Čini li se i vama da koncentracija lažnih vijesti koje kruže nikad nije bila veća negoli u posljednjih godinu dana? O ovoj temi porazgovarali smo s medijem specijaliziranim za fact-checking
Sigurno smo da ni vi niste mogli izbjeći rasprave o tome je li koronavirus napravljen u laboratoriju ili ne, stoji li iza svega Bill Gates i masoni, te kome je u interesu da nas uplaši, čipira pomoću cjepiva i prati? Političke afere poput “pizzagatea”, teorije o Trumpovoj povezanosti s Rusima, hrvatskim članovima masonske lože, tajnim klubovima i njihovim povezanostima… “Fake news” termin “eksplodirao” je 2016. godine te vrlo jasno opisuje eru u kojoj živimo.
Zbog nereguliranosti internetskog prostora, blogova koje nitko ne kontrolira, ali i renomiranih medijskih kuća koje su pod utjecajem kapitala pa čak i u vlasništvu nekih od najbogatijih ljudi na svijetu te nevjerojatne količine informacija koje nas okružuju, jako je teško postalo razaznati što je istina, što je laž, koje vijesti su izmanipulirane za nečiju korist, a koje su istinite koliko god suludo zvučale.
Ne kažemo da manipuliranja vijestima prije nije bilo, pogotovo uzevši u obzir to o koliko se malo kanala radilo, međutim danas je postalo nemoguće to ne primijetiti. Pogotovo kad je u posljednjem nizu skandala ona vezana za predsjednika najjače vojne sile na svijetu i Twittera. Kako su nedavno društvene mreže napokon morale početi preuzimati odgovornost za sadržaj koji se dijeli njihovim platformama, postavši način na koji većina ljudi svakodnevno konzumira vijesti, morale su još ažurnije početi pratiti objave te označavati ili skidati s profila ako se pokaže da ne prate pravila korištenja mreže ili ako potencijalno govore neistinu. Potonje se pokazalo presudnim za Donalda Trumpa, koji je poznat po tome da putem Twittera (ne) rješava čak i državničke probleme. Napisavši da je, ukratko, glasanje poštom nepouzdano i da može dovesti do zlouporabe, Twitter je pokraj njegova tweeta stavio zastavicu s više informacija o temi gdje se može više pročitati o glasanju na taj način i vidjeti da to ipak baš i nije tako. Naravno, Trumpa je to razularilo do razine da je zaprijetio Twitteru te ih je optužio za “cenzuru konzervativnih glasova”. No činjenica je da su te provjere i disclaimeri s objašnjenjima jedino danas dostupno rješenje koje bi moglo ipak utjecati na mnoge da promisle prije nego što nešto “šalju dalje”. Primjerice, kad je riječ o američkom predsjedniku, prema analizi “Washington Posta“ objavljenoj 1. lipnja, Donald Trump je u dosadašnjih 1.226 dana mandata izrekao i napisao 19.127 netočnih tvrdnji ili tvrdnji koje javnost dovode u zabludu.
Važnost istinitih tvrdnji
“Faktograf.hr od 2015. godine provjerava i ocjenjuje točnost tvrdnji u javnosti. Pratimo izjave političara i političarki, nositelja javnih dužnosti – izjave uglavnom o temama od javnog značaja ili o temama koje su javnost posebno zainteresirale, kao i izborna obećanja. Primjerice, uživo smo fact-checkirali, odnosno provjeravali točnost tvrdnji Kolinde Grabar-Kitarović i Zorana Milanovića u posljednjem sučeljavanju pred predsjedničke izbore 2020. godine“, započinje priču naša sugovornica, urednica komunikacija na Faktografu, Ivana Živković, koja je s nama razgovarala u ime tog medija. Faktograf je 2019. postao i dio Facebook Third Party Fact Checking programa, koji je započeo s ciljem da kroz suradnju s međunarodnom mrežom fact-checking organizacija sa svojih društvenih mreža ukloni dezinformacije, propagandu, netočan sadržaj koji evocira snažne emocije i stvara paniku – sadržaj na kojem se zarađuje kroz generiranje prometa ili kroz zaradu od oglasa. Pa kako izgleda jedan njihov radni dan? “U principu, to ovisi o dnevno-političkim temama. Pratimo informacije koje objavljuju mediji, kao i informacije koje se dijele na društvenim mrežama. Tražimo tvrdnje političara ili informacije koje kruže javnim prostorom, a doimaju se kao da bi mogle biti činjenično neutemeljene. Čitatelji nam također šalju upite s molbama da provjerimo točnost određene informacije ili tvrdnje. Cilj nam je uvijek provesti temeljito istraživanje kako bismo svojim čitatelji(ca)ma isporučili točne i provjerene informacije. Posebno nam je stalo da točna informacija stigne do ljudi koji su bili izloženi obmanjujućem i dezinformirajućem sadržaju“, kaže nam Ivana te upozorava na zabrinjavajuću situaciju:
