Otkad je prije dvije godine diplomirala kiparstvo na ALU, ova 26-godišnjakinja se ubrzo izdvojila u svojoj generaciji i postala prepoznatljivo ime na našoj umjetničkoj sceni. Ako već niste, upoznajte se s radom kiparice Manuele Pauk
Nakon što je diplomirala na Akademiji likovnih umjetnost, Manuela je imala nekoliko skupnih izložbi, ali i samostalne izložbe među kojima su “Ludički juriš“ u Galeriji Matice Hrvatske i Galeriji sv. Krševana u Šibeniku te “Muze” u Knjižnici Marije Jurić. Potonje je mnogima zapelo za oko zbog naizgled toliko jednostavnih, a ipak toliko slojevitih skulptura – 9 krava. “Na prvu, to djeluje kao jednostavna igra riječi – glasanje krave i riječ za mužnju krave slile su se u ime starogrčkih zaštitnica umjetnosti.
Međutim, priča ide i dalje. Domestifikacijom životinja, pa i krava, ljudsko je društvo dobilo značajan zamah, što je i uvjetovalo njegov duhovni, to jest umjetnički rast.” objašnjava nam Manuela izbor krava kao motiva koji svakako neće biti isključiv jer kako kaže, nema najdraže motive koje obrađuje u svom radu, ali se voli igrati s tradicijom skulpture i umjetnosti općenito. “Životinje sam radila zbog njihove važne uloge u ljudskoj kulturi.”
Umjetnica s jakim izričajem
Kroz Manueline radove ali i intervju, kristalizira se osjećaj da se radi o vrlo odvažnoj umjetnici koja u životu, a čini se posljedično i u svoj rad, voli unositi dozu ironije i sarkazma s jednim šarmantno komičnim spinom.
No to prelijevanje karaktera u rad, nekako ipak ne čudi s obzirom na to da se njezina predanost umjetnosti čini zaista apsolutnom, a kada smo ju pitali kako se ta ljubav rodila “Kao i svaka druga ljubav – naglo, destruktivno, silovito i bolno.” kaže nam Manuela. Ujedno priznajući da je njezin umjetnički put (bio) vrlo dinamičan “Eksperimentirala sam na Akademiji. U svakom smislu.” te dodaje “Uz trenutni rad, željela bih pisati satirični self-help, ali od kiparstva, izložaba i narudžbi nikako da nađem vremena. Također, nedavno sam imala izložbu crteža u Zbirci Jozo Kljaković.”
Uzori sa stavom
Kada se intervju nastavio u smjeru uzora, dobili smo dodatnu potvrdu da je u ovoj umjetnici jedna velika količina kreativne energije koja će svoju prirodno okruženje dobiti u ponešto pomaknutom stvaralaštvu, protiv nekih uvrježenih pravila, pa rekli bismo, s dozom bunta, baš kao i umjetnici koje iznimno cijeni “Ida Blažičko, Damien Hirst i Ruth Asawa. Ida Blažičko je uspjela od nježnog tekstilnog materijala napraviti snažne, monumentalne instalacije koje dominiraju prostorima i transformiraju ih. Damien Hirst se usudio pokazati srednji prst umjetničkom establishmentu i ostvariti uistinu fascinantna i otkačena djela. Također, volim i ironiju i bizarnost Jeffa Koonsa. Ruth Asawa pokazuje suptilnu gradnju skulpture isključivo u pletenom materijalu” opisuje Manuela rad svojih svojevrsnih umjetničkih autoriteta.
S obzirom na njezine planove za daljnji put “…u još dublje proučavanje skulpture. Njezine tehnike i svih mogućnosti izraza koje nudi.” kako kaže, i to uz pomoć toga da svaki dan pokušava produbiti znanje o svijetu koje je okružuje, pokušavajući shvatiti skrivene niti koje povezuju stvarnost i izraziti ih kroz ikonografiju kojom se bavi, ne sumnjamo da je njezina pozicija na domaćoj, ali i inozemnoj umjetničkoj sceni dobrano osigurana.
Nakon što uđete u Manuelin svijet teško je ne biti u iščekivanju sljedećih radova, ali na sreću, sljedeća izložba nam je iza ugla. Trenutno radi na izložbi Stari svijet, koju organizira Scena Amadeo u Studiji Nest, u Visokoj ulicu u Zagrebu “Izložba će se sastojati od oko tisuću malih i nekoliko velikih skulptura, koje će spajati povijest i tradicije Europe, Azije i Afrike, kroz neobične i predivne forme iz prirode – kornjače, češera i puža. Izložba će se otvoriti 18. rujna.”
flash!
Zbog popularnosti svojih “Muza”, Manuela je krenula i izrađivati preslatke šalice inspirirane tom izložbom.
Fotografije: Zvonimir Ferina, Ivan Posavec, Mihaela Zajec
