Feminizam se s feminizmom ne slaže u svemu. Feminizam (jedan feministički pokret ili teorija) s feminizmom (nekim drugim feminističkim pokretom ili teorijom) zapravo se ne slaže u puno toga, počevši od najosnovnijih stvari, poput onih što to uopće jest žena te koji su razlozi iza sveprisutnih društvenih rodnih nejednakosti. Za očekivati je onda da se niti oko novaca nećemo sve složiti
Ipak, ekonomska samostalnost žena svojevrsni je lajtmotiv feminističkog pokreta. Od toga je sve krenulo i teško je zamisliti rodno pravedan svijet u kojemu su ekonomske mogućnosti, prilike i očekivanja definirane i kontrolirane unutar rodnih uloga. Meni je teško takav feministički svijet zamisliti, no upravo se oko novca i rodnih uloga spotiče (samoprozvani) feminizam na koji nabasavam na TikToku i u mainstreamu.
Konkretno, nabasavam na osobe koje zauzimaju poprilično konzervativne stavove i tradwife rječnik kad je u pitanju novac u heteroseksualnim cisrodnim vezama dok se istovremeno etiketiraju kao netko tko zagovara ženska prava, slobodu i ispunjenje. U ovoj košari završavaju objašnjenja zašto muškarac mora biti taj koji plaća na prvom spoju / prvih šest mjeseci / sve prije braka, zašto se žena mora useliti u muškarčev stan i nikako obrnuto, zašto je brak jedini i ultimativni dokaz predanosti odnosu, kako koristiti novac kao pokazatelj muškarčeve zrelosti i sposobnosti da se brine o obitelji, kako vrednovati biološke mogućnosti koje (op. a. neke) žene donose u odnos – poput trudnoće, seksa i ljepote.
Tvrditi da muškarac mora plaćati samo zato što je muškarac preslikavanje je tradicionalnih rodnih uloga bez imalo kritičkog promišljanja
Argumentacija se svodi na to da muškarci moraju biti provideri, tj. oni koji brinu za ženu i obitelj, pa tako već na prvom spoju možeš vidjeti hoće li on biti tu za tebe i tvoju djecu ili neće, isključivo po tome je li platio cijeli račun. Ženina uloga je, pak, da rađa i bude lijepa. Okej, ne upakiraju to one tako. Ta strana sroči se u “on nikad neće moći imati djecu pa mora nekako drukčije pridonijeti odnosu, a ja želim odgovornog muškarca” i “od mene se očekuje da potrošim puno na svoj izgled za taj spoj pa on može barem platiti cugu, to je stvar samopoštovanja”. Buni me kako nazvati ovaj trend – to su konzervativne tradwife vrijednosti oko pristupa novcu u vezama, ali zapakirane u žensku snagu i oslobođenje. Nemojmo se zavaravati. Tvrditi da muškarac mora plaćati samo zato što je muškarac preslikavanje je tradicionalnih rodnih uloga bez imalo kritičkog promišljanja.
Patrijarhalne rodne uloge, između ostaloga, diktiraju da su muškarci ti koji rade i zarađuju, koji u rukama drže financijsku, pa time i životnu neovisnost svoje partnerice, a da su žene te koje se brinu za obitelj i svojem partneru osiguravaju emocionalnu podršku i lijep ugođaj, uređujući sebe i dom. To su uloge koje nam, na temelju roda, pripisuje patrijarhalno društvo te koje feminizam stoljećima pokušava dekonstruirati. No u 2020-ima, to su uloge koje se nanovo prezentiraju kao ženska snaga i življenje “ženstvenosti”. Kao bonus dolazi ignoriranje i time negiranje kvir osoba i odnosa, svih onih koji ne postoje u binarnom rodu i heteroseksualnim vezama. Promijenilo se pakiranje, no prodaju nam isto s\*anje – koje niti u jednom slučaju nije feminističko.
