Iako drastično oblikuje kvalitetu našeg života, financijsku pismenost nerijetko učimo “putem” – odrastanjem i prijelazom iz studentskog života u onaj odrasli. Iz tog se razloga često s osnovnim financijskim pojmovima, rizicima i mogućnostima upoznajemo tek kad već moramo suvereno donositi velike financijske odluke
Kroz rubriku Money Talks pridružujemo se pozitivnom trendu približavanja osobnih financija. Dajemo neposredan pogled u osobne financije kroz razgovore sa stručnjacima, koji objašnjavaju sve financijske aspekte u velikim koracima – od kupnje nekretnina i preuređenja doma, preko štednje i kredita, do svakodnevnih financijskih odluka.
Na redu je tema roditeljstva i financija o kojoj smo razgovarali s dr. sc. Marijom Novinc.
Sve što trebamo znati o financijama i roditeljstvu
Dok se o roditeljstvu najviše razgovara iz perspektive psihičke i fizičke pripreme, financije čine još jedan opipljiv element nove stvarnosti i obiteljske dinamike. Kako nam Marija govori, “roditeljstvo, koliko god bilo nježno i intuitivno, ima i svoju vrlo konkretnu cijenu”, odnosno financijsku razinu. Prvi troškovi dolaze i prije samog djeteta upravo zbog pripreme na njegov dolazak, a iako je to uzbudljiv period u kojem bismo paralelno trebali moći uživati, traži prvi ozbiljniji razgovor o novcu. Otkud zapravo početi?
“Kolica, krevetić, autosjedalica, odjeća i kozmetika često zajedno dosegnu nekoliko stotina, pa i tisuću eura, ovisno o izborima koje roditelji donose. I tu zapravo počinje financijska priča roditeljstva. Prije dolaska djeteta, ključno je sagledati vlastitu financijsku situaciju i napraviti realan plan. To uključuje stvaranje sigurnosnog fonda koji pokriva barem tri do šest mjeseci troškova, analizu prihoda i rashoda te procjenu koliko će se budžet promijeniti nakon rođenja djeteta. Važno je i unaprijed planirati početne troškove poput kupnje opreme, koji mogu biti značajni. Financijska priprema ne znači savršen plan, nego osjećaj sigurnosti i spremnosti na promjene”, objašnjava Marija.
Što vrijedi znati o rodiljnom i roditeljskom dopustu
Ako govorimo o financijskim prilagodbama kad roditelj odlazi na rodiljni ili roditeljski dopust, Marija objašnjava da se najveća prilagodba odnosi na promjenu prihoda. Objašnjava da iako rodiljni dopust osigurava punu plaću u početku, roditeljski dopust donosi ograničenja: “To znači da obiteljski budžet treba prilagoditi novoj razini prihoda, smanjiti nepotrebne troškove i fokusirati se na osnovne potrebe. Također je važno unaprijed planirati kako će se pokriti razlika između prijašnjih i budućih primanja.”
U Hrvatskoj rodiljni dopust obuhvaća prvih šest mjeseci života djeteta, a zaposlene majke imaju pravo na naknadu u visini pune plaće bez ograničenja. No nakon isteka šest mjeseci slijedi roditeljski dopust koji donosi drukčije uvjete – i dalje iznosi sto posto plaće, ali uz određen maksimalni limit, o čemu detalje možemo pronaći ovdje.
“Država isplaćuje jednokratnu naknadu za novorođenče oko 618 eura, no prava razlika vidljiva je na lokalnoj razini”, dodaje Marija i informira nas da Zagreb nudi jednokratnu novčanu pomoć za opremu novorođenčadi u iznosu od 800 eura, a može se ostvariti ako dijete nije starije od godinu dana, odnosno posvojeno dijete nije starije od 15 godina. Rijeka osigurava iznos od 660 eura za prvorođeno, 850 eura za drugorođeno i 1.225 eura za svako daljnje rođeno dijete, dok u Splitu pomoć iznosi oko 265 eura za prvo, 530 eura za drugo te 7.300 eura za treće i daljnje novorođeno dijete (naknade za prvo i drugo novorođeno dijete se isplaćuju jednokratno, dok se za treće i svako daljnje novorođeno dijete isplaćuju u jednakim godišnjim obrocima tijekom deset godina).
