U sklopu našeg novog, tiskanog izdanja časopisa Grazia posvećenog važnosti društvenog angažmana, razgovarali smo s ljudima čiji rad je ponekad nevidljiv, ali čini ogromnu razliku u društvu i kako se mi kao u pojedinci u tom društvu osjećamo. Ispričali su nam svoje priče, inspirirali nas, a nadamo se da će i vas. Među njima su i Sendy Osmičević i Jelena Mikin, primjer osoba čiji je angažman ujedno i njihov dugogodišnji poziv
“Privrženost prema prirodi osjećala sam od malena, a nakon toga uslijedila je Prirodoslovna škola “Vladimir Prelog” smjer ekološki tehničar, a zatim i Šumarski fakultet na kojem sam magistrirala urbano šumarstvo, zaštitu okoliša i prirode”, započinje nam svoju priču Sendy Osmičević, koja je angažirana unutar ZMAG-a, a posebno na projektu Društvena banka sjemena, koju je pokrenula 2017. godine nakon što je prisustvovala radionici “Community Seed Banks” koja se održala u Rimu, unutar zgrade FAO-a (Food and Agriculture Organization of the United Nations). Tada je prvi put čula kako Društvene banke sjemena u svijetu već postoje četrdesetak godina i kako neke države članice EU imaju čak po dvadesetak takvih banki sjemena. Ta informacija potaknula ju je da sličnu inicijativu pokrene kod nas te u zemljama bivše Jugoslavije. “Udruga ZMAG u kojoj zadnjih 5 godina radim kao Koordinator programa za hranu se zadnjih petnaestak godina bavi promicanjem prehrambenog suvereniteta tako da smo do sada sakupili oko 400 različitih vrsta sjemena povrća, cvijeća i začinskog bilja. Većinom se radi o hrvatskim tradicijskim sortama ili populacijama koje skladištimo u podrumu na našem Recikliranom imanju.”
Sendy nas je educirala i upoznala sa zaista frapantnim podacima nakon kojih je teško ostati ravnodušan: prema procjenama FAO-a, raznolikost kultiviranog bilja smanjila se za 75 % tijekom 20. stoljeća, dok će trećina od onoga što je ostalo biti izgubljeno do 2050.!
Tijekom povijesti koristilo se čak 7000 različitih vrsta, uključujući i samoniklo jestivo bilje, dok se danas koristi svega 30 vrsta, a najviše ove tri – pšenica, kukuruz i riže. Znači, krajnje je vrijeme da se pobrinemo za budućnost.
Važnost sjemena
“Sjeme je vrlo bitno jer je osnova uzgoja hrane i predstavlja suverenitet jedne države, a od 2014. godine proglašeno je i nematerijalnom kulturnom baštinom UNESCO-a. Ono što je mene osobno potaknulo da se bavim ovom temom su okusi. Ima toliko sorti rajčica, paprika, kukuruza itd. a sve imaju različiti okus, miris, boju. Osim okusa, bioraznolikost, otpornost i fleksibilnost na bolesti i štetnike kod tradicijskih sorti je ono što me najviše fascinira i zanima.” Glavni cilj društvene banke sjemena jest doprinijeti očuvanju lokalnih i tradicijskih sorti sjemena, ali i obnovi onih “izgubljenih” za buduće generacije. Na području Hrvatske trenutno djeluju još druge dvije društvene banke sjemena. “Naša je osmišljena tako da bude u vlasništvu svojih članova, otvorena za javnost, proizvođače hrane, male poljoprivrednike, vrtlare i potrošače, kao neformalna i lokalno upravljana institucija. Glavne aktivnosti Društvene banke sjemena usmjerene su na jačanje i poboljšanje lokalnog sjemenarskog sustava s naglaskom na tradicijske sorte.” objašnjava nam Sendy te dodaje
“Veliku pažnju pridajemo, osim vrtlarenju i umnažanju sjemena, educiranju, podizanju svijesti i dijeljenju znanja o važnosti očuvanja lokalnih sorti, kao i promicanju suvereniteta sjemena i hrane. Bilo da ste vrtlar, mali poljoprivrednik, hobist ili entuzijast, i vi možete postati član DBS-a i ostvariti razne pogodnosti, među kojima su i besplatni paketići sjemena, priručnici o sijanju i popusti na radionice u organizaciji ZMAG-a.”