“Dezinformacije se šire brže nego ispravci dezinformacija – za provjeru je, nažalost, potrebno puno više vremena nego što treba da se priča izmisli i da se pusti u opticaj. Fact-checkeri ne mogu dopustiti da zbog brzine reakcije žrtvuju preciznost i kredibilitet. Na tjednoj bazi uglavnom stignemo raskrinkati između 10 i 20 dezinformirajućih objava.“
Osim provjera i ocjena točnosti, Faktograf vodi i dva live bloga: na jednom od njih prati dezinformacije o novom koronavirusu, a od siječnja ove godine raskrinkali su više od 120 netočnih tvrdnji o pandemiji koronavirusa, koje su čitateljima i čitateljicama dostupne kronološki, na jednome mjestu. Budući da su zbog globalne pandemije države diljem svijeta ulazile u izvanredno stanje, službeno proglašeno ili ne, od ožujka svaki mjesec vode i live blog o stanju demokracije i građanskih prava – primarno u Hrvatskoj, Europskoj uniji i regiji, ali i ostatku svijeta. “Ispunila su se epidemiološka predviđanja da su karantenske mjere najuspješniji način sprječavanja širenja bolesti, ali cijena lockdowna bit će globalna recesija. Gospodarska kriza koja slijedi kao posljedica pandemije usmjerit će svijet u narednim desetljećima, zato i u lipnju nastavljamo pratiti politička zbivanja koja će utjecati na demokratske procese i ljudska prava“, kaže Ivana.
Možda je Vlada, možda masoni…
Ono što vjerojatno mnogima prvo prođe kroz glavu jest – tko i zašto želi plasirati lažne vijesti? Radi li se o nekim opskurnim individuama koje su u razini komentatorskih trollera, interesima nekih klika ili ne možemo vjerovati baš nikome i ničemu oko nas jer je sve “izrežirana farsa”. Kao i u mnogočemu, i tu nastupa Ockhamova britva, koja nalaže da je najjednostavnije objašnjenje često i najbolja pretpostavka. U ovom slučaju – borba za klikove.
“Dezinformacije uglavnom nastaju s nekom agendom i služe promoviranju nečijih interesa. Najviše ih, međutim šire oni koji to čine radi zarade, kojima takav sadržaj donosi klikove na njihovim stranicama pa tako i prihode od oglašavanja.
“Trenutačno se najviše dezinformacija odnosi na razne konstrukcije o cjepivu – pokušava se stvoriti masovni pokret protiv cijepljenja, paralelni narativ. Ranije zavjere o cijepljenju presađene su u kontekst koronavirusa i tako reaktualizirane, a sad im se dodaju novi slojevi zavjera – mikročipiranje, Bill Gates, plan “zlatne milijarde“, razne “agende“, prenosi nam Ivana zaključke koji vjerojatno neće zadovoljiti one najokorjelije teoretičare zavjera.
The truth is out (t)here
Ono što nas je još zanimalo jest kakvu sliku su dobili o hrvatskim medijima, mogu li hrvatski čitatelji pratiti domaće medije i biti sigurni da im se ne serviraju neistine. “Kad govorimo o problematici širenja netočnih informacija, puno veći problem od javnih medija su tzv. rubni mediji – različiti blogovi i portali koji se predstavljaju kao mediji, ali ne drže se temeljnog novinarskog postulata da je zadaća medija donositi točne i provjerene informacije. Događa se ponekad i da moramo upozoravati na netočnosti u etabliranim medijima, ali uglavnom se bavimo onima koji sustavno zagađuju javni prostor: rubnim portalima, blogovima, stranicama na društvenim mrežama i grupama na komunikacijskim aplikacijama poput WhatsAppa i Vibera, koje možda nemaju novinarski kredibilitet, ali građani i dalje u velikom broju nasjedaju na njihove laži.“
Tko je kriv?
