Postoje ta mjesta koja odolijevaju vremenima, prolaznosti, trendovima, koja opstaju unatoč činjenici što ne bilježe očekivanu masovnu prodaju modernog tržišta. U Hrvatskoj je teško biti taj „maleni“.
Tržište je ograničeno i često ne pokazuje sluh prema takvim mjestima. Odnosno sluh ne pokazuju ti koji bi im mogli biti podrška s ekonomske tržišne strane. Dobra strana ove priče je što unatoč tome takva mjesta postoje. Jedno od njih je sad već legendarna knjižara Što čitaš?. Razgovarali smo s Markom, jednim od zaslužnih zašto Zagreb i dalje ima šarmantni antikvarijat-knjižaru u kojem ćete pronaći jako zanimljiva izdanja.
I dalje ste jedan od mojih najdražih knjiških kutaka, kako se držite, obzirom na sve u posljednje dvije, tri godine? I na činjenicu da su se mnogi antikvarijati zatvorili, a izdavači ugasili, čak i prije korone.
Hvala, drago mi je čuti da vam se sviđa naša knjižara. Držimo se, unatoč svemu, a loša situacija za knjige nije krenula s pandemijom već je nagli pad bio 2009. godine, nakon čega se stanje teško i sporo popravlja, a pandemijski uvjeti života nisu pomogli. Dobro, možda su se neki ljudi više okrenuli knjizi kad je gotovo sve bilo zatvoreno, no za fizičke knjižare poput naše, to nije pomoglo jer smo prostor u koji treba doći i potražiti knjigu, porazgovarati…
Nas nekako održava to što se volimo baviti knjigama i biti u antikvarijatu, a svima kažem da bi već odavno zatvorili da smo to gledali isključivo kao posao. Naravno, zaradimo za život, ali to je uvijek spajanje kraja s krajem i bez puno entuzijazma, teško bi opstali.
Tko stoji iza cijele priče i koliko dugo već zapravo postojite?
Zadnjih 5-6 godina nas je stalno troje u knjižari, radimo kao mali kolektiv i svatko daje svoj doprinos, ovisno o interesima i onome u čemu se najbolje snalazimo. Knjižara postoji od 2011. u kontinuitetu, a samo izdavaštvo pod imenom Što čitaš? od 2000. godine. Knjižara je u 2021. godini preselila ulicu dalje, počeli smo u Gundulićevoj, a sad smo u Frankopanskoj 22. Nakon deset godina smo promijenili lokaciju, veći je prostor, a na galeriji se sada nalazi i mala knjižnica Pippilotta, s arhivom fanzina i uglavnom anarhističkih i subkulturnih knjiga.
S kojom idejom ste otvorili antikvarijat Što čitaš?
Osim što smo antikvarijat, imamo i izdavaštvo, objavljujemo uglavnom anarhističke naslove, neke na našem jeziku, ali dosta toga i na engleskom. Ideja je bila da literatura te vrste bude negdje dostupna. Naravno, ne bismo mogli platiti najam i sve troškove knjižare tako strogo profiliranim izborom knjiga pa smo pokrenuli antikvarijat koji je danas najveći dio knjižare i izbor knjiga je stvarno širok.
U tom izboru knjiga se krije i osnovna ideja antikvarijata, imamo knjige koje bismo i sami čitali, tako da nam često ljudi kažu da prostor izgleda kao nečija velika kućna biblioteka. Jedina razlika je u tome što se kod nas knjige na policama mogu kupiti pa se stalno mijenjaju i uvijek se nečim novim nadopunjavaju.
Što sve imate i ponudi, što se sve može pronaći kod vas?
Antikvarne knjige (od klasične književnosti do dječjih knjiga), nova izdanja od kojih je najviše naših samoizdanih koje sami ručno uvezujemo u malim serijama, imamo i platnene torbe na koje sami radimo sitotisak, a za miris knjižare su odgovorni sapuni naših prijatelja iza Sapunoteke, čijih nekoliko proizvoda uvijek imamo na policama. Knjige mirišu mjesecima nakon što izađu iz knjižare.
Kako i gdje dolazite do naslova? Kako cirkulira tržište knjiga?
Tu nema nekih posebnih pravila, knjige dolaze s različitih strana, ponešto otkupimo u samoj knjižari od onoga što ljudi donesu, zatim na sajmovima, ponekad nam ljudi doniraju gomilu knjiga zato što sele ili naslijede nečiju biblioteku… U takvim slučajevima uglavnom većinu knjiga udomimo negdje drugdje i zadržimo ono što je nama interesantno za knjižaru. Knjige uvijek cirkuliraju, a nama je bitno da nikad ne završe u reciklaži, već da uvijek nađu put do nekoga koga će zanimati. Mnoge knjige koje prođu kroz knjižaru su često prošle kroz puno ruku, tako da sad već imamo i neke koje su napravile puni krug i vratile se opet kod nas.
Gostovali ste i na inozemnim sajmovima. Gdje točno i kako to izgleda?
Nažalost, nismo već par godina jer su pandemijski uvjeti života ograničili takva događanja pa ih gotovo i nema. Prijašnjih godina smo bili na sajmovima u Beogradu, Londonu, Solunu, Gentu, Ljubljani, Beču i drugdje. Svaki sajam ima neke svoje specifičnosti, ali sama bit sajmova je uvijek ista, to je prostor u kojem se razgovara o knjigama i temama koje pokrivaju, a prilika je da se ljudi vide uživo, što je uvijek drugačije od svih posredovanih komunikacija. Ne mislim tu samo na nove tehnologije, već i na činjenicu da se u živom razgovoru i druženju često jasnije poslože stvari, a sajamska atmosfera, prevrtanje knjiga iz ruke u ruku, razgovor s izdavačima i autorima i autoricama, sve to je dio atmosfere koju je teško doživjeti drugdje.
Za sve koji vas još nisu posjetili, što mogu očekivati?
Gomilu dobrih knjiga i, nadam se, ugodnu atmosferu antikvarijata. Sigurno i poneko iznenađenje među naslovima na policama, uvijek nas veseli kad netko kaže: “ovoga nigdje nema, ne mogu vjerovati da imate i tu knjigu!”
Imate i webshop, je li tako?
Upravo radimo na novom webshopu, stari nije funkcionalan pa je trebalo izraditi novi. O tome ćemo više kad novi bude u funkciji. Do tada pratite nas na Facebook stranici Što čitaš?
