Navigirati informacijskom džunglom u kojoj živimo izazovno je. Navigirati istom u jeku ratnih zbivanja u svijetu, ekonomskih previranja i jačanja ekstremnih politika, gotovo je nemoguće
U prošlom broju časopisa Grazia pisali smo o znanosti u doba političkih klauna, prilikom čega je stručnjakinja Marija Brajdić Vuković objasnila da “sve više živimo u fragmentiranim informacijskim “mjehurićima” u kojima svatko dobiva potvrdu vlastitih uvjerenja.”
Ako uspijevate odoljeti tom mjehuriću, stojite negdje na rubu algoritma koji vas želi privući “vašima”, nerijetko se pitate: što se događa? Kako smo se našli usred sveopćeg kaosa? Priklanjamo se tom klubu i u pokušaju dešifriranja odgovora usmjeravamo se na literaturu. Onu koja pokušava razotkriti mehanizme etničkih čišćenja u 21. stoljeću, političke korupcije, uspona krajnjih politika i mizoginih stajališta, pa i tehnološku opsesiju koja ne štedi nikoga.
Otkud početi
Stručne knjige s potpisom autora s akademskom pozadinom objašnjavaju kako smo se našli ovdje gdje jesmo, no popis ne funkcionira bez fikcije koja nas izaziva na to da se, umjesto s činjenicama, suočimo s perspektivom iz tuđih cipela.
Maestralno nas na to tjera roman Hansa Fallade, “Every Man Dies Alone”, koji je danas na glasu kao jedan od najvećih antinacističkih romana Drugog svjetskog rata. Smješten je u Berlin tijekom nacističke vladavine, a prati “običan” bračni par koji se, nakon pogibije sina, počinje suprotstavljati režimu, prvo s dijeljenjem antinacističkih letaka. Njihova borba je tiha, ali opasna, čime Fallada podsjeća na važnost individualnog otpora, čak i kad se on čini najmanji – pouka koja je danas ponovno ekstremno važna.
Na tu se temu otpora nastavlja i knjiga Timothyja Snydera “On Tyranny”, koja djeluje poput vodiča suprotstavljanja tiraniji. Koristi velike lekcije iz povijesti 20. stoljeća čiji se scenariji u aktualnom desetljeću ponavljaju, a baš kao Falladina fikcija, podsjeća na to da tiranija ne nestaje preko noći, nego se razvija kroz svakodnevne male pritiske. One koje normaliziramo malo-pomalo, što u konačnici znači gubitak temeljnih sloboda. Snyder podsjeća na to da naše slobode nisu zajamčene i da zahtijevaju aktivno djelovanje, a ne pasivno naricanje.
Od najvećih aktualnih konflikata do Big Techa, manosfere i incela
Ako govorimo o konkretnim zbivanjima, Ian Black nije pisao o recentnom genocidu u Palestini – fokusiran je na povijest ovog sukoba u knjizi “Enemies and Neighbors”. Black je jedan od najcjenjenijih britanskih novinara i urednika koji je svoju karijeru izgradio na poznavanju i praćenju događanja na Bliskom istoku, posebice izraelsko-palestinskog sukoba. U knjizi nas vodi kroz stoljeće povijesti konflikta, od Balfourove deklaracije 1917., kojom je britanska vlada obećala dom za židovski narod u Palestini, što postaje ključan trenutak u povijesti regije i podsjeća zašto se nitko, a posebno ne zapadne sile, ne smije izuzeti iz pokušaja uspostave mira. Blackova knjiga na glasu je kao jedno od najuravnoteženijih i objektivnijih štiva za razumijevanje događaja bez dodatnog polariziranja.
U sličnom pokušaju da sažme povijest, našao se i Afshin Matin-Asgari, profesor povijesti specijaliziran za iransku i međunarodnu politiku. U knjizi “Axis of Empire” bavi se primarno odnosima Irana i SAD-a, koje prati tijekom 200 godina, od ranih kontakata u 19. stoljeću do suvremenih američkih interesa (poput nafte) koji su oblikovali politiku prema Iranu. Nadovezuje se na Blackovo djelo, uključujući i izraelsku ulogu u odnosu Irana i SAD-a.
Način upravljanja ovim konfliktima reflektira i, kako George Monbiot naziva, nevidljivu doktrinu naše civilizacije. On je vidi u ideji da je slobodno tržište uvijek najbolje tržište, floskuli neoliberalizma, koji po autoru usmjerava političke odluke, moć i bogatstvo u ruke malog broja ljudi. Pritom, uz “Invisible Doctrine”, odmičemo se od konflikata ukorijenjenih u povijesti i pozornost skrećemo na svakodnevni život. Monbiot piše o utjecaju korporacija na politiku, demokraciju te o neoliberalizmu kao poveznici kriza i nejednakosti unutar društva.
Njome diktira tehnologija, na što se osvrće Marietje Schaake u knjizi “The Tech Coup”. Objavljena 2024. godine, objašnjava širenje Big Tech kompanija, ali ono još važnije – kako su društvene mreže, digitalne platforme i alati postali dio društvene strukture, i to do razine da bez njih više ne funkcioniramo; ne samo kao pojedinci nego i kao kompletno društvo jer Big Tech utječe na javnu sferu i platforme na kojima konzumiramo vijesti. Na taj način, bez da zadiremo u teorije zavjere, doslovce kontroliraju o čemu govorimo, a o čemu šutimo.
“The Tech Coup” je dobra uvertira, nakon koje u ruke možete uzeti knjigu “Black Pill” autorice Elle Reeve. Selimo razgovor o teoriji u praksu, točnije – Reeve se pita kako su najmračniji prostori interneta oživjeli. Osvrće se na radikalne zajednice nastale na internetu, poput incela i manosfere te analizira kako su izašle na ulice, u stvarne javne politike rezultirale normalizacijom mržnje, nasilja i ekstremizma. Reeve nas vodi kroz seriju intervjua u ovom ostvarenju, ponajviše baziranom na terenskom novinarstvu.
Foto: Amazon
