Jedno od dugovječnih imena domaće profesionalne glazbene scene zasigurno je ono Ivone Kovačević. Rad u diskografskoj kući, artist i booking management za imena kao što su Bolesna Braća i Hladno pivo, kao i sudjelovanje u pokretanju YammatFM-a samo su neke izdvojene biografske crtice iz njene raznovrsne karijere, koju zaokružuje jedan zajednički nazivnik – glazba.
Danas je Ivona Kovačević direktorica spomenute zagrebačke radijske postaje, a uz to dugi niz godina bavi se i DJ-iranjem te pomno prati regionalnu i svjetsku elektroničku scenu. Upravo je ljubav prema tom žanru oblikovala i u svoju prepoznatljivu radijsku emisiju Mojo Sound System, koju je kroz protekli mjesec predstavila i serijalom zamijećenih poslijepodnevnih live-događanja ispred Muzeja prekinutih veza te brojne ljubitelje elektroničke glazbe izvela na gornjogradski plesnjak.
O svemu aktualno-glazbenom popričali smo s ovom interesantnom sugovornicom, od njenog viđenja glazbene (elektroničke) scene, aktualnih radijskih trendova te pogleda na budućnost ovog vječnog medija.
S obzirom na tvoju dugogodišnju prisutnost na sceni, u različitim ulogama, započet ću s pitanjem upravo usmjerenim toj temi – kako ti se čini trenutna domaća glazbena scena, ali i “industrija” općenito, pogotovo u usporedbi s periodom tvojih početaka?
Digitalizacija je puno toga promijenila, a između ostaloga redefinirala je i ulogu diskografa koji su se ovoj rastućoj industriji morali vrlo brzo prilagoditi i naći načine da budu ‘potrebni’ izvođačima i uzmu svoj dio kolača. Čini mi se da je nekadašnja uloga diskografa bila puno intimnija od ove današnje kad se sve više manje svodi na igru brojaka, a puno manje na kreativni dio, usmjeravanje i osmišljavanje cijelog projekta zajedno sa autorima/izvođačima/bendovima. Digitalizacija izvođačima daje puno veću samostalnost, naravno pod uvjetom da razumiju sve zakone i zadatosti tog posla i ukoliko im se svime time uopće da baviti, oni sada više nego ikada prije mogu djelovati kao ‘one man band’.
Kako sam spomenula, kroz karijeru si se našla u raznim ulogama – od rada u diskografskoj kući preko artist managementa i bookinga do radijskog angažmana. Koja od tih uloga ti je bila najizazovnija?
Svaka od navedenih nosi svoje specifične izazove, ali upravo to ih i čini zanimljivima. Zajednička nit im je komunikacija s publikom/krajnjim korisnikom, te postizanje prepoznatljivosti po mogućnosti što širem krugu ljudi, a da pritom njegujete individualnost i ne podilazite ukusu mase, već dapače u svakom trenutku održavate kvalitetu kao toliko potrebni standard.
Direktorica si radijske postaje YammatFM, koji se kao relativno mladi radio u domaćem (zagrebačkom) eteru uspio vrlo brzo profilirati i pronaći svoju publiku – koja je “tajna uspjeha” toga?
Kao i u svakom drugom poslu, tajna uspjeha je vizija, dobar tim i još bolja organizacija.
YammatFM je jedna od rijetkih “neformatiranih” postaja – koji je tvoj stav općenito o toj transformaciji koju radio kao medij doživljava unazad desetak godina? Što misliš u kojem smjeru bi mogla ići dalje ta transformacija – hoće li radio ostati relevantan medij ili će biti potrebna neka prilagodba?
Formatirani radio koji se kao ‘uspješan model’ nametnuo unazad desetak, pa i više godina je, iako ima svojih pozitivnih strana, uništio duh radija jer on za sobom povlači mnoge zadatosti pri čemu se ugušilo kreativno razmišljanje, sloboda i individualnost, a to po samoj prirodi stvari nije zdravo stanje. Radio je, naravno, samo dio šire slike društva općenito i onoga što je stalna boljka svih medija, a to je odluka hoćete li podilaziti širokim masama ili ćete ih odgajati, obrazovati, informirati o bitnim stvarima i poticati na razmišljanje, te na taj način činiti pozitivnu promjenu. Druga je opcija puno riskantnija, no birate na kraju ono s čime ćete moći živjeti i zaspati.
