Ako je suditi po novim generacijama hrvatskog dizajna, čije je vrijeme došlo ili tek dolazi, straha za njegovu budućnost, srećom, nema, a to možemo zaključiti i na primjeru jednog sjajnog mladog domaćeg brenda Price on Request, koji nas je u kratkih nekoliko sezona zaintrigirao, potaknuo na to da kritički razmislimo o nekim gorućim problemima suvremene mode i naposljetku osvojio svojim kolekcijama. Iza njega stoji mlada Čakovčanka Gala Marija Vrbanić, čiji je rad vrlo brzo zapažen, pa nije trebalo proći puno da se otisne i u veliku modnu metropolu London. Ondje se nedavno predstavila kolekcijom satkanom od recikliranih komada iz arhiva svoje mame, svjetski uspješne modne dizajnerice Ksenije Vrbanić, no put koji je izabrala za sebe ipak je nešto drukčiji i svakako bismo mogli reći – samo njezin. Što je sve otkrila u razgovoru za Graziju, saznajte u nastavku
Iza tebe je vrlo uspješan mjesec; u rujnu si predstavila svoju kolekciju u sklopu London Fashion Weeka. Je li ti ovo prvi susret s jednom tako velikom modnom pozornicom i kako bi opisala to iskustvo?
Nije prvi, ali je prva revija. U lipnju smo sudjelovali u showroomu za vrijeme pariškog XFashion Weeka, koji je okupio dvadesetak već dosta etabliranih dizajnera, a za koji ne postoji aplikacija, nego te moraju pozvati. Tako da je i ondje već bio prisutan taj osjećaj. Jako je zabavno, samo je bitno znati iskoristiti priliku i snalaziti se u moru informacija koje se kreću jako brzo.
Ondje si se predstavila kolekcijom POR/NO XD, koja je zanimljiva na niz načina, no mnogima najprivlačnija činjenica je ona da si u kolekciji reciklirala i nadogradila arhivirane komade brenda Xenia Design. Kako je izgledao taj proces i koliko je vremena prošlo od početne ideje do realizacije kolekcije?
U naše prve dvije kolekcije vodili smo se nekim klasičnim pristupom gdje bismo naručili materijale, napravili skice, otišli u proizvodnju itd. Cijeli taj proces za mene se doimao nekako krivo jer sam konstantno gledala u brdo neiskorištenih materijala i arhivirane XD robe. Pitanje je bilo skroz logično, tj. zašto stalno naručujemo i kupujemo novo, kad je novo cijelo vrijeme pokraj nas, samo je potrebno malo promijeniti percepciju? Ta kolekcija je odgovor na to pitanje. Kolekciju smo radili u vremenu predviđenom za to, otprilike dva mjeseca, ali proizvodni proces je puno brži nego kad se radi nekim klasičnim putem. Tako smo zapravo uštedjeli i dosta vremena, koje smo usmjerili na idejna rješenja. Naravno, velik je izazov vlastitu priču prenijeti preko drugog brenda, koji u slučaju XD-a ima užasno jak i drukčiji identitet od našeg, ali zato i jest zabavno.
Ova kolekcija nosi i poruku o održivosti, na kojoj počinje inzistirati sve više brendova. Što ti iz svoje perspektive radiš na tom planu i misliš li da je stvarna, globalna promjena moguća?
Mislim da je održivost termin koji se danas koristi za sve moguće te postaje jeftin marketinški alat. Ja nekako imam averziju prema tom izrazu i svemu što nosi predznak “eko”. Osobno, ne kupujem high street brendove. Posjedujem onoliko odjeće koliko mi treba, a umjesto da kupim 10 high street stvari, kupim jednu kvalitetnu. Izgledam bolje, osjećam se bolje i posjedujem nešto što traje i ima vrijednost. Nije problem ni u plastici, a nije ni rješenje uzgoj organskog pamuka. Rješenje je smanjiti brzu potrošnju i proizvodnju.
Kako gledaš na brzu modu i high street brendove? Čini se da se jako puno Hrvata odijeva upravo ondje i teško je ostati (ili postati) konkurentan njima.
Kao što brza hrana nije zdrava, tako ni brza moda nije zdrava. S obzirom na to da su zdrava prehrana i briga o vlastitom tijelu veliki trend, a fitness instruktora je sve više, nadam se da nas ubrzo očekuje trend modne dijete/detoxa.
Kada je riječ o hrvatskom dizajnu, često se dovodi u pitanje njegova cijena. Tvoj brend Price on Request baš je zato vrlo specifičan jer proizvodi koje prodaješ u webshopu imaju neku početnu cijenu, koja proporcionalno raste s potražnjom. Kako si došla na ideju za takav projekt?
Kad smo krenuli, nije mi bilo jasno zašto bi netko platio vrijednost brenda za našu odjeću ako je tu vrijednost brend tek trebao steći. Ovo je bilo dosta logično, samo smo mi to odlučili prikazati u stvarnom vremenu. Kako će ljudi kupovati naše stvari, tako će naša vrijednost brenda rasti i tako možemo opravdati višu cijenu. Trenutačno je ovaj koncept na čekanju jer smo s razvojem brenda odlučili da želimo biti zastupljeni i u multilabel dućanima.
Odjeća kao kritika – tako bismo mogli opisati jedan od tvojih pristupa odjevnom dizajnu. Koje teme najčešće voliš obrađivati, odnosno na njih reagirati kroz dizajnerski proces?
Ne bih to baš nazvala kritikom jer ipak radimo funkcionalni odjevni predmet, a ne kritički dizajn. Ipak, kritički aspekt se najčešće vidi u našim kampanjama te u općenitoj komunikaciji i identitetu brenda. No nije pretenciozno, više se zabavljamo sa stvarima koje nas zabavljaju ili iritiraju.
Kćer si jedne od najpoznatijih hrvatskih dizajnerica. Koliko ti ta činjenica pomaže – ili u nekim situacijama odmaže?
Podjednako. S jedne strane imam na raspolaganju produkciju na najvišoj mogućoj razini, a s druge sam od početka stavljena u neki kalup gdje u startu već postoji određeni stav prema meni.
Školovanje u Hrvatskoj, predstavljene kolekcije na “Fashion.hr-u”, sjajna prilika u Londonu… Kako iz današnje perspektive gledaš na svoj put i evoluciju? I što bi preporučila, iako si i sama mlada, mladim i perspektivnim dizajnerima čije vrijeme kod nas tek dolazi?
Ja sam u ovo krenula igrom slučaja i prilika. Nisam znala čime se točno želim baviti, no znala sam da to nije moda jer odrastajući uz nju nikad nisam pokazala prevelik interes. Zato sam i upisala Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu, i to grafički dizajn. Još uvijek me zanimaju mnoge različite stvari. Za mene je bitno samo puno raditi na onome što me u tom trenutku zabavlja. Ako je nešto dobro, uvijek će naći način da dođe do pravih ljudi. No ono što ja nisam u početku napravila jer je sve krenulo neplanirano, jest financijski plan. To je obavezno!
Hrvatska ima nekolicinu super uspješnih modnih brendova koji najveći posao uglavnom rade na inozemnom modnom tržištu. Vidiš li i sebe ondje?
Općenito, više ne dijelim hrvatsko i strano tržište, sve je to, što se tiče brenda Price on Request, jedno. Hrvatska je premala da bi poslovanje, financijski gledano, mogli bazirati samo na njoj.
