Marija Petrić Mikloušić: “Balon je prije serotoninski nego adrenalinski sport”

Ako ste posjetili Međunarodni festival balona na vrući zrak, “Croatia Hot Air Balloon Rally”, koji se održao u svibnju mogli ste zamjetiti i Mariju Petrić Mikloušić, veliku zaljubljenicu u ovaj sport, prvog ženskog pilota balona u regiji i donedavno jedinu Hrvaticom s dozvolom za samostalno letenje balonom

Vi ste prva i donedavno jedina žena pilot u Hrvatskoj. Kako se postaje certificirani pilot i kako je izgledao Vaš put?

Balonima sam se počela baviti sredinom 80-ih. Prvo uz supruga pilota, kao dizajner sam pomagala u oslikavanju balona i bila dio njegove ekipe na letenju i natjecanjima. No zaljubila sam se u letenje već nakon prvog leta sa suprugom, tako da sam 1998. u Engleskoj i sama položila ispit za pilota. Ono što me najviše privuklo jest uzbuđenje letenja i avantura samog leta balonom. Balon je, naime, za razliku od drugih letjelica, neupravljiv. Ne postoji kormilo ili volan. Balon samo zagrijavamo i hladimo, i na različitim visinama “lovimo” različite vjetrove kako bi nas doveli do kuda želimo doći. Ali upravo zbog toga s balonom je svaki let drukčiji, svaki put slijećemo na druga mjesta i svaki let je iskonska avantura. Kako su baloni dio generalne avijacije, dobivanje dozvole za pilota balona identično je dobivanju dozvole za pilota aviona, naravno, prilagođena za razlike između samih letjelica. Danas Balon klub Zagreb, koji je prvi i najveći klub u Hrvatskoj, broji uz mene još šest pilota, koji lete na naših šest balona, a od početka ove godine još dvoje mladih članova kluba zavrijedilo je svoje dozvole, od kojih i jedna djevojka, naša dugogodišnja članica posade i navigatorica Ines Jarki.

Što je za Vas najljepši dio ovog sporta?

Osim same slobode leta, ovaj sport nam je omogućio da se bavimo nečime u što je uključena cijela obitelj. Osim supruga, i sin je od malih nogu s nama letio te danas leti gotovo svaki dan balonima. Za nas je to način kako provodimo zajedno kvalitetno vrijeme kao obitelj, Uz to, naš cijeli klub nam je upravo kao obitelj, a ovaj sport nam je omogućio da upoznamo i druge divne ljude diljem svijeta koji dijele našu strast. Prekrasni ljudi, svih dobi, koje ujedinjuje ljubav prema ovome sportu, to je ono što nam je najveći pokretač u životu.

Možete li nam objasniti pravila ovog sporta? Kako izgledaju natjecanja, koji je cilj?

Balonaštvo je iznimno zanimljiv, izazovan, ali i atraktivan sport. Krenuo je gotovo kad i suvremeno letenje balonima, sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća. Tad je Amerikanac pod imenom Ed Yost izvukao ideju balona na vrući zrak iz zaborava iako je sâm balon kao izum braće Montgolfier bio prva letjelica kojom je čovjek ikad poletio. Edov koncept balona vrlo je bio blizak onome kako baloni izgledaju danas, a najveći izazov tada, kao i danas, bio je uspjeti navigirati balon kamo želimo da ide i sletjeti na lokaciju koju želimo, a to je tad postala i svrha natjecanja. Ukratko, kad se natječemo balonima, cilj nam je upravljati neupravljivom letjelicom kako bismo došli na određene koordinate. Na tim koordinatama nas često čeka velika meta na koju tada bacamo stvarne ili u GPS-u logirane markere. Dakle, cilj je procijeniti koliko dobro pilot može upravljati svojim balonom. Da biste došli do cilja, ili primjerice ostvarili najdulji trag unutar nekog koridora, morate jako dobro procijeniti vrijeme, dobro odabrati mjesto polijetanja, imati uhodanu ekipu koja može brzo podići balon, morate dobro letjeti i imati izvrsnu kontrolu balona kako biste mogli što bolje hvatati vjetrove koji će vas dovesti do cilja. Jedan izuzetno kompleksan miks strategije, vještine, timskog rada te, danas, naravno, i tehnologije.

