Nakon što smo vam predstavili nožara i kovača Ivana Mlinara iz prve epizode, pričom o fantastičnom Nikoli Vudragu najavljujemo drugu epizodu sjajne dokumentarne serije “Ideja uspona”.
“Ideja uspona” zanimljiva je dokumentarna serija koja se bavi životima izvanrednih pojedinaca koji inovativnošću i strašću transformiraju svoje lokalne zajednice, a nedavno se krenula emitirati na prvom programu HRT-a. Druga epizoda prati priče troje inspirativnih pojedinaca koji su prigrlili svoje strasti i uspjeli na različitim poljima. Ljubitelji aktivnosti u prirodi Mario Jurina i Daria Bedeniković osvojili su većinu hrvatskih vrhova i dijele svoje avanture putem svoje zanimljive web stranice i platformi društvenih medija, prikupivši tisuće pratitelja očaranih njihovim podvizima. Te, Janja Benić, poznata kao Janjolinka, svoju ljubav prema kuhanju pretvara u platformu za razmjenu kulinarskih znanja i iskustava. Crpeći inspiraciju iz vremena provedenog u Engleskoj, Janjolinka uživa u eksperimentiranju s novim okusima i začinima, stvarajući jedinstvenu fuziju kuhinja.
Međunarodno priznati umjetnik Nikola Vudrag
Nikola Vudrag, svjetski poznati umjetnik, koristi svoje iskustvo obrade metala kako bi stvorio očaravajuće metalne umjetničke instalacije kojima se dive ljudi diljem svijeta. Upravo on bio je gost ovog kratkog, ali iznimno ugodnog „razgovora“.
Javnost te danas percipira kao iznimno uspješnog umjetnika s međunarodnom karijerom. Iza toga, zapravo stoji čvrsta odluka da sam „uzmeš stvari u svoje ruke“ i s tom idejom se zaputiš u Pariz. Smatraš li to svojim ključnim potezom za karijeru?
Mogli bi reći da je to jedan od elemenata nazovimo to “uspješnosti”, svakako stojim iza toga. Puno je drugih elemenata u toj jednadžbi koja pokazuje rezultate, od neprospavanih noći, do smišljanja nemogućih rješenja da bi nešto od skulptura fizički ili konceptualno funkcioniralo. Svaki takav stil života nosi svoju cijenu, a najveća cijena koju plaćamo je ipak vrijeme. Koliko svog života i vremena dajem u nešto, toliko će mi se i vratiti. Tako da bih prije rekao da je stvar percepcije “posla” ili “poziva”. Davno sam svoj poziv prestao gledati kao posao, živim art, sanjam art, usudim se reći da sam opsjednut njime i dajem sve svoje vrijeme u njega.
Koliko je za uspjeh potreban izniman rad, a koliko se to odnosi na talenat?
Talent bih ja definirao kako smo prije gore spomenuli kao utrošak vremena u temu, čim više interesa u neko polje povlači za sobom rad na tome i formira talent. Rad i interes zajedno čine talent, i kad su u dobrom skladu oboje, tad možemo očekivati rezultate. U današnjem modernom kontekstu valja nadodati i puno drugih elemenata poput jasnih ciljeva, standarda ponašanja, podnošenje ogromnih pritiska i naravno discipline.
Živiš i radiš u Varaždinu. Zašto si odlučio ostati u svome gradu, osjećaš li se tamo kao doma i koliko je poticajna okolina za ono čime se baviš?
Preselio sam se u Varaždin iz Zagreba iz čisto praktičnih razloga poput logistike i količine prostora. U Varaždinu u krugu kilometra imam sve dućane za materijal, dok na dvorištu industrijske zgrade, gdje mi je radiona od 300-njak kvadrata, stane desetak kamiona za utovar skulptura i istovar materijala, što je bilo teško zamislivo za atelje od 30m2 u Maksimirskoj. Rođen sam u Varaždinu ali nikad nisam imao percepciju doma kao grada, kaže se “dom je gdje je srce” tako da – gdje su mi sin i supruga tamo sam kod kuće.
Znam da pripremaš veliki posao za Saatchi Gallery za 2025. Hoćeš li nam otkriti možda o kakvim se radovima radi?
Saatchi muzej u Londonu je glavni projekt uz Abu Dhabi, Qatar i Veneciju za 2024, obzirom da zahtijeva najviše pripreme i posvećenosti. Dobio sam poziv iz muzeja koji je poslao svoje suradnike u Hrvatsku da provedu dva dana sa mnom u razgovoru i radu. Nakon toga su se otvorile mogućnosti i pozivi za izlaganjima prema muzejskim institucijama, što također povlači za sobom razvoj dosadašnjih radova i nove serije radova. Naravno ostajem pri Corten čeliku u kojem radim, samo se koncept širi a izvedba razvija u jednom novom smjeru monumentalizma i veličine koje prelaze neke galerijske ili vrtne standarde. Veselim se tim novim projektima te vrste s obzirom na to da se radi o institucijama velikih kapaciteta, koje bi se mogle usporediti sa svjetskim pozornicama gdje se mogu, kako ja to volim reći, pustiti s lanca.
Ako netko želi poći putem umjetnosti profesionalno – što bi mu savjetovao?
Mislim da mogu otvoreno reći da ne bi preporučio bilo kome. I ako netko uistinu želi i odlučio je već je na tom putu. Ako je ozbiljan spoznat će putem da je to poziv za vrstu ljudi koji su spremni platiti cijene društvenog života, usamljenosti, neprospavanih noći, danonoćnog priljeva ideja, pritiska, suočavanje s neuračunljivosti i nevjerojatno prilagođavanje situacijama, cijeli jedan spektar profesija od varioca, ljevača, građevinca, matematičara, statičara… koji bi trebali znati samo za polje kiparstva. Za one koji koketiraju idejom, rekao bih da razmisle još jednom. A za one koji su odlučili, već su na tom putu i znaju što ih čeka!
Fotografije: stillovi iz serije
