Najnovija istraživanja pokazuju da milenijci (eng. Millennials), znani i kao generacija Y , imaju najmanju razinu nataliteta od svih prijašnjih generacija. Koji su razlozi i posljedice iza ove zabrinjavajuće statistike?
Prije svega, tko su takozvani millenials ? Osobe rođene od 1980. do 2000., čija je glavna karakteristika to da su za svojih formativnih godina bili u doticaju s internetom i digitalnim tehnologijama. Smartphone i internet su sastavni dio njihovih života. Ponekad se čine i kao njihovi biomehanički produžeci. Intuitivno rukuju svim mogućim gadgetima . Multitasking im je u malom prstu: pričaju, hodaju, tipkaju i slušaju što im pričate. Pristupačnije obrazovanje i dostupnost informacija odmalena oblikovala ih je u osobe koje su naučene kritički razmišljati o svijetu koji ih okružuje. Sa svih strana su obasuti idealima – bilo onim fizičkim ili životnim. Odrasli su pod okriljem baby boomera, generacije koja je živjela u vrijeme revolucionarnih događanja što se tiče razvoja svijesti – borbe protiv rasne diskriminacije, seksualne revolucije, borbe za prava žena… I zbog toga, većinom, puno liberalnijih u odgoju od svojih roditelja. Kako su sami živjeli u obiteljima kada još nije bilo uobičajeno da očevi i majke previše pričaju o svojim osjećajima, pojavila se tendencija da su svojoj djeci odmalena govorili koliko su voljeni i koliko su posebni. Zbog toga su njihova djeca, prema mišljenju mnogih psihologa, izrasli u osobe s vrlo malom dozom samokritičnosti.
KASNI START
Duže obrazovanje prisiljava ih da kasnije dođu na tržište rada. Tamo ih dočekuju uvjeti koji su pogođeni krizom ili se još oporavljaju od nje. Odrastaju u eri startupova i celebrity kulture koji omogućavaju brzo bogaćenje prije tridesetih. Takva okolina stvara im neprestani osjećaj neostvarenosti ako nisu postigli uspjeh u dvadesetima. Najčešće se bore za svaku kunu, radni dan i u današnje vrijeme gotovo nedostižan ugovor na neodređeno koji bi im mogao dati barem neku sigurnost. Međutim, ostaju živjeti kod kuće ne samo zbog financijske nemogućnosti preseljenja već se takva odluka smatra logičnom, pametnom i ekonomičnom dok ne počnu “stvaran život”. S druge strane, gledali su roditelje kako se zadovoljavaju cijeli radni vijek istim poslom i mirnim obiteljskim životom. Pribrojimo to odrastanju uz internet i uvid u sve opcije koje život nudi, pa je jasno zašto žude za dinamikom i avanturama. Nije im problem svakih pet godina mijenjati posao u potrazi za plaćenijim i boljim. Što znači da svakih pet godina prolaze onu nesigurnost početka karijere – hoće li se uklopiti, hoće li uvjeti biti kao što su bili obećani, hoće li nadređeni primijetiti njihov rad… Shodno tome, razumljivo je da bi o obiteljskom životu počeli razmišljati u poznijoj dobi nego prijašnje generacije. Ali neka vas to ne navede na pomisao kako je to generacija karijerista. Druga istraživanja kažu da puno više cijene društveni život negoli karijeru. Posao gledaju samo kao alat uz pomoć kojeg mogu voditi ispunjen društveni životi ispuniti određene životne maštarije.
GENERACIJA NARCISA?
“Tolerantniji su i liberalniji, ambiciozniji ali ujedno više nepovjerljivi prema društvu, anksiozni i društveno inertni”, opisao je milenijce u jednoj od svojih knjiga o narcizmu Jean Twenge, profesor psihologije na Sveučilištu San Diego. Smatra da ovu generaciju karakterizira povećana razina narcizma, a kao uzroke navodi sljedeće: lako dostupni krediti, celebrity kultura, koja nikad nije bila utjecajnija, te internet. Nismo sigurni bismo li se složili. Dok danas psiholozi lome koplja oko količine narcizma koju ova generacija ima, i je li riječ o socijalno najosjetljivijoj generacija dosad, ili najviše apatičnoj, mi kažemo da se kod većine samo radi o zdravoj količini samopouzdanja koja će doprinijeti tome da će zbog svoje društvene osjetljivosti htjeti i uspjeti odvesti svijet u pravome smjeru.
GENERACIJA BEZ DJECE
Sada kada smo pobliže opisali ključne značajke milenijaca, vjerojatno su vam puno jasnije nedoumice oko razloga smanjenja nataliteta. Je li to zbog toga što su “nesposobni brinuti se o sebi a kamoli o drugom živom biću”, jer u većini slučajeva još žive kod roditelja i nisu iskusili samostalan život? Ili zato što se ne osjećaju spremnima i sigurnima da će tom djetetu pružiti najbolji mogući život? Zato što su sebični i karijerno orijentirani, ili zato što, kako je još davno rekao Tales Milećanin, nemaju potomstva “upravo iz ljubavi prema djeci”? Kada su se novinari The Atlantica, Mica, CNN-a i drugih medija zapitali isto pitanje, napravili su anketu s upitom: “Zašto se još niste odlučili za djecu?”, a ovo su neki od najčešćih odgovora.
