Svestrani glazbenici i životni partneri Ivanka Mazurkijević (Stampedo) i Damir Martinović Mrle (Let 3) sjajan su primjer kako spajanje privatnog i poslovnog života itekako može biti uspješno i zabavno. Kako i što rade otkrili su nam u razgovoru koji smo s njima vodili početkom godine, a koji ste mogli pronaći u siječanjskom tiskanom izdanju časopisa Grazia
Jedan od najkreativnijih i najzanimljivijih parova na hrvatskoj glazbenoj sceni, Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, svojim umjetničkim radom pomiču granice i odudaraju od mainstreama. Nisu im strani niti film, niti kazalište, niti mediiji. Teško je nabrojati što su sve napravili u karijeri, ali jedno je sigurno – njihov umjetnički rad i oduševljava i šokira, a rijetke ostavlja ravnodušnima. Ivanka Mazurkijević kaže kako je prošla godina njoj i Mrletu bila odlična, no bilo je i nekih šokova: “Izgubili smo neke divne ljude. Što se tiče glazbe, bilo je puno zadataka i obavili smo ih tako ispunjeno. Često se uštipnem da se osvijestim kako mi netko plaća za to.” Mrleta znamo iz Leta 3, ali to je samo dio njegove umjetničke karijere koja je obogatila riječku i hrvatsku kulturnu scenu. Radio je glazbu za niz predstava (još 1996. je Let 3 radio na predstavi “Fedra” Ivice Buljana), te se okušao kao umjetnički direktor riječkog festivala “Hartera”. Ivanka je najpoznatija široj publici kao lice Stampeda, no istovremeno je glumila u raznim predstavama te stvarala kazališnu i filmsku glazbu. Dokazala se i u voditeljskoj ulozi, u HRT-ovoj emisiji “Dizalica” i “Čarobna ploča”, a surađivala je i na desetak dječjih predstava poput “Kamenje”, za koju je sa Stanislavom Kovačićem u Maloj sceni radila glazbu. Na Brijunima je surađivala s redateljem Paolom Magellijem u predstavi “Don Juan”, dok je na Sceni Gorica igrala Liju u predstavi “Ježeva kućica”. O ljubavnoj vezi Ivanke i Mrleta, počelo se pisati 2011., nakon predstave “Kiklop”, a svoju kreativu pokazali su i na nekoliko zajedničkih projekata. Zajedno su napisali glazbu za film “Sonja i bik”, za što su dobili i Zlatnu Arenu na Pula film festivalu, te glazbu za predstavu “Kauboji”. I 2019. su udružili kreativne snage na nekoliko zajedničkih projekata – na soundtracku iz predstave “Mačka na vrućem limenom krovu”, slikovnici i albumu pjesmica “Kišni razdraganci” te na albumu “Sailor” (Mr. Lee & IvaneSky). Paralelno rade i sa svojim matičnim bendovima Stampedo i Let 3 pa ni ne čudi što je godina ipak bila prekratka za sve što su planirali.
Radili ste i na igranom filmu “Po tamburi” Stanislava Tomića, za koji ste radili glazbu i u kojem glumite. Kako je došlo do suradnje, koja je bila vaša uloga i kako ste se snašli među tamburašima i tamburicama?
Mrle: Nismo odradili još uvijek gotovo ništa. Pripremamo, no oni montiraju. Stanislav Tomić je Ivankin stari prijatelj. Na snimanju smo se zabavljali strava. Ivanka je dobila batina nekih osam puta. Morate pogledati tu komediju. Tamburaši à la Warriorsi. Super priča koju, nadam se, nećemo uništiti muzikom (smijeh).
Ivanka, rekla si da ti je album Mr. Lee & IvaneSky “Sailor” album života. Zašto?
