You Seem Pretty Sad for a Girl So in Love vješto povezuje sve stilske aspekte zbog kojih su milenijalci i pripadnici generacije Z isprva razvili opsesiju Olivijom Rodrigo, no istovremeno donosi i novi zvuk mlade glazbenice
Kad je početkom 2020-ih odjeknula na svjetskoj mainstream sceni, Rodrigo je uspjela stvoriti zvučnu nostalgiju devedesetih i ranih 2000-ih, pomiješanu s estetikom i duhom riot grrrl pokreta i alt-rocka. Sve skupa zapakirano u Y2K vizualni bombon. No nisu je samo stilske značajke istaknule na sceni, već i osoban pristup pisanju te povratak u specifično doba tinejdžerskog bunta pretočenog u eksplozivne balade koje grme dramatičnim instrumentalnim elementima i nimalo suptilnim stihovima.
Nakon albuma “Sour” i “Guts”, Rodrigo ovog ljeta predstavlja treći album, “You Seem Pretty Sad for a Girl So in Love”, koji djeluje poput čitavog kataloga iskustava jedne ljubavne veze. Od prvotne idilične faze, razdoblja upoznavanja i međusobnog psihofizičkog otkrivanja, preko spoznaje postupnog gubitka sebe u odnosu, sve do gorčine nakon prekida i konačnog prihvaćanja. Istovremeno, autentičnost njezinih pjesama rezultirala je navikom obožavatelja da, po uzoru na fandom Taylor Swift, seciraju stihove, traže tragove (easter eggs) i pokušavaju ih povezati sa stvarnim životom glazbenice. No većina glazbenih kritičara slaže se u jednom – kultura trača i nagađanja ne može zasjeniti kvalitetu novog pop albuma.
You Seem Pretty Sad for a Girl So in Love
U odnosu na njezina prethodna izdanja, “You Seem Pretty Sad for a Girl So in Love” donosi slojevitije stihove, a album djeluje poput zaokružene priče s različitim kompleksnim emocijama koje se povezuju u cjelovitu sliku. Za razliku od prethodnih albuma, kojima je dominirao bunt pod zajedničkim nazivnikom screw you, upravo onaj koji ju je i profilirao na sceni, ovdje Rodrigo pokazuje veću emocionalnu zrelost.
Album karakterizira zvuk osamdesetih s naglašenim synth-pop elementima, no istovremeno je eksperimentalniji od prethodnih izdanja te donosi slojeve shoegazea, uz neizostavne elemente alt-rocka devedesetih.
View this post on Instagram
Album je podijeljen na dvije cjeline: Side A – “Girl in Love” i Side B – “You Seem Pretty Sad”. Lead singl “Drop Dead”, snimljen u francuskoj palači Versailles, trenutačno je jedna od najpopularnijih pjesama s albuma. Pjesma secira vrtoglave osjećaje prve ljubavi, no čak i u toj fazi osjeća se natruha tjeskobe zbog svega što bi moglo uslijediti. Kao most između dvaju dijelova albuma nameće se pjesma “Purple”, još jedan standout komad izdanja, koja istražuje gubitak vlastitog identiteta i sužavanje osobnog svijeta na tek jednu osobu. Među najistaknutijim pjesmama je i “The Cure”, favorit kritičara, koja prikazuje iznenadni krah ljubavne veze. Iako pjesma nije inspirirana bendom The Cure, frontmen Robert Smith doista je surađivao s Rodrigo na albumu, na pjesmi “What’s Wrong with Me”.
Olivia Rodrigo u svemu ovome ostaje vjerna neodoljivo catchy refrenima koji vješto balansiraju između zvuka radijskih hitova i nečega sirovijeg. Taj balans pokazuje kako generacija Z ovladava emocijama, ne ustupa mjesto strahu od cringea i u potpunosti prihvaća dvosmislenost života u digitalnom svijetu. Istovremeno pokazuje i što danas znači kvalitetna pop-glazba: spoznaju da je jedino što ostaje univerzalno i blisko svima – iskrena osobna priča.
Foto: Instagram, PR
