Ovaj imenjak velikog izumitelja živi na području Općine Starigrad, podno nacionalnog parka Paklenica, a njegova domena je zaštita okoliša i sprječavanje nezakonitog odlaganja otpada – zbog čega se bori s lokalnim moćnicima već dugi niz godina
Mali čovjek protiv sustava. Klasična priča koju smo već čuli mnogo puta i koja nažalost, svjedoči o pravom stanju našeg društva koje je u praksi daleko od progresivnog Zapada kojem konstantno stremimo – a na koju upozorava zagrebačka Zelena akcija kao organizator ove dobrotvorne kampanje koja traje do 25. lipnja, s ciljem sakupljanja 100.000 kuna kako bi se pomoglo Nikoli i njegovoj obitelji.
O čemu je riječ?
Zagrepčanin rođenjem, Nikola Tesla ovlašteni je vodič u Parku prirode Velebit, sezonski vodič i suhozidar u NP Paklenica, član planinarskog društva Paklenica i speleološkog odsjeka Liburnija, koji je svoje djetinjstvo i mladost proveo u Parizu. U kuću svoje majke u Starigradu vratio se s obitelji 2007. godine – i upravo otada kreću njegovi problemi.
Naime, u ožujku 2007. godine, Općina Starigrad lokalnom komunalnom poduzeću za gospodarenje otpadom dodjeljuje teren koji je smješten između Nikoline kuće i zaštitne šume. Osim što poduzeće teren zatrpava raznim građevinskim i ostalim otpadom u količini od čak osam i pol tisuća kubika, koristi za držanje i pranje kamiona za odvoz smeća koji svakodnevno prolaze pokraj Nikoline kuće, ujedno uništavaju dvije tisuće kvadratnih metara šume. Iako je u početku naivno pokušao saopćiti svoj problem lokalnim vlastima u svrhu njegovog mirnog rješavanja, ubrzo je saznao što su to “lokalni šerifi.”
Uslijedilo je maltretiranje na različite načina – od zagorčavanja procesa izdavanja dokumentacije za upis vlasništva majčine kuće (u kojoj je formalno nezakonito stanovao zbog dokumentacije koja datira iz doba Jugoslavije) koju je morao rješavati deset godina (a za koju je bilo traženo i mito), prijave inspektoratu za rad na crno i nezakonite gospodarske djelatnosti poučavanja sviranja gitare djeci lokalnog crkvenog zbora, odbijanja priključenja na vodoopskrbnu mrežu pa sve do kaznenih prijava za navodnu krađu vode (koje su nakon niza godina odbijene sudskom presudom) i nemogućnosti da se zaposli radi kaznenog postupka kojeg je Općina pokrenula protiv njega. A budući da nije mogao dobiti famozno “Uvjerenje da se ne vodi kazneni postupak”, imao je golemih teškoća kako bi zarađivao za svoju obitelj. Nije pomoglo ni obraćanje vijećnicima Općinskog vijeća, a još ga je k tome izolirala čitava lokalna zajednica te postaje predmet poruge.
Međutim, unatoč svemu, Nikola nije odustao od svoje borbe i 2009. godine obraća se različitim nadležnim institucijama kako bi dokazao da je riječ o nezakonitom odlaganju otpada koje je štetno za okoliš. Nimalo iznenađujuće, ništa se ne događa. Stoga je 2012. godine putem instituta besplatne pravne pomoći tražio sudsku zaštitu i tužio Općinu. Iako lokacija nikad nije vraćena u prvobitno stanje, ona je sanirana i komunalno poduzeće je više ne koristi za svoju tešku mehanizaciju.
Spašeno je 8.500 m3 velikog odlagališta na 2.000 m2 devastirane zaštitne šume u nadležnosti Hrvatskih šuma.
No, koliko god to nevjerojatno zvučalo, Nikola je izgubio sudski postupak i dužan je platiti sudske troškove u visini od 86.000 kuna, koji mogu nastaviti rasti zbog zateznih kamata.
Šuti ili snosi posljedice
Ovaj primjer eklatantno prikazuje kako nas sustav u startu tjera da odustanemo od “istjerivanja pravde” i budemo primorani prihvatiti status quo, zbog mogućih posljedica od kojih nam može samo biti – još gore.
Upravo zato smo kontaktirali Nikolu i pitali ga žali li što se uopće upustio u cijeli proces. “Ponovio bih sve!” – rezolutno nam odgovara. “U mojoj obitelji sve odlučujemo zajednički. Kada smo odlučiti pružiti otpor, odlazimo sam na sastanke i seminare Zelene akcije i saznao da nisam sam u borbi. U početku sam bio uvjeren da će mi lokalne vlasti pomoći, ali sam brzo saznao da su zapravo oni odlučivali o stvaranju nereda kraj kuće u kojoj stanujem. Kada sam kasnije drugim institucijama ukazao na problem, nije trebalo dugo da dođem do spoznaje da se pripadnici aparata međusobno štite i bezuvjetno solidariziraju.”
A dodatno iznenađenje je bilo vidjeti da njegovi susjedi i bivši kolegei iz Hotela “Rajna” u kojem je radio, svjedoče protiv njega. Stoga smo upitali Nikolu zbog čega je izostala potpora lokalne zajednice, kojoj bi također trebalo biti u interesu zaštiti okoliš u kojem žive.
“Ne zamjeriti se je prvi cilj starigradskog puka. Zato imamo uzrečicu : „Ne trebaš se sa rogatima bosti“. Čujem često „Boriš se protiv vjetrenjača“ – odgovorim da se ne radi o vjetrenjačama već o stvarnim problemima. Kako ima malo prilika za zaradu, čovjek je spreman na sve da pokaže lojalnost lokalnim šerifima. Nisam odgojen u Jugoslaviji gdje su ljudi učili šutjeti, već u Francuskoj – a taj mentalitet i pariški duh čine od vas buntovnika koji se bori za svoja prava.” – kaže nam Nikola, dodajući kako se suočavao i s prijetnjama fizičkim nasiljem i rušenjem kuće.
“Pokušavam objasniti sugrađanima da je moj cilj slobodna rasprava o problemima i izazovima koji se nas izravno tiču te da su rješenja u nama samima.”
Ukoliko se slažete s njim, a nadamo se da jeste – podržite Nikolinu borbu svojom donacijom skeniranjem QR koda ili direktnom uplatom na službeni račun ove dobrotvorne akcije pri udruzi Zelena akcija – IBAN: HR4924840081502026231, poziv na broj: 05-2022, model: HR00, opis plaćanja: Donacija za Nikolu Teslu, SWIFT: RZBHHR2X.
Nakon dostizanja cilja od 100.000 kuna, Zelena akcija će obustaviti primanje donacija. Sva eventualno neutrošena sredstava, nakon pokrivanja Nikolinih sudskih troškova i troškova organizacije dobrotvorne akcije, bit će uplaćena u korist inicijative Ljudi za ljude.
Više saznajte na web stranici Zelene akcije.
Foto: Zelena akcija