Ivanka: Tu sam ja bila i bili smo oboje tako nevjerojatno slobodni, a puni ideja. Tu je sve što bih htjela čuti i onako mirno i divlje, pa gomila genijalnih svirača i suradnika od moje ekipe iz Berlina, Frane Đurovića, dirigenta, do dečkiju iz Leta3, Stampeda isto … Glazba koju imamo sreće raditi za Paola Magellija i tekstovi koji ti spašavaju svakodnevicu. Tu je i Alisa divne Renate Carole Gatice, Massima, Pavlice no, najvažnije, Mrleta, s kojim možete stvarati sve i posebno.
A tebi, Mrle? I otkud ideja za “Sailor”? Gledaš li na Rijeku drukčije otkad si snimio sve njezine zvukove?
Mrle: Rijeka je moj grad. Osjećam ga pa mi tužno kad ga vidim praznog i dosadnog. Ako ga mogu probuditi bilo kojom frekvencijom, trudit ću se. Nadam se da će EPK (op. a. projekt Europska prijestolnica kulture) prodrmati ovaj uspavani grad. Neću imati puno veze s tim, no rado bih da su neki novi mladi ljudi jači od ove sivo-smeđe ekipe koju vidim po tim adventskim punktovima. Strava ničega. Nema kulture, sve je hot dog.
LET 3 je za 18+, a “Kišni razdraganci” za one mlađe. Koji je prosjek godina nove publike?
Ivanka & Mrle: Djeca i roditelji su zajedno i ima ih od 0 do 99. To je glazba zabave i sreće. Imamo koncert na kojem se škakljamo, upoznajemo “Kišne razdragance”, saznajemo tajne, igramo balonima, no još važnije, slušamo glazbu koja je napravljena za sve. “Njama Njam” je emisija za jako malene, no koncert i CD su za svakoga.
Kako reagiraju, što vas najčešće pitaju i je li vas netko od klinaca pitao je li to Mrle iz LET-a 3?
Ivanka: U jednoj knjižnici pripremali smo se za koncert, a gospođa koja tamo radi rekla je da je to Let3 za djecu (smijeh). Ja bih dodala da je to i Stampedo te sve što smo zajedno i odvojeno radili. Sve je jako dobro prošlo. Ministarstvo je otkupilo slikovnicu Lane Letović Perčin s našim CD-om unutra i na to smo ponosni. Mnoga djeca pjevaju naše pjesme, a te pjesme ne možete čuti nigdje na radiju. Znači, roditelji ih puštaju djeci. I zajedno s djecom pjevaju. Eto, hvalimo se, kad već nema drugih da odgovaraju na vaša pitanja. Naravno, znamo napraviti super album, pa nitko ni ne primijeti.
OBITELJSKO IZDANJE
U projekt ste uklopili i vaše kćeri. Kako su se snašle u cijeloj priči i znači li to da će i one u glazbene vode?
Ivanka & Mrle: Roža i Kata otpjevale su “Njama Njam” prije tri godine, a Eva je više u pisanju tekstova i odlično pjeva. Na CD-u pjeva “Tajnu” i smislila je tekst za “Balon” i “Čiču Miču”. Normalno je da dijete koje je okruženo glazbom u tome sudjeluje, a hoće li ostati u tome, to ćemo vidjeti. Super je da se zasad zabavlja. Zbor “Kap” iz Rijeke su slatke djevojčice koje su nam pomogle pjevati na cijelom CD-u. Preslatko je zabilježiti dječje glasiće jer prebrzo odrastaju.
Kad ste vi bili klinci, koje ste priče najviše voljeli i tko vam je čitao prije spavanja?
Ivanka: Ja sam odrasla u “gastarbajterskoj priči” pa imam “Heidi”, a imam i “Koko u Parizu”. Sve smo čitali, a najviše sam voljela “Smib” i “Politički Zabavnik”. Mrle je najviše čitao i najdraža mu je slikovnica “Maja”.
Ivanka kaže kako si ti, Mrle, najveće dijete u projektu “razdraganaca” i kako imaš energiju djeteta. Kako ti je to uspjelo, otkrij nam, molim te, recept?