Sendy nas je upoznala i sa surovom istinom – gubitkom baštine genetskih resursa mi ustvari gubimo pravo odabira što ćemo jesti i kako ćemo uzgajati hranu. “Kupovinom sjemena od sjemenarskih kompanija, svjesno ili ne, odričemo se tog svog prava i prepuštamo ga u ruke korporacija kojima je na prvom mjestu profit, a tek onda naše zdravlje i kvaliteta života. Ti biraš!” te kaže kako su im najveće prepreke pri ostvarivanju ciljeva neosviještenost ljudi i nedostatak financijskih sredstva. No ne predaju se.
Posao i hobi u jednom
“Kad si skroz u tome poput mene, kad ti je posao ujedno i hobi, kada si među ljudima koji te podržavaju, „pokret“ ti se čini zaista velik. Svjesna sam da se zapravo (nažalost) radi o manjini, ali jako entuzijastičnoj i pozitivno nabrijanoj. Tip ljudi koji nam dolaze na radionice ili s kojima surađujem su najčešće oni koji žele kroz primjere i praksu nešto naučiti ili već rade super stvari”, pozitivna je Sendy. Ima sreću da joj je ovo primaran posao te je zaposlena preko projekta na puno radno vrijeme, što u njezinom slučaju znači cijeli dan i svaki dan u tjednu. “Osim papirologije, pisanja izvještaja i umrežavanja s drugim ljudima, naravno imam uvijek posla u vrtu, a preko vikenda su najčešće radionice koje vodim ili organiziram. Zna biti naporno, no sve je jednostavno kada radiš ono što voliš, a zapravo posao doživljavam kao svoju životnu misiju.”
“Rad u ZMAG-u vrlo je dinamičan i nepredvidljiv, i to u pozitivnom smislu zbog putovanja, foruma, radionica, konferencija, volontera, akcija, a moram priznati kako nikada nije dosadno ni uz ekscentrične kolege i volontere iz cijeloga svijeta” smije se Sendy. “Kako već dvije godine živim u kućici na selu u Vukomeriću gdje se nalazi i moja udruga, mogu zapravo reći da ono što radim i kako živim nije “posao” već zaista stil života.”
“U zadnjih par godina nastale su mnoge hvalevrijedne inicijative koje dokazuju kako se ipak nešto pokrenulo u ljudima, tu kod nas, kada imaju potrebne za takvim stvarima. Vidljivu razliku mogu primijetiti na razmjenama sjemena koje organiziramo, gdje takva događanja sve više ljudi posjećuje i to sve mlađa populacija. Prije bi posjetioci dolazili samo pokupiti sjeme, a sada zaista ponesu i svoje paketiće za razmjenu. Sve je to dosta sporo, ali se pokreće. Biti aktivni član društva je jedini ispravni put. Ne očekujte da vaše probleme rješava netko drugi. Preuzmimo odgovornost za vlastite postupke i osobno doprinesimo očuvanju okoliša. Uvijek treba započeti od samoga sebe te svojim primjerom inspirirati i potaknuti druge. Izazovno je, ali i moguće! Sve čime se mi u ZMAG-u bavimo je pionirski posao i nešto se treba pokrenuti/promijeniti, tako da je svakako bolje sada nego nekada kasnije.”
flash!
Ako se želite pridružiti ovoj inicijativi sve o tome može pronaći na njihovoj web stranici ili na Instagram profilu Sendy Osmičević.