Misliš li da će možda doći do zasićenja slušateljstva tim predvidljivim radijskim formatima?
Radiju su još tijekom 70-ih prognozirali propadanje, no to se nije dogodilo i sumnjam da bude. Promijenio se način slušanja radija, pa ga tako osobe treće životne dobi i dalje najradije slušaju putem FM-a, dok ga oni mlađi slušaju na laptopu i pametnim telefonima. Odnedavno je u autima obavezan DAB+ prijamnik, no sve te nove platforme koje već postoje ili će se pojaviti u bliskoj budućnosti samo pokazuju kako radio slijedi trendove u tehnologiji, mijenja se i prilagođava navikama slušatelja, a nikako nema namjeru odumrijeti. Ono što bi svakako trebalo odumrijeti je površnost na svim razinama društva i u svim granama djelatnosti.
Zabrinjavaju li te podaci koji pokazuju da mladi, odnosno gen-z generacija nema naviku slušanja radio-postaja, odnosno radija u tradicionalnom (radio-prijemnik) formatu? Koje je tvoje mišljenje o tome?
Ne zabrinjava me. Ljude obično brine sve što je novo i sklono promijeni a to je, znamo, sve što nas okružuje. Uvijek postoji način samo vi morati biti spremni komunicirati jezikom koji će je njima razumljiv i zanimljiv, i ne manje važno – morate ih poštivati. Često se stariji s visoka postavljaju i dociraju, a to nije pristup kojim otvarate vrata već je unaprijed osuđen na propast. Kroz Yammat sam se uvjerila da mlade publike koja sluša radio ima samo vam oni nemaju živaca slušati 500 jedno te istih pjesama 12 mjeseci u godini.
Urednica si prepoznate emisije “Mojo Sound System” posvećene elektroničkoj glazbi, koja se u posljednjih nekoliko godina istaknula i među publikom i među DJevima i producentima. Kako je došlo do te ideje i samog koncepta emisije – da se emitira petkom poslijepodne, inače nestandardnom clubbing terminu?
Emisija se jednostavno organski dogodila nakon vođenja i uređivanja standardnih eterskih termina, a petak u 15:05 je termin za MSS upravo zato što je van svih standarda. Odluka da emitiram u tom terminu se na kraju pokazala ispravnom, iako sam bila svjesna rizika. No nemati stalno nove izazove u životu prilično je dosadno.
Tijekom lipnja, Mojo Sound System si predstavila i serijalom evenata, koji su se održavali ispred Muzeja prekinutih veza – tijekom kojih si ugostila DJeve po vlastitom odabiru. Kako si zadovoljna ishodom, da li te možda i iznenadio odaziv? Što se tiče publike, bilo je jasno da je oduševljena – i željna plesa uz dobru glazbu.
Više su nas iznenadile visoke temperature koje nisu specifične za to doba godine, pa je u tri popodne gore bilo prilično vruće, no bez obzira na to – publika MSS-a je najbolja na svijetu i pozitivna energija koja je prisutna na tim događanjima je svemir u malom.
Planiraš li tijekom ljetnih mjeseci organizirati još koji Mojo event? Kao DJ-ica, imaš li koju nezaobilaznu rutinu koju radiš tijekom slaganja seta ili neposredno pred nastup?
Obzirom na količinu posla van MSS-a, za sada nemam ništa u planu, no uvijek postoji onaj neplanirani trenutak kad se ideja rodi i realizira preko noći.
Kada bi slagala svoj idealan Mojo Sound System festival, koja glazbena imena bi se sigurno našla na line up-u?
Vjerojatno bih imala nekoliko stage-eva s različitim atmosferama i prema tome slagala line-up, ali nezaobilazna tri imena koja bih svakako zvala su The Lazarusman, Channel Tres & Black Coffee.
Omiljena radio-postaja (uz YammatFM, naravno)?
Kad stignem, slušam Worldwide.fm, KEXP, No Signal, NTS, BBC6 …
A omiljeni podcast (ili više njih)?
“Cocaine and Rhinestones” je jedan od zadnjih koje sam slušala; topla preporuka – neka vas ne odbije to što možda niste ljubitelj country glazbe, izvrsno je napravljen.