 

Postoje li neke predispozicije za bavljenje ovim sportom, što amaterski, što profesionalno?

Balon je prije serotoninski nego adrenalinski sport i prikladan je za većinu ljudi. Za amatersko bavljenje sportom važno je samo to da imate puno dobre volje, malo avanturističkog duha i da na jutarnje letove ponesete vodonepropusnu obuću jer jutarnja rosa zna biti nemilosrdna ako imate samo tenisice. 🙂 Odnedavno, nebom nad Hrvatskom leti novi balon Geopriče parka prirode Papuk, koji je prvi u Hrvatskoj došao opremljen košarom s vratima tako da na let mogu ići i osobe koje se inače teže kreću. Naravno, za ozbiljnije bavljenje sportom treba malo više fizičke kondicije kako bi se balon što brže uzdignuo i spremio, a piloti moraju proći zrakoplovne medicinske preglede kako bi im dozvole bile valjane.

Koja Vam je bila najljepša lokacija iznad koje ste letjeli?

Teško je odlučiti se za najljepšu lokaciju nakon toliko letova i predivnih zemalja, ljudi i lokacija koje smo posjetili, ali neki letovi ostanu u posebnom sjećanju. Recimo Švedska s nepreglednim šumama, gdje sam polagala praktični dio svog pilotskog ispita i prvi puta letjela sama u balonu. Potom Grčka, gdje sam prvi put samostalno sudjelovala na međunarodnom natjecanju i u letovima iznad Olimpa. U Europi, osim naših prekrasnih zagorskih čarobnih brega, koji su doista bajkoviti u maglovitim jutrima uz izlaske sunca, očarale su me i Italija i Francuska. Rijeke, vinogradi, dvorci, prekrasna druženja uz drage ljude, odličnu hranu i, naravno, nezaobilazan pjenušac nakon leta. No baloni su nas odveli i na mnoga egzotična, jednako predivna mjesta. Letjeli smo iznad Kine, Meksika, Tajlanda, Japana te pustinja i nebodera Dubaija. Imali smo priliku letjeti i iznad Palmire i Damaska u vremenima prije nego što je Siriju potresao rat i katastrofe kojima svjedočimo danas. Mnoge od tih avantura u nama su zauvijek promijenile način na koji gledamo svijet i možda su najdivniji dijelovi putovanja bili nevjerojatna ljubaznost i gostoprimstvo ljudi diljem svijeta.

Postoje li neke anegdote koje biste voljeli podijeliti s nama, jeste li imali nekih neplaniranih situacija na letovima?

Balonaški svijet pun je anegdota. Možda su najbolji dijelovi balonaških okupljanja upravo takve priče, no kako su baloni ipak izrazito sigurne letjelice, anegdote su gotovo uvijek pozitivne. Jedna takva crtica iz našeg života bio je jedan sasvim čudan e-mail koji smo dobili prije tri godine. U tom e-mailu dobili smo upit iz jednog umjetničkog studija želimo li im pomoći da poletimo s njihovom umjetničkom instalacijom – balonom na solarni pogon. Naravno, rekli smo da želimo. Dva tjedna kasnije, bili smo u White Sands pustinji u Novom Meksiku s umjetnikom Tomasom Saracenom i cijelim njegovim studiom, a ja sam sasvim nenadano postala prvi pilot u povijesti prvog registriranog solarnog balona na svijetu. Ovakve stvari se, vjerujem, mogu dogoditi samo u našem sportu. 🙂

mm
Nives Bokor

Glavna urednica