Koje realne troškove očekivati i kako budžetirati
Budžetiranje nakon dolaska djeteta postaje nova vještina koja se svladava: “Budžetiranje s djetetom podrazumijeva redefiniranje prioriteta. Osnovne potrebe poput hrane, higijene i sigurnosti djeteta uvijek dolaze prve. Štednja i investicije i dalje su važne, ali moraju biti fleksibilne i prilagođene novoj situaciji. Idealno je pronaći ravnotežu u kojoj se i dalje odvaja manji dio prihoda za budućnost, bez stvaranja dodatnog financijskog pritiska.”
Iz tog razloga, kako naglašava Marija, financijska sigurnost postaje ključan prioritet, a možemo je ostvariti na razne načine – “bilo kroz fond za hitne situacije, bilo kroz različite oblike štednje ili osiguranja. Dječje štednje, koje danas nude gotovo sve banke, omogućuju postupno odvajanje manjih iznosa za budućnost djeteta, no važno je razumjeti uvjete i fleksibilnost takvih modela.”
Interesiralo nas je koliko iznose realni troškovi hrane, pelena i opće higijene u prvoj godini djetetova života i kako ih pametno planirati. Iako se na početku radi o manjim izdacima, Marija ističe da se brzo zbrajaju pa ih je ključno planirati unaprijed i fokusirati se na proizvode koji su uistinu nužni umjesto impulzivnih kupnji.
“Cijena jedne pelene danas se u prosjeku kreće između 0,13 i 0,20 eura, a dnevno ih je potrebno najmanje pet, često i više, osobito u prvim mjesecima. To znači da samo na pelene roditelji godišnje mogu potrošiti oko 240 do 400 eura, ovisno o potrošnji i odabiru brenda. Ako majka ne doji, dodatni trošak predstavlja adaptirano mlijeko, čija cijena počinje od oko 6 do 10 EUR po pakiranju, a mjesečni trošak može značajno varirati ovisno o potrebama djeteta. Kad se tome pridodaju maramice, kreme, kupke i ostali higijenski proizvodi, jasno je da se radi o kontinuiranom financijskom opterećenju koje zahtijeva planiranje.”
Najveća financijska dilema: vrtić!
Kao prva i najveća financijska dilema u ranoj fazi roditeljstva jest upravo vrtić u slučaju da dijete ne dobije mjesto u javnom vrtiću, a pritom roditelji nemaju opciju ostavljanja bliskoj osobi na čuvanje ili reorganizacije vlastitog rasporeda.
“Cijene privatnih vrtića u Hrvatskoj mogu biti vrlo visoke. Puna, tržišna cijena u većim gradovima, poput Zagreba, kreće se između 500 i 800 eura mjesečno, no zahvaljujući subvencijama gradova, roditelji često plaćaju znatno manje, najčešće između 200 i 300 eura. S druge strane, javni vrtići u Hrvatskoj i dalje su relativno pristupačni jer ih gradovi snažno subvencioniraju. Primjerice, u Zagrebu većina roditelja plaća ih između 0 i 40 eura mjesečno, ovisno o prihodima, dok se u drugim većim gradovima cijene najčešće kreću oko 70 do 80 eura. U nekim sredinama situacija je još povoljnija. Sve veći broj gradova uvodi besplatan vrtić ili značajno smanjuje cijene, a u mnogim gradovima drugo ili treće dijete pohađa vrtić besplatno. Upravo zato ključan korak za roditelje nije samo traženje alternative nego i informiranje o lokalnim subvencijama i pravima. Gradovi često sufinanciraju privatne vrtiće ili nude dodatne olakšice, čime se razlika između javnog i privatnog sustava može znatno smanjiti.”
Iz tog razloga Marija posebno ističe da financijsko olakšanje kad govorimo o vrtiću dolazi iz kombinacije nekoliko faktora: pravovremena prijava za vrtić, ali i istraživanje svih dostupnih opcija i korištenje subvencija koje su često nedovoljno poznate.
Koje olakšice i potpore su nam dostupne
Upravo smo to htjeli demistificirati i doznati koje su sve olakšice i potpore dostupne, a koje nam mogu pomoći kao roditeljima, a možda ih nismo ni svjesni. Marija objašnjava da postoje naknade za novorođenče, dječji doplatak i porezne olakšice.