Mrle: Ja to ne znam. Ivanka to misli jer vjerujem da oblak “Kišnog razdraganca” može saprati sve nepotrebne naslage koje čovjek skuplja od djetinjstva do starosti i smrti. Ja sam taj koji je to izbjegao jer svoj oblak “Kišnih razdraganaca” stalno nosim pod pazuhom i kad treba, pustim kišu da učini svoje.
Vidjeli smo i da ozbiljno treniraš. Što te potaknulo na to i jesi li zadovoljan rezultatima? Je li interes za upis u teretane porastao?
Mrle: Mnogi mi se javljaju i govore da uobičajeni oblici “zvanja na vježbanje” nije uspijevao dok nisu vidjeli mene! Da, puno sam učinio za svijet fitnessa.
Ivanka, je li i tebe potaknuo na vježbanje?
Ivanka: Nije. Ja sam prije toga išla na plivanje godinama. Pogledajte kolika sam.
Kad ne snimate, i ne radite, i ne pada kiša, kako izgleda vaš tipičan dan?
U raspravama tko je ostavio otvoren prozor i kako je loše oprana ova šalica. Svakodnevica.
Tko bolje kuha?
Ivanka: Mrle. No, i ja znam neke sitnice, tipa zdrave uštipke i male tulum sendviče.
Ivanka, kakav je Mrle kao tata?
Tata Mrle je dobar, glasan, veseo, muzika je dio njegovog odgoja. Voli sve oko djece i za djecu stvarati. Dnevni boravak više sliči na disko klub.
Mrle, kakva je Ivanka kao mama?
Mama Ivanka je dobra, lijepa, ima puno torba, šminka se, mama pomaže u svemu, radi ručak. Uči pjevati.
Jeste li jutarnji li noćni tipovi?
Ivanka & Mrle: I jedno i drugo. Život je šteta ne živjeti od početka do kraja dana.
Mrle, aktivan si i što se ekologije tiče, sudjelovao si u sadnji smreka. Jeste li aktivni još na neki način i koji je vaš komentar na cijelu hrvatsku priču oko zbrinjavanja otpada, brige za okoliš, klimu. Brinu li se i “razdraganci” o okolišu?
Mrle & Ivanka: Te pjesme su baš o tome. Idemo na piknik na čistu Zrmanju te jedemo zdravo voće i provrće. Glazbenik kroz glazbu i svoj način života ne bi trebao dodatno objašnjavati o čemu on razmišlja. Ljudi koji nas poznaju – znaju.
Otkud ideja za videoperformans “Kaluđerica”?
Mrle: Imao sam problema s urastanjem nokta u meso. Montirao sam na to male utežiće da bih se toga riješio, no u tom trenutku došao mi je prijatelj sa psom. Ja sam bio bos, a psi vole gnoj, pa sam se prenuo kad me liznuo te utežićima zamahnuo nogom i razbio ogledalo. Točno sam se pogledao na raspuknutom dijelu, tako da u tom trenutku nisam imao nos i to me asociralo na svetu pornobabu bez nosa.
Planovi za ovu godinu? Što možemo očekivati od novog albuma LET-a 3 i vaših zajedničkih projekata?
Ivanka & Mrle: Što će biti 2020., to ne znamo jer nismo u ekipi koja to organizira. Mi smo glazbenici sa širim interesom za performans, kazalište, film, i to od 0 do 99 godina, tako da očekujemo ludi provod s ostatkom kulturnog taloga bez kojeg sličimo samo životinjama. Imamo krasnu ideju koja obuhvaća, spaja umjetnost i znanost te stvara, okuplja ljude iz svih tih smjerova i na taj način, tj. bila nam je namjera da se stvori jedna nova riječka scena. Cilj je komunikacija s novim tehnologijama i umjetnom inteligencijom. Nije prepoznato u ekipi koja radi EPK. Imali smo ipak sreće da nas je Jelena Milić, Tobogan EPK, uzela za “Kišne razdragance” i podržala.
Fotografije: Romano Grozić
OVAJ INTERVJU OBJAVLJEN JE U TISKANOM IZDANJU ČASOPISA GRAZIA NO. 248