prati život krmače, zvane Gunda, koja rađa leglo prasadi.”Ovaj zapanjujući dokumentarac nudi prisan pogled na živote svinja, njezinih razuzdanih prasadi, jednonoge kokoši i krda krava”, piše filmska kritičarka New York Timesa Manohla Dargis. “Vrijeme teče polako u ovoj jedinstvenoj dokumentarnoj priči”, kaže Joe Morgenstern u Wall Street Journalu. “Gunda” je čak ušla u uži izbor za dokumentarni film za 93. dodjelu Oscara.
Film prati svinje koje borave na norveškom imanju tijekom šest mjeseci. Za razliku od ostalih dokumentaraca usmjerenih na prava životinja, “Gunda” ostavlja da gledatelji samostalno zaključe poantu filma, ili još bolje rečeno, da ga osjete. Film dug 93 minute ne prikazuje životinje koje proživljavaju kratko postojanje na tvorničkim farmama i u klaonicama u stravičnim uvjetima, i gledatelja ne usmjerava da je, primjerice, odgovor na problem prijelaz na veganstvo (poput poruke koju ostavlja “Seaspiracy“).
Umjesto toga, gledatelji su u mogućnosti vidjeti Gundu i njezine prijatelje s farmi kroz objektiv svog prirodnog, svakodnevnog života, i upravo se tim prikazom šalje sijaset dirljivih signala. Jesmo li više vrijedni od životinja? Zašto ih uopće ne gledamo kao na osjećajna bića? Osim što ima snažnu poruku, specifičan je i način na koji je snimljen – riječ je crno-bijeloj tehnici, ne sadrži dijalog ili titlove; to su samo životinje koje žive svoj život. Cijeli film izgleda poput audio-vizualnog intimnog portreta koji se rijetko viđa, čak i za pojmove dokumentarnih filmova. Osim svinja, gledatelji su upoznati i sa životom drugih domaćih životinja, uključujući stado krava i jednonogu kokoš.
Film se također razlikuje od mnogih njegovih kinematografskih kolega po tome što nema ljudi, životinja ne daju osobine slične ljudima, i umjesto humanizacije životinja specifične za ovakva djela, dokumentarac jednostavno prati Gundu na njezinom putu kroz majčinstvo. U intervjuu za GQ, Kossakovsky kaže da nije želio da film izigrava sveca, niti prosječni veganski propagandni uradak. No, htio je i uspješno prenio sveobuhvatnu poruku o tome koliko zapravo trebaju sjati sva živa bića – ljudska i neljudska. “Dopustite mi da to lijepo kažem. Dosta mi je ljudi. Zašto smo tako slijepi? Ne razumijem. Svatko ima psa kod kuće i svi ga vole i znaju da nas poštuju, vole, razumiju. Ubijamo krave i piletinu i svinje, a o tome ni ne razmislimo. A svi su oni ista bića, s osjećajima, s pravom na sreću”, nastavio je Kossakovsky.
