Ako se iole interesirate za domaću umjetničku scenu, sigurno ste ne samo čuli za ime Nikice Jurkovića, već su velike šanse da ga svrstavate među najdraže domaće umjetnike mlađe generacije. Barem je to slučaj kod nas
Nikica će za svoje radove reći da ne teži ka određenom izričaju već da razmišlja o pojedinom radu “ili eventualno ciklusu koji se ponekad nadovezuje na prijašnji rad / ciklus, ali nije pravilo. Bitno mi je da se dogodi pomak čak i kada recikliram stare ideje.” Što više pratite rad i istražujete opus ovog vizualnog umjetnika, to je jasnije o čemu priča.
No s obzirom na to da se radi o umjetniku koji je diplomirao Grafiku na Akademiji Likovnih umjetnosti u Zagrebu, a prije nego što se odlučio za put samostalnog umjetnika završio preddiplomski Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu te zadnju godinu preddiplomskog studija Likovne umjetnosti u Madridu, jasna je količina različite kreativne energije koja se ispoljava u radovima koje na prvu ne biste povezali da se radi o istom potpisu.
“Svaki rad je drugačiji, neovisno o tehnici i estetici. Radim paralelno na različitim radovima kako bi zadržao svježinu – kad se zasitim jednog, preostaju mi ostali koje nastavim razvijati. Naravno da se prilikom stvaranja svakog rada nalazim u drugom raspoloženju i životnoj situaciji što se onda i preslika na rad, ali sve je to dio procesa u kojem uživam.”
Štoviše, sam priznaje da je čak teško pronaći bilo kakav lajtmotiv među njegovim radovima. “Fascinacije se mijenjaju kroz periode. Zadnjih tri godine najviše me zaokuplja geometrijska apstrakcija, odnosno odnos boja, linija i oblika. Ne znam koliko će to trajati niti razmišljam o tome. Pokušavam stvarati radove koji će generalno biti na određenoj razini kako bih na koncu imao niz dobrih radova, neovisno o mediju.”
Želja za crtanjem kao i talent za istim, kod Nikice je bio otkriven već u djetinjstvu te je umjetnički put kao životni smjer postao jasnim vrlo rano “Počeo sam crtati kad i sva djeca no već u početku su me hvalili i isticali kao vještog i talentiranog crtača. Taj glas me pratio kroz cijelo djetinjstvo, tako da sam vrlo rano odlučio čime se želim baviti.” kaže nam Nikica.
“Već sam u osnovnoj školi znao da ću upisati Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a nakon te strukovne škole neki logičan slijed kod većine učenika je upisati Akademiju ili Studij dizajna. Odlučiti se između tog dvoje bila mi je jedina dilema. Međutim na kraju sam uspio završiti oboje. Svjestan sam da je bavljenje umjetnošću dug, spor i rizičan proces, ali to je jedino u čemu sam se oduvijek vidio.”
“Umjetnost nastaje neovisno o okolnostima. To je jednostavno potreba pojedinca koja nadilazi situaciju. Snalazimo se na različite načine ali i dalje stvaramo.”
Kaže kako je kroz srednjoškolsko obrazovanje te kasnije na Akademiji imao priliku isprobati različite medije. “S obzirom na to da sam završio Grafički odsjek na Akademiji, najviše sam vremena proveo tiskajući grafike različitim tehnikama, međutim slikarstvo mi karakterno najviše odgovara. Volim eksperimentirati i s drugim medijima poput videa i prostorne instalacije, ali to ovisi o ideji i konceptu.”
Uz to vjerujemo da je vrijeme provedeno u kraljevskom gradu koje pršti kreativnom energijom, bojama i raskoši, a koje “obični” putnik ne zaboravlja, a kamoli kreativna duša, također bila oaza inspiracije. “Studiranje u Madridu je bilo vrlo zanimljivo iskustvo. Htio sam vidjeti kako će promjena okoline utjecati na mene.”
“Njihov program na Akademiji je drugačije strukturiran nego u Zagrebu što je sigurno bio izazov za mene kao novog studenta, ali zapravo ono što me se najviše dojmilo je španjolska kultura življenja. To je ono što odgovara mom karakteru i sigurno se odrazilo na neke moje radove koje sam stvarao tamo, a i po povratku u Zagreb. “
No kako dolazi do inspiracije u svakodnevici? “Inspiracija uglavnom proizlazi iz rada. Ovisi također i o raspoloženju, koliko je čovjek opušten i prisutan u trenutku da percipira okolinu. Zadnjih tri godine fasciniraju me suptilna odstupanja unutar određenih struktura. To me ujedno inspirira i zabavlja jer tu dolazi do izražaja ljudska nepromišljenost, to jest logika koju je teško shvatiti na prvu.”
