Modna kuća Dior je za svoju drugu po redu ediciju “Lady Art” projekta okupila 10 značajnih umjetnika koji su redefinirali ikonički model torbe “Lady Bag”. Među odabranim umjetnicima je i avangardni pjesnik i tibetanski budist John Giorno, poznat kao jedna od muza Andyja Warhola i kreativac i u 82. godini.
Legendarna “Lady” Dior torba rođena je u radionici Diora 1995. godine i već je sljedeće postala poznata nakon što ju je princeza Diana odabrala nositi tijekom svog putovanja u Pariz. Torba koja je vrlo brzo postala sinonim za opiranje trendovima, ali i tradicionalnim vrijednostima, dobila je priliku ponovno oživjeti, i to upravo kroz vješte ruke 10 značajnih umjetnika.
Jedna od njih ima slogan “You Got to Burn to Shine”, okružen psihodeličnim bojama duge na ovoj torbi. To je prepoznatljivo djelo pjesnika, aktivista i underground umjetnika Johna Giorna, koji je još od 1960-ih uvjerljivi stup umjetničke scene i sasvim je opravdano dobio priliku kreirati prepoznatljivu “Lady” Dior torbu. Osamdesetogodišnji pjesnik, aktivist i umjetnik bio je muza Andyja Warhola, organizator partyja na koje bi dolazili Patti Smith, Keith Haring i Robert Mapplethorpe, a surađivao je i s francuskim umjetnikom Pierreom Huygheom te je sudjelovao u glazbenom spotu grupe R.E.M. “Tko god da je živio u 50-ima, 60-ima i 70-ima te preživio, ima mnogo priča za ispričati”, poznata je izjava Johna Giorna. Iako je to doista tako, njegov umjetnički rad, kao i život, toliko je bogat i utjecajan da ga već slave na razini velikana poput Pabla Picassa, Claudea Moneta i Salvadora Dalíja, upravo zato što je, poput njih, zadužio svijet.
Među obožavateljima Johna Giorna je i njegov partner, švicarski umjetnik Ugo Rondinone, koji nas je svojom izložbom “I <3 John Giorno”, koja je bila postavljena na čak 13 lokacija diljem Manhattana, uveo u Giornov umjetnički i privatni život te nam otkrio njegov put od slam pjesnika do ikone umjetničke scene i društvenog života. Ukratko, prikazuje kaleidoskopsko iskustvo svega onoga što John Giorno jest – od dječaka rođenog u Brooklynu, do suštinskog umjetnika sa sjedištem u New Yorku. Osim svog umjetničkog rada, Giorno je poznat po borbi protiv rata u Vijetnamu, kada je prozvan “skorašnjom Hanoi Hannah”, vijetnamskom radijskom aktivistkinjom. Na izložbi je prikazan i filmski uradak Andyja Warhola “Sleep” iz 1963. godine, koji je prikazivao Giorna kako spava više od pet sati, kao i Rondinoneov uradak “Thanx 4 Nothing”, u kojem Giorno čita pjesmu istoga naslova.
“John je fundamentalni pjesnik, upravo prema školskoj definiciji, i koristit će svaki potrebni alat kako bi opjevao ono što ga okružuje. On poeziju živi”, izjavila je Laura Hoptman, povjesničarka umjetnosti i kuratorica njujorške MoMa-e.
Upravo su zato njegova djela, poput onog na Dior “Lady” torbi, upotpunjena pamtljivim, oštrim i kratkim riječima, koje, osim otisnute na njegova umjetnička djela, ostaju otisnute i u našim mislima. “Prefer crying in a limo to laughing in a bus” ili “Life is a Killer” samo su neki od primjera njegove britkosti i iskrenosti. Giornu se pripisuje kreativnost bez utjecaja društvenih mreža i tiranije medija, kada se smatra da je umjetnost na neki način postala biznis. Odnosno, Giorno je punk prije nego je punk uopće postojao. Njegov prenaglašen stav i repetativni stil koji podsjeća na mantru bezobrazno potiču na djelovanje, što je utjecalo i na glazbenike, poput benda Sonic Youth.
Smatraju ga skrivenim dijamantom New Yorka jer se, unatoč svom agresivnom stilu, u društvu uopće ne nameće. Međutim, gdje god da se pojavi, okupi masu ljudi. Na otvorenju izložbe u Parizu 1965., gdje je nastupao izvođenjem poezije, okupilo se više od 11 tisuća ljudi. U Italiji, gdje već više od pet desetljeća živi njegova obitelj, također je vrlo popularan, a dokaz tome je i muzej nazvan njegovim imenom – The Giorno Poetry Museum. Upravo iz tog razloga njegov partner Ugo Rondinone tvrdi da u Europi njegovu umjetnost shvaćaju više nego bilo gdje drugdje: “Mislim da Europljane, za razliku od Amerikanaca, ne odbija njegova zahtjevna umjetnost. Ono što ga čini posebnim jest to što on predstavlja poveznicu toliko različitih svjetova – poezije, umjetnosti, spiritualnosti i aktivizma. On je most koji povezuje različite generacije.”
S Rondinoneom se slaže i Hoptman. “Utjecao je na toliko ljudi. No, na koga i ne bi? Imao je prekrasan, predivan život.”
