Svjetski ekonomski forum je početkom godine proglasio Island, deveti put zaredom, najbolje rangiranom državom po pitanju ravnopravnosti spolova (nakon čega slijede Norveška i Finska). Islanđanima je to potvrda postignutog uspjeha u posljednjih nekoliko desetljeća, a evo kako su do njega došli…
Sedamdesete godine 20. stoljeća bile su poznate po borbi za ljubav, mir i ravnopravnost. Najveće postignuće, posebno ako spominjemo posljednje u navedenom nizu, Island je postigao 24. listopada 1975., kada je na ulice Reykjavika izašlo 25.000 žena, točnije, u ono vrijeme, petina tamošnje ženske populacije. No, još značajnije je što je njihov primjer slijedilo 90 posto žena diljem Islanda, koje su izašle na potpuni profesionalni i kućanski štrajk. Učiteljice, medicinske sestre, službenice i kućanice odlučile su odložiti svoj “alat i pribor” i ne otići na posao, ne obavljati kućanske poslove, brinuti za djecu i kuhati taj dan. Sve kako bi dokazale koliko su nezamjenjive.
Činjenica je da su Islanđanke stoljećima ostajale kod kuće dok su im supruzi putovali po oceanima. Bez “muške ruke”, ove hrabre žene naučile su preuzimati uloge farmerica, lovkinja, arhitektica i graditeljica. Vodile su brigu o kućanstvu, djeci, financijama i činile ključni dio islandskog prosperiteta. No u drugoj polovici prošloga stoljeća odlučile su da je tome došao kraj i da im je dosta toga da ih se uzima zdravo za gotovo.
A upravo je štrajk iz 1975. popločao put za nove generacije, pa je 1980. Island dobio prvu demokratski izabranu predsjednicu na svijetu. Vigdís Finnbogadóttir bila je samohrana, rastavljena majka kad je stupila na vlast u kojoj su žene dotad činile svega pet posto parlamenta. I ostala je čelna žena države sljedećih 16 godina.
ŽENE NA VLASTI DOISTA POTIČU PROMJENE
Finnbogadóttir je više puta istaknula da je njezina pobjeda na predsjedničkim izborima utjecala na velike promjene za ravnopravnost spolova, a žene joj i danas zahvaljuju za to što im je poslužila kao uzor.
Predstavljenost žena u politici itekako utječe na bolje političke odluke za “nježniji” spol, tj. na politiku orijentiranu prema obiteljima i ženskim pitanjima. Rodiljni dopust, osiguravanje dječjih vrtića i ravnopravne plaće – bez obzira na spol – nisu smatrani važnim pitanjima sve dok žene nisu stupile u islandski parlament. Čak i nakon pada koji je uslijedio nakon izbora u listopadu prošle godine, žene ondje i dalje čine 38,6 posto vladajućeg tijela, a istovremeno je novom premijerkom proglašena 41-godišnja feministica Katrín Jakobsdóttir.
Poznati engleski tjednik “The Economist” proglasio je Island najboljim mjestom na svijetu za zaposlene žene. One zauzimaju 44 posto sjedala u svim upravama kompanija, imaju volonterske kvote kojih se pridržavaju političke stranke, a 2000. je uveden i devetomjesečni rodiljni dopust koji je majkama i očevima osigurao svakome po tri mjeseca plaćenog dopusta, uz dodatna tri mjeseca koja mogu iskoristiti prema želji. U vrijeme kad je stupio na snagu, ovaj je zakon predstavljao najdulji (i najviše plaćeni) rodiljni dopust za očeve na svijetu. A ta “mala odluka” promijenila je društvo, kako bi se reklo, preko noći.
PROMJENE UNUTAR OBITELJSKE DINAMIKE I, ONOG “NAJGOREG”, KUĆANSKIH POSLOVA!
Naime, odjednom je 90 posto islandskih očeva odlučilo iskoristiti novu mogućnost i ostati tijekom (najmanje) tri mjeseca kod kuće s bebom. Ovaj djelić puzzle društvenog inženjeringa utjecao je uvelike na muškarce, ali i žene, kao i na ostatak obitelji. Istraživanja su pokazala da su nakon tromjesečnog rodiljnog dopusta očevi bili značajno uključeniji u brigu za djecu i obavljali su više kućanskih poslova nego prije. Dijeljenje roditeljskih i kućanskih obveza i poslova od najranije dječje dobi čini, pak, veliku razliku za sve, pa tako i zadovoljstvo majki, koje same ističu da je Island jako dobro mjesto za žene.
No unatoč zadovoljstvu, one napominju da još uvijek ima prostora za promjene. Naime, žene i dalje imaju manju ekonomsku moć od muškaraca, te i dalje zarađuju oko 14 posto manje od muškaraca jer ih manje odabire visoko plaćena zanimanja, te imaju manje plaćenu satnicu ako ne rade puno radno vrijeme (za što se žene odlučuju češće od muškaraca). S druge strane, prošle je godine, na Međunarodni dan žena, Island postao prva država koja od svih tvrtki koje imaju 25 i više zaposlenika, zahtijeva da ih isplaćuje jednako, bez obzira na spol, etničku pripadnost, nacionalnost ili spolno opredjeljenje.
SVE POČINJE OD MALIH NOGU I SOLIDARNOSTI
Island se nada da će do 2022. godine u potpunosti iskorijeniti nejednakost u plaćama. Kako bi to postigla, ova otočka država s 334.000 stanovnika sve više djevojčice od najmanjih nogu trenira da koriste svoj glas. Naime, već je 19 vrtića i osnovnih škola uvelo poseban program obrazovanja kojim osnažuju djevojčice tako što ih treniraju da budu fizički izdržljivije, ali i hrabrije. Jer ako im već u vrtiću pokažete da ne dobivaju svoj zasluženi dio i da moraju čekati, ne treba očekivati da će se sve pobuniti u odrasloj dobi, zar ne?! Zato je nužno odgajati i obrazovati novu generaciju za koju nejednakost neće uopće predstavljati – mogućnost.
U međuvremenu, o svim pitanjima nejednakosti islandske žene i djevojke svakodnevno raspravljaju na Facebooku, u grupama ironičnog naziva Beauty tips! (savjeti o ljepoti, s tim da postoji više grupa, ovisno o dobi uključenih žena). Zanimljivo je da su Islanđanke sklone i međusobnom solidariziranju, pa je tako 2015. godine kampanja “FreeTheNipple” uzela toliko maha, nakon što je jedna aktivistica zlostavljana zbog objave fotografije u toplesu, da joj se u znak solidarnosti pridružila i političarka i članica parlamenta Björt Ólafsdóttir, koja je objavila fotografiju svojih obnaženih grudi. Pa sad mi vas pitamo: možete li zamisliti ijednu ozbiljniju hrvatsku političarku da učini isto?
