Ako se referiramo na krilaticu da je arhitektura ogledalo društva, Hrvatska ne kotira visoko na ljestvici ekološke osviještenosti, što se posebno manifestira na domenu urbanizma i arhitekture. Dok je u skandinavskim zemljama održiva arhitektura postala conditio sine qua non, kod nas je još uvijek u povojima. Upravo smo zato i zamijetili rad splitskog arhitekta Hrvoja Bote i njegovog društvenog poduzeća “Održivo”, jednog od pionira u području održive arhitekture i permakulturnog dizajna na našim prostorima
Kroz veći dio ljudske povijesti ljudi su se vodili principima vernakularne arhitekture, odnosno gradili su održive objekte od lokalno dostupnih materijala koji su bili dizajnom prilagođeni klimatskom podneblju. No paralelno s rastom svjetske populacije i razvojem tehnologije, poglavito u 20. stoljeću, usvojili smo građevinske (i druge) prakse koje se destruktivno reflektiraju na naš planet. Stoga se 1980-ih intenzivnije počelo razmišljati o konceptu održivog razvoja kao pristupu koji pomiruje zadovoljenje potreba sadašnjih generacija s onima koje tek dolaze.
U kontekstu arhitekture, to podrazumijeva minimiziranje negativnih utjecaja na okoliš, energetsku učinkovitost i korištenje recikliranih materijala. Međutim, održiva arhitektura nije samo ultraenergetski učinkovita zgrada sukladna Passivhaus smjernicama već je životna filozofija u skladu s prirodom – što svakako demonstrira Hrvoje Bota budući da njezine postulate prakticira kako na profesionalnom tako i na privatnom planu.
Eko-arhitektura
Iako kaže da su na njegovo promišljanje o eko-arhitekturi i urbanizmu te pristupu projektiranju utjecali arhitekti kao što su Gernot Minke, Javier Senosiain ili Anne Heringer, ističe da nastoji razviti osobni stil prirodne arhitekture u okviru svog ureda “Održivo“, koji je pokrenuo 2014. godine. “Sve je počelo spoznavanjem važnosti prehrane za osobno zdravlje, kao i načina na koji uzgajamo hranu za zdravlje cjelokupnog ekosustava u kojem živimo“, otkriva Hrvoje, koji je ujedno i član Udruge “Permakultura Dalmacija“.
Upoznavši se s pojmom permakulture i permakulturnog dizajna, krenuli su razvijati ovu održivu priču unatoč brojnim problemima s kojima se suočavaju i danas, a koji su vezani uz nove tehnike dizajna – nedostatak lokalnih prirodnih materijala poput komposta, drvene sječke, slame i konoplje za gradnju te manjak stručnjaka za gradnju kamenih suhozida, drvenih konstrukcija i gradnju slamom te konobetonom, do sadnje vrtova, šumskih vrtova te proizvodnje sadnica i sjemena starih čuvanih sorti. Pritom dodaje da su neki od glavnih izazova ujedno i manjak svijesti i edukacije o ovim temama kako bismo promijenili perspektivu razmišljanja o okolišu: “Trebali bismo se fokusirati na ideju da smo sastavni dio ekosustava te njegovi čuvari i gospodari u smislu da uspostavljamo veze i dizajniramo po uzorcima i načelima prisutnima u prirodi – a ne da bezobzirno iskorištavamo prirodne resurse.“
Stoga objašnjava kako je fokus društvenog poduzeća “Održivo“ ponuditi integralni dizajn za regeneraciju i obogaćenje ekosustava na svim mjerilima, od malog kućnog vrta, obiteljskog OPG-a do velikih regenerativnih farmi u urbanom ili ruralnom okolišu, kao i na prirodnu zelenu gradnju s održivim materijalima i tehnikama kao što su earthshipovi od recikliranih materijala.
Projekt ekozajednice na Braču
Njihova znanja i istraživački pristup posebno su vidljivi u idejnom konceptu za ekoselo “Blaca“ na otoku Braču, koji je trenutačno u procesu projektiranja i planiranja realizacije. Kreiran je za pet obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava na čak deset hektara poljoprivrednog zemljišta, a funkcioniraju kao mala ekozajednica neovisna o infrastrukturnoj mreži. Uz vinograd, maslinik, polikulturni voćnjak, začinsko i aromatično bilje, povrtnjake i uzgoj životinja (ovce, kokoši i pčele), ovdje je planirana gradnja objekata od kamena, drva, konoplje i ovčje vune. Kako ističe Hrvoje, projekt predstavlja konkretno djelovanje protiv klimatskih promjena budući da se koristi i proizvodi energija iz održivih izvora: “Prikupljanje kišnice, solarne energije, pasivne metode dizajna za grijanje i hlađenje doprinose dobrobiti agroekosustava i poboljšavaju njegovu plodnost, regulaciju hidrološkog ciklusa, kao i smanjenju emisije stakleničkih plinova, spremanju atmosferskog ugljika i povećanju bioraznolikosti.“
Od ekološkog vrta do regenerativne mikrofarme i vlastite samodostatne kuće
Osim što je uredski prostor poduzeća “Održivo“ napravljen od prirodnih materijala i ispunjen zelenilom, ovaj arhitekt proteklih je godina sa suprugom u Aržanu uzgajao zaboravljene tradicijske sorte u vrtu njezinih roditelja, u suradnji s udrugom ZMAG za Društvenu banku sjemena. No nedugo zatim otišao je korak dalje i u Krušvaru, na području Grada Trilja, kupio zemlju u svrhu izgradnje doma za svoju obitelj te regenerativne mikrofarme za biointenzivnu proizvodnju povrća, projektiranu prema načelima permakulturnog dizajna.