Kad se razgovara o ovoj temi, neizbježno je dotaknuti se toga tko se treba mijenjati, konzumenti ili medij? Dok s jedne strane čujemo žalbe da nema kvalitetnih izvora informacija, drugi smatraju da plasiraju sadržaj koji čitatelji želje. U idealnim uvjetima, uloga medija ne bi trebala biti dati konzumentima ono što žele čitati, nego ono što je relevantno, što ih može educirati, zbog čega mogu dobiti ispravniji i jasniji pogled na svijet, biti informirani. Međutim, kapitalizam je i ovdje upleo svoje prste te smo jako daleko odmaknuli od toga što je “ispravno”.
“Medijsko opismenjavanje ne može biti samo zadaća jednog fact-checking portala ili projekt neke udruge, nego zadaća države i odluka društva. I krajnje je vrijeme da se tome pristupi jer su građanski odgoj i medijska pismenost bitan segment rješavanja problema dezinformiranja.”
“Društvo koje zna prepoznati kvalitetnu informaciju, koje prepoznaje izvor kojemu može vjerovati, društvo je kojim je teško manipulirati. Pritom posebnu pažnju treba posvetiti starijim građanima i građankama, koji teže prepoznaju opasnosti koje dolaze s tehnološkim iskoracima.” Iako stalno pričamo o tome, odaje se dojam da mnogi nisu svjesni opasnosti plasiranja svakojakih vijesti bilo kroz portale ili društvene mreže. Vijesti koje čitamo doslovno nam kreiraju stvarnost, sadašnjost, a time i budućnost.
Proteklih par godina, onomad potpuno benigne društvene mreže putem kojih smo si na “zidove” lijepili srca i pozive na kavu, pokazala nam je njihovu nevjerojatnu moć – kreiraju novu sliku svijeta, postavljaju i smjenjuju državnike i mogu se manipulirati. Je li uopće moguće pronaći način kako ih zaštititi od zlouporabe?
“Rješenje problema dezinformirajućeg sadržaja putem kojeg se manipulira korisnicima društvenih mreža je vrlo kompleksno pitanje, a uključuje poticanje fact-checkinga i profesionalnog novinarstva, kao i medijske pismenosti. Iskustvo je pokazalo da je suradnja organizacija za provjeru točnosti recept za uspjeh. Stoga je Faktograf dio mreže regionalnih organizacija protiv dezinformacija SEE Check. Društvene mreže će u potrazi za rješenjem problema i saniranjem štete koja je nastala morati surađivati s državnim regulatorima. Ali i tu treba biti oprezan; neke su države već počele koristiti zakone navodno usmjerene protiv “lažnih vijesti“ na društvenim mrežama da bi zapravo pokušale ugušiti svaku kritiku na svoj račun. Zbog toga na “tehnološkim divovima“ leži golema odgovornost da istovremeno očuvaju pravo na slobodu govora, ali i stvore okruženje u kojem se njihovim korisnicima neće manipulirati pomoću netočnih i obmanjujućih informacija“, objašnjava nam Ivana.
Flash!
I vas su napadali zbog širenja lažnih informacija. Možete li nam više reći o toj strani vašeg posla? Nailazite li na otpor, od strane koga i kako se nosite s time?
Vidljivost Faktografa porasla je s rastom broja dezinformacija koje provjeravamo i raskrinkavamo kao netočne. Pandemija novog koronavirusa je najveći dezinformacijski događaj dosad. Ali pandemija je i izuzetak jer su digitalne platforme počele uklanjati sadržaj u kojem se tvrdi primjerice da novi koronavirus ne postoji ili da je umjetno stvoren. Prije se takav sadržaj nije uklanjao, nego mu je Facebook samo smanjivao doseg.
Nova politika Facebooka prema opasnim dezinformacijama vezanima za koronavirus rezultirala je time da brojni korisnici Facebooka u domaćem okruženju pogrešno misle kako im Faktograf uklanja sadržaj s njihovih profila ili stranica.
Mi to, naravno, ne radimo, niti imamo ovlasti za tako nešto. S tom pogrešnom pretpostavkom obraća nam se velik broj onih koji pribjegavaju i govoru mržnje, kao i prijetnjama smrću. Takav govor mržnje nerijetko ima i rodnu perspektivu budući da redakciju većinom čine novinarke. Prijetnje redovito prijavljujemo policiji.
OVAJ ČLANAK OBJAVLJEN JE U ČASOPISU GRAZIA IZDANJE BROJ 252