“Jedan od najčešće zanemarenih elemenata krije se u poreznom sustavu. Riječ je o osobnom odbitku za djecu koji povećava neoporezivi dio plaće i time povećava neto primanja. Osobni odbitak za prvo dijete iznosi 300 eura, za drugo 420, za treće 600 eura, a za četvrto dijete 840 eura (iznos se progresivno povećava za svako sljedeće dijete). Ono što je ključno, a često se zanemaruje, jest da roditelji nakon rođenja djeteta trebaju upisati dijete na svoju poreznu karticu. Pri tome se mogu međusobno dogovoriti tko će koristiti tu olakšicu. U praksi je često isplativije da dijete prijavi roditelj s većom plaćom jer će na taj način ostvariti veće porezno rasterećenje i imati veći neto iznos na računu.
Također, roditelji se mogu odlučiti i za podjelu osobnog odbitka između sebe, ovisno o tome što im dugoročno više odgovara. U praksi to znači više novca na računu svakog mjeseca. Kad se tome pridoda dječji doplatak, koji se kreće u rasponu od 30,90 do 61,80 eura mjesečno, ovisno o cenzusu (više informacija dostupno je ovdje), postaje jasno da financijska stabilnost dolazi iz kombinacije više izvora.”
Još jedan faktor koji pridonosi tome da se osjećamo financijski sigurnije u obiteljskom životu jest računanje na neočekivane situacije. Stručnjakinja objašnjava da je idealno stvoriti fond za hitne situacije u visini nekoliko mjesečnih troškova, a dodaje i mogućnost životnog osiguranja i police za zdravstvene rizike. “Dodatno, korisno je razmisliti i o osiguranju od nezgode, kao i o policama koje pokrivaju dugotrajnu nesposobnost za rad, jer upravo takve situacije mogu imati najveći financijski utjecaj. Također, važno je redovito pregledavati postojeće obveze i kredite kako bi se osiguralo da su održivi i u slučaju promjene prihoda”, dodaje.
Danas većina banaka nudi dječje štednje koje omogućuju odvajanje novčanoh sredstva za dijete i najčešće se ugovaraju na dulji rok uz redovite mjesečne uplate: “Riječ je o modelu koji potiče disciplinu štednje i može biti dobra osnova za financiranje budućih troškova, poput obrazovanja ili prvih samostalnih koraka djeteta. Važno je obratiti pažnju na kamatne stope, uvjete isplate i fleksibilnost, odnosno mogućnost prijevremenog podizanja sredstava bez velikih penala. Također, korisno je provjeriti postoji li minimalni iznos uplate te može li se iznos mijenjati tijekom vremena, ovisno o financijskoj situaciji obitelji.”
Kako s djetetom razgovarati o novcu
Dodaje da cilj dječje štednje nije samo ušteda nego i stvaranje financijskih navika i osjećaja sigurnosti za budućnost.
Za kraj, planiranje financija u okviru roditeljstva pomaže i u tome kako dijete potom percipira novac i kakav odnos prema njemu stvara. Uz nekoliko praktičnih savjeta, moguće je učiti djecu financijskoj pismenosti.
“Djeca o novcu najviše uče kroz primjer roditelja. Upravo svakodnevne situacije, poput odlaska u trgovinu ili donošenja odluka o kupnji, postaju prve lekcije financijske pismenosti. Jednostavni koraci poput davanja džeparca, razgovora o troškovima ili objašnjavanja razlike između želja i potreba pomažu djetetu da postupno razvije osjećaj vrijednosti novca”, govori Marija i objašnjava da financijski stres često oblikuje atmosferu u obitelji, zbog čega roditelji imaju ključnu ulogu u razvoju financijske pismenosti kod djece. “Djeca ne uče kroz teoriju, nego promatraju kako odrasli upravljaju novcem, kako donose odluke i što smatraju prioritetom. Možda odnos prema novcu nije nešto o čemu razmišljamo svakodnevno, ali on se neprimjetno prenosi dalje. Kroz male odluke, navike i razgovore, djeca grade vlastito razumijevanje vrijednosti novca.”
Foto: Pexels, Dupe/Helena K