“Prvo smo u vrtu učili o osnovnim tehnikama uzgoja i spoznali važnost prehrambenih lanaca te se odlučili vratiti iz grada u prirodu, sagraditi vlastitu kuću od konoplje i mikrofarmu za proizvodnju povrća kao i sve naučeno o permakulturnom dizajnu, prirodnoj gradnji, regenerativnoj poljoprivredi, vrtlarstvu, mediteranskoj makrobiotičkoj prehrani te o čuvanju i sakupljanju sjemena starih čuvanih sorti prakticirati i educirati zainteresirane“, kaže nam Hrvoje i otkriva da trenutačno rade na realizaciji još nekoliko sličnih projekata u Lici te u blizini parka prirode Vransko jezero.
S obzirom na to da ovakvih farmi u Hrvatskoj ima u malom broju, zamolili smo ga da nam objasni “market garden“ princip na kojem se baziraju regenerativne mikrofarme. “Riječ je o biointenzivnom povrćarstvu kao komercijalnoj metodi proizvodnje povrća po tehnikama regenerativne poljoprivrede s više uzastopnih kultura, s ciljem intenziviranja i optimiziranja proizvodnje. Radi se na standardiziranim gredicama širine 75 cm i ujednačene duljine uz uporabu specijaliziranih alata i tehnika sadnje kako bi se proizvela što veća količina povrća uz pozitivan utjecaj na ekosustav. Tlo se konstantno prihranjuje kompostom, a staze se malčiraju sječkom te se često međuredno sade voćke i stabla za regulaciju klime. Proizvodnja se detaljno planira i organizira, a može biti komercijalno isplativa već od cca 5.000 m2 s prosječnim prinosima od cca 50 eura po m2.“
S druge strane, budući da je njegova planirana kuća od konobetona (hempcrete) prva takva u Dalmaciji, željeli smo saznati više o ovom samodostatnom konceptu. Hrvoje objašnjava kako je kuća planirana tako da bude maksimalno energetski samodostatna budući da je opremljena solarnom elektranom od 5 kW, spremnicima za kišnicu, toplinskom pumpom i peći na drva te proizvodi viškove energije i hrane – od povrća, sjemena, sadnica do električne energije. “Građena je na način da je drvena konstrukcija nosivi element, a smjesa konobetona ispuna. Konobeton se sastoji od sječke konoplje, vapna, vode i mljevene cigle. Ima iznimna ekološka svojstva uz negativnu emisiju CO2, odlična izolacijska svojstva, negorivost, difuzno je otvoren materijal koji “diše“, regulira vlažnost prostora i stvara zdrav životni okoliš.“
Edukacijom do realizacije
No unatoč brojnim pozitivnim aspektima ekoloških građevinskih materijala kao što je konobeton, oni se ipak relativno slabo koriste. Kako kaže Hrvoje: “Nepoznanica su jer nema gotovih dostupnih materijala, majstora i tehnika izvedbe za širu uporabu, pa je javnost nepovjerljiva i nesigurna u prednosti i mogućnosti gradnje.“ Stoga naglašava da je potrebno probuditi svijest o posljedicama klimatskih promjena i nekontroliranom trošenju prirodnih resursa bez osjećaja društvene odgovornosti, omogućiti kvalitetnu edukaciju i inspiraciju te nakon toga raditi na samim projektima i realizaciji.
“Kod nas je previše improvizacije, pojedinačnih rješenja i kratkoročnih projekata koji sustavno ne rješavaju ekološke probleme, nego ih čak i povećavaju.“ Pritom apostrofira kako je jedan od problema i nedovoljan interes vladajućih struktura za ekoprakse poput urbanih vrtova. Stoga građani i aktivisti moraju djelovati u pozitivnom smjeru i pokazati primjerom da se može dovesti do realizacije.
A ako nismo u mogućnosti krenuti “od nule“ i kreirati vlastitu samodostatnu kuću prema načelima permakulturnog dizajna, pitali smo Hrvoja na koji način možemo primijeniti održive prakse u svome domu, pa makar u manjoj mjeri. “Dobro je krenuti od malih projekata u stanu, na balkonu ili u vrtu, uzgojiti vlastitu zdravu hranu, iskoristiti biomaterijal i napraviti vlastiti kompost, a ne da završi na otpadu i stvara globalni problem.“
Ako imate vlastiti vrt, Hrvoje preporučuje permakulturni tečaj za stjecanje osnovnih znanja o biovrtu, kao što su analiza lokacije, dizajn, malčiranje, kompostiranje, optimalan uzgoj i uviđanje šire slike koja se odnosi na lokalnu zajednicu, kružnu ekonomiju i dobrobit našeg planeta i čovječanstva. No primarni savjet je sljedeći: “Budite aktivni, strpljivi i uporni da prepoznate prave životne vrijednosti – zdravlje, hrana, ljubav, obitelj, priroda. Na taj način ćemo, korak po korak, poboljšavati ono najvrjednije što imamo oko nas – prirodni ekosustav.“
Tekst je objavljen u tiskanom izdanju časopisa Grazia no. 272