1 DJECA SU TROŠAK
Ovo je jedan od najčešćih odgovora. Kao što smo već spomenuli, ova generacija se profesionalno razvija u vrijeme jedne od najvećih ekonomskih kriza u novijoj povijesti. Zato ne čudi što uz nesigurnu karijeru nisu spremni svjesno se odlučiti za dijete koje zahtijeva, pa, poprilične financije. “Ako jedva priskrbim za sebe, kako mogu očekivati da ću moći svom djetetu pružiti život kakav zaslužuje?”, rekao je jedan od ispitanika.
2 PREVELIKI BROJ STANOVNIŠTVA
Dok većina znanstvenika još raspravlja o tome predstavlja li prekobrojno stanovništvo uopće prijetnju čovječanstvu, ili će toliko razvijati tehnologiju da će uvijek pronaći način kako se izboriti s bilo kojom brojkom, ovi pojedinci to navode kao razlog daljnje nereprodukcije. Tu ulaze i oni koji će reći da će radije posvojiti negoli imati svoje dijete, jer ima i previše nezbrinute djece na ovome svijetu.
3 FIZIČKE PROMJENE U TRUDNOĆI
Primjer jednog od “površnih” scenarija. Čak i u 21. stoljeću, trudnoća nije laka stvar, a ni najbezbolnija ni najsigurnija. Zato mnoge djevojke kao razlog zašto se još nisu odlučile na majčinstvo navode zaziranje od procesa trudnoće i poroda.
4 PRITISAK DONOŠENJA PRAVIH ODLUKA
Iako se često osobe koje ne žele djecu zna nazivati “sebičnima”, većina istraživanja pokazuje da su sve ostalo prije toga. Većina njih je samo svjesna odgovornosti koju donosi roditeljstvo i nisu sigurni jesu li sposobni iznijeti to kvalitetno. Smatraju da se u tome mora biti 100 posto, jer o njima potpuno ovisi drugo biće.
5 NEIMANJE RODITELJSKOG INSTINKTA
Kako se od žena puno više očekuje da imaju te instinkte, one su najčešće navodile neimanje istih kao razlog. “Nikad nisam osjetila taj “majčinski instinkt” o kojem žene pričaju. Imala sam nebrojeno puno puta doticaj s djecom u svom životu i to mi je samo bilo neugodno iskustvo. Ništa drugo. Nisam uopće znala kako se ponašati”, rekla je jedna od ispitanica.
6 SVIJET NIJE LIJEPO MJESTO
Visoka većina je kao razlog navela da ih ne želi donijeti na ovakav svijet u kojem trenutačno živimo. Nejednakost, ratovi, opasnosti, utjecaj društva… “Ne znam kako bih se nosio s time da moje dijete bude izički ili psihički povrijeđeno od strane treće osobe.”
7 KARIJERA MI JE PRIORITET
Ova generacija ne vjeruje previše u onaj mit da je moguće imati sve – i obitelj i karijeru. I zato će između toga radije izabrati karijeru. Smatraju da, ako se njoj posvete, neće provoditi dovoljno vremena sa svojim djetetom kako bi ono odraslo u osobu kakvu žele odgojiti jednog dana.
8 DJECA MI SE NE UKLAPAJU U ŽELJENI LIFESTYLE
Čak i kada se ne radi o karijeri, neki milenijci vide ih kao inkomodaciju od naučenog načina života. Ili možda lifestylea za kojim žude, a u čiju im se sliku dijete jednostavno ne uklapa. “San mi je proputovati svijet. Ne raditi od 8 do 16 i onda doći doma i brinuti se za dijete.”
ŠTO TO ZNAČI ZA SVIJET?
Kao što ste možda već primijetili, neki su razlozi čak i dijametralno suprotni. No, bez obzira kakvi su i koji, radovi znanstvenika ne pokazuju pozitivne pomake čak ni u daljnjoj budućnosti. Naprotiv, čini se da milenijci neće uspjeti dostići natalitetom prethodne generacije i da će broj djece samo padati. Što to znači za ekonomiju svijeta? Vrlo značajne stvari. Događat će se sve više njemačkih, danskih i japanskih scenarija u kojima starija populacija prijeti razvoju ekonomije i održivosti mirovinskih fondova. Kako to promijeniti? Svakako je jedna od stvari dati ovoj generaciji puno bolje uvjete za život. Jer, iako se za sada čini da je jedini problem njihovo rastuće nezadovoljstvo, ovo je problem svih nas. Ako se stvari ne promijene, rijetko će koja ekonomija biti održiva na leđima ostarjele populacije, a oni sami neće moći uživati u danima u mirovini kako su zaslužili. Zato, kada vidite mlade kako se bore nešto napraviti, budite svjesni da se ta borba tiče i vas.