Jelena Mikin, Mali plac
“Odmalena sam „prirodni tip“ i oduvijek me pratio osjećaj da ljudi u ovom našem suvremenom društvu sve više gube kontakt s prirodom i jedni s drugima te da je izrazito važno taj kontakt ponovno uspostaviti.” kaže nam Jelena Mikin, ime i prezime koje će prepoznati vjerojatno većina onih koji žive u Zagrebu, a trude se hraniti i živjeti zdravo s obzirom na njezinu dugogodišnju angažiranost na tom polju prvenstveno kroz mnogima prepoznatljivi Mali plac koji se svojevremeno održavao na jednom tavanu u Sinkovićevoj ulici. No kako tavan ipak nije mogao izdržati sve veći interes ljudi, prešao je u Branimir Centar, pa Centar Kaptol, pa u Supernovu u Buzinu… A danas, Mali plac dolazi i doma! Prijavom na newsletter, svake nedjelje dobivate popis dostupnih namirnica od strane OPG-ova, naručite se do utorka i četvrtkom stižu na vaša vrata. No sve je startalo od Jelenine želje da napravi promjenu. “Prvo sam osvijestila koliko je važno što se nalazi na mom tanjuru. Shvatila sam da moje zdravlje i kvaliteta života, ali i dobrobit zajednice i Planeta značajno ovise o tome što jedem. To je donijelo veliku promjenu u mom pristupu hrani – više ju nisam gledala samo kao proizvod ili namirnicu, odjednom sam u njoj vidjela priču, ljude, načine, mijene, etiku”, kaže nam Jelena te nastavlja
“Potom sam osvijestila koliko je u ovom vremenu globalizacije, standardizacije, nekontroliranog iscrpljivanja prirodnih resursa, neodržive i intenzivne poljoprivrede i drugih utjecaja industrijskog prehrambenog sustava, ugroženo pravo svakog od nas na pristup zdravoj i prirodno uzgojenoj hrani za koju znamo od kuda dolazi, kao i opstanak malih obiteljskih sustava proizvodnje hrane i poljoprivredne biološke raznolikosti.”
”Sa svim tim spoznajama stigla je i motivacija da pokušam osigurati sebi i svima ostalima koji promišljaju o hrani kontinuirani pristup kvalitetnim, sezonskim i zdravim namirnicama iz lokalnog i ekološkog uzgoja. Poželjela sam dati svoj doprinos stvaranju osviještene, odgovorne i aktivne zajednice u kojoj proizvođači i potrošači zajedno sudjeluju u tranziciji prema pronalasku novih, boljih načina proizvodnje i potrošnje hrane, a u konačnici i prema osvještenijem i održivijem svijetu”, ispričala nam je Jelena priču o počecima okupljanja ekoloških lokalnih OPG-ova po principu solidarnih kratkih lanaca opskrbe, a kasnije i s projektima održive gastronomije i edukacijama u području održivog življenja. U svakom slučaju, mnogo zahtjevnih i važnih projekata koje Jelena provodi u djelo s ne vaš velikim timom. No kako Jelena to isto živi, sve što radi ne smatra poslom “Budući da je ideja o pokretanju Malog placa izrasla upravo iz mog načina života i u skladu s mojim temeljnim vrijednostima, uistinu je sve što radim teško nazvati poslom. Ustvari, rekla bih da je priča oko Malog placa utkana u sve pore mog života. A kad živiš i radiš istu stvar, kad u životu i poslu zastupaš iste vrijednosti onda nema puno kalkulacije oko uloženog vremena.”
Snažna veza sa zdravljem, okolišem, kulturom i identitetom
Kao mobilna tržnica lokalne i organske hrane Mali plac od 2012. godine okuplja OPG-ove iz cijele Hrvatske, s naglaskom na ekološka obiteljsko-poljoprivredna gospodarstva. Djelujući po načelu kratkog lanca opskrbe, ujedinjuju građane i male proizvođače hrane, vrtlare i sjemenare koji brinu o ljudima i okolišu kako bismo svi zajedno radili na stvaranju bolje budućnosti hrane.
“S Malim placom smo prvenstveno željeli potaknuti ljude da više promišljaju o hrani – od kuda ona dolazi i kako je uzgojena – te im omogućiti direktan kontakt s malim proizvođačima. Lokalitet prehrambenog sustava nam je posebno važan jer vidimo lokalnu hranu kao sjeme kulture iz kojeg izrasta zanimljiva priča o nama, našem okruženju i zajednici. Željeli smo podsjetiti ljude na važnost davanja prednosti lokalnom i autohtonom naspram, primjerice, kineskom, malim proizvođačima naspram velikim lancima, duši naspram industriji.” kaže Jelena.
“U fokusu Malog placa je kvalitetna, lokalna i sezonska hrana koju su uzgojili mali proizvođači s poštovanjem prema prirodi, hrana koja nije “samo hrana”, nego predstavlja snažnu vezu s našim zdravljem i okolišem, kulturom i identitetom, znanjima i vrijednostima, povijesti i budućnosti. Potičemo građane da kupuju ekološke proizvode direktno od malih proizvođača jer time podržavaju obiteljska gospodarstva koja uzgajaju hranu našeg podneblja i osiguravaju njihov opstanak, osnažuju kratke lance opskrbe, dobru i lokalnu ekonomiju, štite bioraznolikost, okoliš i svoje zdravlje, smanjuju vlastiti ekološki otisak i žive ukorak s prirodom.” No ono čemu se posebno divimo kod Jeleninog rada jest snaga volje, kreativnost u rješavanju problema, trud i svladavanja prepreka koje se naravno, u većini slučajeva vrte oko – financija.
