Kad je Taylor Swift 2018. godine prvi put javno podržala američke demokrate i prekinula svoju dugogodišnju političku šutnju, vijest je prenijelo na desetke međunarodnih medija, a taj je trenutak postao i jedan od fokusa njezina dokumentarca “Miss Americana” iz 2020. godine. Oduvijek postoji narativ o tome trebaju li takozvani A-listeri dijeliti svoje političke stavove i koristiti masovne platforme za skretanje pozornosti na političke i društvene probleme i opasnosti. Za Javiera Bardema to nije pitanje, nego nužnost
Španjolski oskarovac svoju je javnu personu, osim kroz izvedbe koje su ga profilirale kao ključno ime blockbusterskog, ali i art filma, gradio i kroz dosljedan javni angažman oko svjetskih aktualnosti. Na Filmskom festivalu u Cannesu, koji poput svakog velikog festivala odražava šira kulturna zbivanja – prisjetimo se, primjerice, kontroverznih izjava na otvaranju Berlinalea ove godine, kad je Wim Wenders poručio da se festival i industrija trebaju držati podalje od politike – Bardem je ponovno potvrdio suprotno.
“Toksično muško ponašanje rezultira tisućama mrtvih ljudi i o tome moramo razgovarati.”
U Cannesu predstavlja naslov “The Beloved”, koji prati proslavljenog redatelja Estebana Martíneza i njegovu kćer Emiliju, glumicu, koji se nakon dugogodišnje otuđenosti ponovno susreću na setu. Na press konferenciji je, osvrćući se na temu odsutnih očeva i muške agresije, proširio pitanje toksičnog maskuliniteta i njegovih posljedica.
“Ubijamo žene jer određeni muškarci misle da su naše vlasništvo, da ih posjedujemo.”
Polazeći od činjenice da i sâm dolazi iz mačističke kulture u kojoj u Španjolskoj prosječno dvije žene mjesečno ubiju njihovi bivši supruzi ili partneri, Bardem je objasnio: “Broj ubijenih žena je nevjerojatan. Normalizirali smo to, samo kažemo: ‘Da, grozno’. Jesmo li mi j***** normalni? Ubijamo žene jer određeni muškarci misle da su naše vlasništvo, da ih posjedujemo.”
Unatoč težnji ekstremističkih grupacija da toksični maskulinitet reduciraju na izoliranu temu feminističke kritike, Bardem je jasno ukazao na njegovu povezanost s aktualnim ratnim zbivanjima i ubojstvima.
“Taj se problem odnosi na gospodina Trumpa, gospodina Putina i gospodina Netanyahua – muškarce s ‘velikim mudima’,“ rekao je, dodajući da se njihovo nadmetanje svodi na to tko će koga bombardirati. “To je toksično muško ponašanje koje rezultira tisućama mrtvih ljudi i o tome moramo razgovarati.”
Izjava Bardema ne može se plasirati kao iznimka za njega, kao kakva ekskluziva. U ožujku se na dodjeli Oscara pojavio noseći bedž “No a la guerra”, povijesni antiratni slogan “Ne ratu“, a nosio je i simbol podrške Palestini. Isti je bedž nosio i 2003. u znak protesta protiv rata u Iraku, a ove je godine na crvenom tepihu izjavio: “Ovdje smo, 23 godine kasnije, ponovno, s još jednim ilegalnim ratom u režiji Trumpa i Netanyahua koji stvaraju golemu štetu te ubijaju i bombardiraju nevine ljude.”
Iste je večeri, prilikom dodjele nagrade u kategoriji najboljeg međunarodnog filma uz Priyanku Chopra Jonas, izjavio: “Ne ratu, sloboda Palestini”, a na dodjeli Emmy nagrada za Variety je rekao da ne može raditi s ikim tko podržava ili opravdava genocid u Gazi.
U industriji koja ne nagrađuje otvoreno progovaranje protiv političkih moćnika, Bardem je više puta upozoravao na opasnosti velikih industrijskih konglomerata koji nastaju u Hollywoodu, uključujući nedavno preuzimanje Warner Brosa od strane Paramount Skydancea. Na čelu tog konglomerata je David Ellison, izvršni direktor koji se javno usprotivio bojkotu Izraela.
Živimo u vremenu kad jednim scrollom feeda ulazimo u nečiju privatnost, kad se zabava i politika odvijaju na istim platformama i frontama. Javier Bardem svjestan je svoje uloge i glasa. Njegova odluka da javno govori o tome kako se obrasci moći prenose od privatnih odnosa do globalnih ratova podsjetnik je da niti jedan glas, a posebno oni s velikim dosegom, nikad nisu samo privatni nego uvijek i politički.
Foto: Profimedia.hr