Možemo prepoznati i konstatirati da muškarci statistički više zarađuju, a da žene u prosjeku više vremena i novaca troše na uređivanje sebe i svojih domova. No to nisu argumenti za učvršćivanje društvenih norma koji takvu podjelu i dalje zagovaraju, koji opravdavaju to da muškarci nastavljaju više zarađivati i držati većinu seniorskih uloga na radnim mjestima umjesto da takve prakse mijenjamo. To je odabir puta manjeg otpora, odluka da se prepustiš strujama patrijarhata koje ti diktiraju kako se moraš ponašati i što moraš očekivati od romantičnih odnosa. To su struje koje te svode samo na tvoj rod, a tvoju vezu na stereotipni igrokaz.
Tvoj spoj nije predstava koja mladim ženama i muškarcima tura konzervativne rodne uloge pa da na taj spoj dolaziš s mišlju kako muškarci više zarađuju, a ti ćeš možda jednog dana nositi vaše dijete dok ti država neće osigurati dostatnu porodiljnu naknadu pa ovaj muškarac mora i platiti tu večeru. Tvoj spoj je upoznavanje osobe koja te, nadam se, nečime zaintrigirala i privukla. Taj spoj bi trebao biti prilika za istraživanje i povezivanje, a ne test da vidiš kako će tko reagirati kad se pojavi račun. Zapetljavamo se u očekivanja od rodnih uloga i zaboravljamo vidjeti osobu koja je ispred nas.
Taj muškarac ispred tebe možda će biti emocionalno sposoban da ti bude podrška, a možda neće. Možda će aktivno doprinositi razgovoru, a možda će tebe pustiti da nosiš cijeli spoj. Možda će uložiti trud u to da dođe na vrijeme i da se dobro provedete, a možda će mu biti sasvim svejedno. Ako je dejt loš i ako ti tip ne odgovara, njegovo plaćanje računa to neće promijeniti, niti bi trebala nastaviti ići na loše spojeve samo zato da ih možeš naplatiti – osim ako to nije poanta te upravo želiš naplatiti svoje vrijeme i ljepotu.
Odnosi bi trebali biti bazirani na vašim individualnim željama i potrebama, a ne na rodnim ulogama. U redu je tražiti partnera koji će u vezu donijeti novac i stan dokle god to ne opravdavamo generaliziranom ulogom muškarca. Uostalom, tvrdnja da se odgovorne, emocionalno zrele i pažljive muškarce može prepoznati po njihovoj financijskoj uspješnosti i stabilnosti lako se ospori samo jednim pogledom na neke od najbogatijih muškaraca svijeta. Kapitalizam ne preferira empatične muškarce pune poštovanja (prema ženama ili ikome), već upravo suprotno.
Neke feminističke napretke, poput prava žena na glasanje ili razvod, usvojile smo – iako ih nikad ne bismo smjele uzimati zdravo za gotovo jer sva rodna pravda teško je izgrađena, a lako može biti razrušena. Druge feminističke vrijednosti, poput financijske neovisnosti, očito nam teže idu. Ne pomaže to što je novac u mnogim kulturama tabu tema te mu, umjesto da o njemu pričamo, pripisujemo implicitna značenja. Uloge i novca i roda počinju se rušiti kad o njima počnemo razgovarati. Kad oslovimo tko što plaća i zašto – možda zato što više zarađuje, možda je zato pozvao na spoj i želi počastiti, možda zato što je dobio na lutriji ili dolazi iz obiteljskog bogatstva – počinjemo svjesno donositi one odluke koje su tradicionalno zapakirane u uloge muškarca ili žene. Preuzimamo svoj narativ u svoje ruke te upravo tako živimo feminizam, kojem god da se pokretu ili teoriji priklanjamo.
Žensko financijsko oslobođenje i samopoštovanje ne leži u tome da žene plaćaju sve ili da žene ne plaćaju ništa
U feminističkom pristupu novcu ne moramo se složiti. Rekla bih čak da se ne smijemo složiti. Svaka je generalizacija štetna i poanta nije otići iz jednih propisanih pravila, ograničavajućih i implicitnih uloga, u druge. Poanta je da prestanemo pretpostavljati, a pogotovo da svoje pretpostavke prestanemo opravdavati rodom ili biološkim determinizmom. Žensko financijsko oslobođenje i samopoštovanje ne leži u tome da žene plaćaju sve ili da žene ne plaćaju ništa, nego u tome da o novcu možemo razgovarati i zajedno donositi odluke, bez percepcije novca kroz rodne prizme.