“Odavno smo se naučili prilagođavati i tražiti načine kako svaku novu prepreku zaobići i ići dalje. Najčešće je riječ o nedovoljnim financijskim sredstvima za realizaciju programa, ali i stalnim promjenama prostora iz kojih djelujemo, odnosno nedostatku baze, zbog čega smo nebrojeno puta počinjali ispočetka.”
Također kaže kako je veliki izazov toliko godina držati na okupu cijeli niz različitih ljudi i njihovih priča u vremenima koja se velikom brzinom mijenjaju.” Tu je naravno i pandemijska kriza koja je pokazala potkapacitiranost, nedovoljnu razvijenost sustava i logističku neprilagođenost OPG-ova i kratkih lanaca opskrbe, odnosno slabu pripremljenost da odgovore na potrebe i izazove jedne ovakve krize. Donekle smo joj se uspjeli prilagoditi daljnjim razvojem platforme Mali plac do doma (op.a. dodoma.maliplac.org) koja omogućava dostavu ekoloških lokalnih namirnica OPG-ova koje okupljamo.”
Uza sve to kaže nam kako ima dojam da je publici sve sve zanimljivo na prvu, ali da je jako teško zadržati fokus na tim važnim temama. “Od velikog broja ljudi koji pokažu radoznalost na početku, mali broj njih zaista produbljuje svoj interes i odabire živjeti održivije u kontinuitetu. Kad je riječ o hrani, čini mi se da još uvijek premali broj ljudi promišlja dubinski.”
“Primjerice, jako puno ljudi obraća pažnju samo na eko oznaku, no podjednako važan kriterij odabira proizvoda trebala bi biti i zemlja porijekla i ambalaža. Izrazito je bitno je li proizvod koji kupujete ostavio veliki ekološki otisak putujući tisućama kilometara da bi stigao do polica dućana i je li pakiran u plastiku koja ima razorne posljedice za okoliš, ali i naše zdravlje. I dalje su česte navike obavljanja nabavke svježih namirnica u velikim supermarketima umjesto direktno od OPG-ova, čime bi kupovali kvalitetnije namirnice, ali i podržavali lokalnu ekonomiju.”
Kaže kako i mnogi i dalje pitaju za borovnice u siječnju ili rajčice u ožujku, što naravno, pokazuje određenu razinu neupućenosti u temu lokalne i sezonske hrane. “No, gledam na sve to kao na veliki i polagani proces kroz koji svi zajedno prolazimo. To je zapravo jedan vrlo prirodan ciklus i ništa se ne događa preko noći, a svako društvo ima svoju dinamiku, pa tako i naše. Kad dobro razmislim, najbolji način je vlastitim primjerom inspirirati sve s kojima dolazimo u interakciju i potaknuti ih na promišljanje. Kada počnemo propitkivati svijet oko sebe, preuzimati odgovornost za vlastite izbore, osvještavati i mijenjati svoje navike i budemo u tome dosljedni, već smo naveliko promijenili svoj život i istovremeno pružili dobar primjer ljudima u svojoj okolini. Vjerujem da su autentični primjeri dobre prakse uvijek najbolji motivatori za postizanje promjena. Naravno, velike promjene rijetko kada možemo napraviti sami, za njih je potrebna suradnja i udruživanje snaga. Ali kada jednom krenemo tim putem istraživanja prema promjeni, shvatimo da je na tom putu jako puno ljudi koji dijele iste vrijednosti i viziju boljeg svijeta.
flash!
Jelenin rad možete pratiti na Facebook i Instagram profilu a za svoje zdrave košarice direktno od lokalnih OPG-ova prijavite se ovdje.
Fotografije: Filip Koludrović
Make-up: Mirta Pejić
Frizure: Sara Rabotski za Salon Glamour
Produkcija: Andreja Pančur i Petar Trbović
Asistent stilista: Laura Bošnjak
